Ljetos sam proslavila četvrt stoljeća braka. U tom vremenskom periodu, naravno, da smo, suprug i ja prošli suze, krv i znoj. Ali - isplatilo se!
Valja mi najprije reći da roditelji često svoju djecu šalju u ljubavni život" gole i bose“ ne upozoravajući ih da će često tako bosi hodati po trnju i žeravici.
Prvo što sam primijetila dok sam živjela svoje djetinjstvo u Medovu Docu, jest - ha, ha, da se svi odreda mladoženje poslije vjenčanja naglo uozbilje i udebljaju. Baš kao neka masovna pojava.
Reče netko: „ Godišnjica braka je slavljenje ljubavi, povjerenja, partnerstva, tolerancije, upornosti i izdržljivosti“, a redoslijed se mijenja ovisno o godišnjici. Uspješan brak nije onaj u kojem se našao „savršeni par“. Uspješan brak je onaj u kojemu je nesavršeni par naučio uživati u svojim razlikama.
Međutim, nastanku razočaranja i predbacivanja često pogoduju i naša nerealna očekivanja te snovi o bezuvjetnoj ljubavi.
U svim brakovima postoje trzavice i sukobi – sukob može biti prilika za kreativno rješavanje nekih problema. Najteži su sukobi koji nastaju zbog različitog sustava vrijednosti.
Gotovo da je i suvišno kazati kako je, ondje gdje se partneri varaju međusobno ili gdje muškarac tuče ženu, riječ zapravo o mrtvom braku. Moja pokojna baka koja, eto s mojim djedom nije dočekala zlatni pir (bili su u braku 48 godina) diskretno mi je napomenula kad sam se udala da kroz cijeli svoj brak nije dočekala jutro , a da se nije pomirila s mojim djedom. Doista bijaše mudra žena!
U dobru se, naime, ljubav lako održava, ali u zlu se traži lojalnost, odanost, odgovornost i razumijevanje;strpljenje- još više privrženosti.
Nevjera može postojati i bez preljuba, ali nema preljuba bez nevjere.
Sretni brakovi se temelje na dubokom prijateljstvu- time podrazumijevamo obostrano poštovanje i uživanje u partnerovu društvu. Za neke psihologe svrha braka jest „djeljenje smisla“.
Brak je terapija: brak nije statično stanje ljudi koji se ne mogu mijenjati- brak je psihološko putovanje koje započinje u zanosu privlačnosti, vijuga kroz stjenovit put samootkrivanja i vodi u prisnu, radosnu životnu zajednicu. Osoba koja odrasta potiskujući svoje osjećaje izabrat će nekoga tko je izrazito ekspresivan- osoba kojoj nije bilo dopušteno da se osjeća ugodno u svojoj seksualnosti – izabrat će nekoga tko je razbludan i slobodan. Romantična ljubav zaista cvijeta na neznanju i mašti.
Kad partneri ne kažu jedno drugome što žele i stalno se međusobno kritiziraju nije čudno da duh ljubavi i suradnje nestaje.
U mom Medovu Docu živjelo se donedavno u zajednicama , pa se tražila visoka tolerancija između snahe i svekrve ili npr. između snahe ili neudate zaove ili djevera.
Međutim, danas su druga vremena. Postoje i prakticiraju se sve više tzv. „divlji“ odnosno probni brakovi. To je prije u našoj patrijahalnoj zajednici bilo nezamislivo.
U većini interakcija s bračnim partnerom , zapravo ste sigurniji kad se odlučno ne branite, jer vaš partner postaje saveznik, a ne protivnik.
Kad preuzimamo odgovornost za tamnu stranu svoje prirode , manje smo skloni pripisivati svoje negativne osobine partneru, pa će u našem braku biti manje nesloge..
U svjesnom braku ponovno otkrivamo svoju izvornu prirodu. Dobar brak je obvezan, zahtjeva disciplinu i hrabrost za rast i mijene.
Brak je težak rad- sporo shvaćamo da trebamo voljeti da bismo bili voljeni. Tako je ispitivanje naše kritičnosti prema partneru zapravo izvrstan način prikupljanja podataka o nama. Bitno je da shvatimo kako živimo s drugom osobom koja nije naš produžetak.
Ljudi bi trebali naučiti kako prevladati ograničenja i kako razviti sposobnost za ljubav, ne zato jer očekujemo ljubav za uzvrat, nego samo zato jer partner zaslužuje da bude voljen.
Brak sasvim može ispuniti naš skriveni nagon da budemo izliječeni i cjeloviti.
Što čini brak sretnim?- u uzajamnom otkrivanju najdublje potrebe bračnog para za osobnošću onog drugog i zadovoljstva koje ta potreba donosi. Ljubav je najbolje opisana kao agape- životna energija usmjerena prema partneru u nastojanju da ga izliječi.
Kad bračni drugovi nauče gledati jedno drugo bez iskrivljenja, vrednovati jedno drugo kao samoga sebe, davati, a ne očekujući ništa za uzvrat, potpuno se predati dobrobiti onog drugog, tada se ljubav slobodno kreće između njih bez vidljiva napora.
Da navedem jednu zanimljivu tvrdnju: što je par sposobniji biti razdvojen, to više mogu biti zajedno.
Pretpostavka je ljubavi uvijek duboko strahopoštovanje pred Božjim pečatom na čelu drugoga.
Pavao Brajša, naš poznati psihijatar i komunikolog i kao bračni terapeut tvrdi da je zaljubljenost poklonjeni miraz koji se brzo potroši, a ljubav je vlastitim radom i štednjom stečeni i sačuvani imetak.
I nastavlja: na početku braka je važna simpatija, a u tijeku braka empatija. Bračni partneri kao iskreni prijatelji najbolja su garancija trajanja uspješnog braka. Bračno prijateljstvo predstavlja minimum ljudskosti, humanosti, dobrohotnosti, dobronamjernosti, velikodušnosti, međusobnog uvažavanja i povjerenja bračnih partnera u međusobnim odnosima.
Tako, sa zaljubljenošću brak obično započinjemo, s ljubavlju bismo ga trebali nastaviti, a s iskrenim bračnim prijateljstvom održati u kraćim ili duljim krizama.
Brajša zaključuje da samo obostrani dobitnički brak može trajati.
Nažalost, nakon rastave nerijetko bivši partneri srljaju u još gore veze, a moja pokojna baka za to je imala jednu zgodnu izreku koja mi se urezala u pamćenje: „Prva srića u cvitu zavita, druga u suzama prolita!“
Naš medovački pisac Ivan Raos je karikirano prikazao u svojim „Prosjacima i sinovima“ lik Nuše i onaj kultni Matanov povik:“Tri koraka isprid mene, silo nečista!“
Biblija nas uči kako se žene trebaju pokoravati muževima, ali ne i obrnuto. Za muževe se kaže:“Ne budite osorni prema svojim ženama.“
Lik naše Gospe kao Bogorodice, Majke i Djevičanske Zaručnice nam treba biti kao parametar odnosno smjerokaz, jer bračna ljubav je vrlo kompleksan i kompliciran ljudski fenomen. Sastoji se od slučajnosti, straha, traženja, zaštite, agresivnosti, obrane, vezivanja, autonomije, seksualnosti, preživljavanja, nesvjesnog događanja i pokušaja samoostvarenja.
I za kraj bih citirala jednog filozofa koji nam poetično poručuje: „Neka bude prostora u vašem zajedništvu…Ljubite jedno drugo, ali ne pravite spone od ljubavi. Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša… Podajte svoja srca, ali ne jedno drugome u posjed…I stojte zajedno, ali ne preblizu; Jer stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome…“
Ne zaboravimo da supružnici,premda jedno tijelo ipak su dvije duše.