STATISTI

„Stanite!Stanite,prekinite rad,cijeli se odjel seli u drugu firmu.“

Četrdesetak ljudi  nijemo se pogledavaju.Ne znaju da li je to neka šala ili...Zbunjeno sliježu ramenima ne znajući što da misle.Neki ustaju i odlaze na čik-partiju, neki telefoniraju, a neki tupo sjede gledajući u crnu točku koja se sve više i više širi pretvarajući se u crnu rupu.Svemir ih ima sve više,pa nije čudno da se i na zemlji otvaraju. Poput švicaraca koji cijele obitelji zavijaju u crno i guraju u rupu.Neke su pokopali.Pa rupa od Burze rada iz koje vire mladenačke glave koje hoće posao,hoće raditi, (Ustav  im garantira pravo na rad) izmiješane sa zabrinutim izboranim licima žena i muškaraca kojima se crno piše.

Na ulicama svaki dan sve više i više kantara.Ne onih koji nose kante s mlijekom do otkupnih stanica, već onih koji zabijaju glave sve dublje i dublje u crnu rupu kojoj ne vide dno, u kojoj ima sve manje i manje sirovina.Brrr…ježim se od prisjećanja na film koji sam kao dijete gledala, kad se glava obitelji koji  je prehranjivao obitelj otpadcima iz kanti, ta bio je rat,požalio da je sve manje i manje ljusaka krumpira, nemaju ni oni koji su imali!

Za dva sata stiže objava:“Nastavite do daljnjeg raditi!“Neizvjesnost  i tjeskoba u očima ljudi.

Nitko ne kaže do kada, ni gdje će svatko od njih?A nemaju ni koga pitati.Snijeg je počeo prhati i bližio se kraj godine, u kojoj nisu znali što ih čeka.Prirodno je da su zabrinuti, imaju djecu,kredite i svu stvarnost novog vremena.Nisu se ogriješili o radni kodeks, ni ništa  napravili.Svakodnevno objavljuju sve veću i veću brojku nezaposlenih ljudi.Neće valjda i oni tamo završiti?!Firma ne stoji loše.

Statisti koji su došli preko natječaja, bez veze, stajali su vjerujući u pravdu, (ne u pravo) da će ih zadržati, ponuditi neke nove poslove.Mislili su da im ništa  drugo nije preostalo.Vjerovali su da su dovoljno mladi i korektni, da ostanu.S onu stranu zida kojim su se oni koji odlučuju opasali,nikakvih vijesti.Radi se do daljnjeg dok se ne zatvore započeti poslovi.

Član mladeži stranke koja ne zapošljava „na halo“,koja neće raditi što radi oporba,koja hoće biti drugačija, ispravnija, poštenija,nije mu ponudila nikakvu opciju.Sve je u zraku. A nekima je zrak previše zagušljiv, smrdi po truleži.Mladac bježi u oporbu i osigurava si mjesto na listi koja znači spas. U radu je spas!Pa neće valjda čekati da završi na Burzi?!Spašava se tko se spasiti može i tko ne bira putove ili ih bira na drugačiji način.

Neizvjesnost poduprta svakodnevnim šaputanjem i knedlom u duši,odužila se.

Hladnoća steže.

Stara je godina.Pozvani su na sastanak. Jeza im u srcima.Polovica ih nije na listi, što rad znači.Obećano je da neće dobiti otkaz!Ostavljeni u neizvjesnosti bez rasporeda.Do daljnjeg!Koje li utjehe na Staru godinu!

Pa sretna vam Nova, dragi statisti!

Smučilo mi se.

Dvoumila sam se da li da idem na doček u staro društvo s kojim se dugo družim.Nikako da se krenem spremati.Sumorna lica, dva sam puta odustajala.Onda sam pobijedila sumornost i krenula. Nisam se dala poraziti.

Prijateljica je gledala u moje snuždeno lice kad sam rekla:“Ne želim ti kvariti raspoloženje,ali nisam baš neko društvo,dijete mi visi na neizvjesnoj listi. Ne znam što će biti!“

„Gdje ono radi?A da, da…Pa kod mene treba upravo  takav kadar, mlad i  spreman na puno rada,na radne izazove!“

„Šališ se?“

„Ne…“

„Draga moja, bez obzira što će biti,uljepšala si mi doček! Lakše dišem.Hvala ti!“

Smiješila sam se,što sam vjerovala životu i otišla na doček.I što se nisam dala poraziti.

Pokušaj da dođem do bilo kojeg vlastodršca,ni nakon proživljenih „sretnih“ novogodišnjih blagdana bila je uzaludna misija.Jedan od zaštitara postavljen ispred vrata raširio je ruke, braneći mi prolaz.

“Vidim da ste se poput mede raširili na prolazu, ali ja sam mala vjeverica pa ću se provući ispod  raširenih ruku!“

„Ma možete biti i lija, svejedno nećete proći, dok sam ja tu!“

„Da, svoje radno mjesto branite svim načinima, ne birajući ih!“

„Tako je!“

Jadni su oni koji nemaju vezu.Koji traže pravdu, za sebe i svoju djecu, za život.Koji se ne snalaze u novom vremenu.Tko im je kriv! I priroda se mora prilagođavati visokim temperaturama,da bi opstala. Ako se ne prilagodi, propupat će, a onda smrznuti.

Kad svi moraju imati vezu,  isto je kao da ju nitko nema.Stižu ta vremena.

Neće ju imati  ni oni koji je imaju!