Godine 1917. u veljači Velika masonska loža u Londonu objavila je otvoreni rat protiv Katoličke Crkve koji je opisao sveti Maksimilijan Kolbe ovako:
-U Rimu je 17. veljače, na dan smrti Giordana Bruna, organizirana velika masonska manifestacija. Masonska je povorka, na putu prema Brunovu spomeniku, prolazila ulicama talijanskoga glavnog grada te se dugo zaustavila na Trgu svetoga Petra, mašući pod papinim prozorom “crnom zastavom sa slikom svetoga Mihaela Arkanđela pod Luciferovim nogama”. Transparenti su veličali Sotonu dok je jedan od natpisa glasio: Sotona će upravljati Vatikanom, a papa će mu služiti kao švicarska garda.’
Taj rat traje do današnjeg dana. Oni napadaju. Krist je postojan. Dana 17. veljače 2017. masonerija slavi svoju 300. obljetnicu a na sva zvona se hvale kako su s Katoličkom crkvom ostvarili ‘dobre odnose’ i kako im je Katolička crkva otvorila svoja vrata u proteklom stoljeću. No istina je sljedeća. Vrata Katoličke Crkve otvorena su svima koji traže istinu u Isusu Kristu. Bio ti mason ili laik Isus Krist te ljubi i to je jedina istina. Ali govoriti kako bi Isus Krist odobravao masoneriju kao takvu, bez pokajanja i bez traganja za istinom, je potpuno ludo i opasno stoga se vrijedi prisjetiti riječi blaženog Alojzija Stepinca koji je na masoneriju upozoravao tvrdeći da je ona vječni neprijatelj Katoličke Crkve i hrvatskog naroda.
“U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Nažalost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelji crkve katoličke, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne može nitko doći na položaj. Nije šala uhvatiti se s njom u koštac, a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog i same države Jugoslavije, ako misli dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada, podržava masonerija…”, napisao je Stepinac u svom dnevniku 30. svibnja 1934.
Za njega je Kraljevina Jugoslavija bila poredak koji daje svoju zaštitu masonima, ali još gori sustav je smatrao Austo-Ugarskom Monarhijom. Stepinac je tumačio državne službe i ostale državne institucije manjim masonskim ložama te je s nasljednikom austro-ugarskog prijestolja Franz Ferdinandom pokušavao iskorijeniti “masonski duh” u Beču. Kao veliki borac protiv segregacije koju je vršila vlast na vjernike svih vrsta, Stepinac je svim svojim bićem pokušao stati na kraj toj bešćutnoj organizaciji.
Sličan scenarij dočekao nas je i u komunističkom sustavu. Iako postoje mnoga svjedočanstva koja upućuju na to da je i Josip Broz Tito bio mason, to nikad nije dokazano. Ipak, Titov uži krug bio je jednim velikim dijelom masonski. Čak i francuski povjesničari iz doba SFRJ spominjali su masone u nekim od najviših institucija te države. “Oni su preko nekih znanstvenih aktivnosti preko JAZU još od kraja šezdesetih bili povezani sa slobodnim zidarima u inozemstvu”, rekao je 1974. u Parizu, filozof, pisac i povjesničar F. Zeller. To dovoljno dokazuje o snazi masonskih loža za vrijeme SFRJ.
Stepinac je iza sebe ostavio mnogo toga i poznat je kao borac za hrvatski narod i istinu o Isusu Kristu. Međutim, rijetko se gdje spominje da je blaženi Alojzije Stepinac cijelim svojim bićem radio sve kako bi raskrinkao ovu okrutnu sljedbu koja se lukavo uvlači u svako društvo, ponajprije ono hrvatsko i marijansko, sljedbu koja prožima svijet i i sljedbu koja je jasno objavila kroz povijest nebrojeno puta da su protivnici Isusa Krista i Katoličke crkve, sljedbu koja danas lukavim metodama jednako kao i prije 1oo godina čine sve kako bi se uvukli u Crkvu te svojom ideologijom zaveli čak i odabrane. Vrijeme je da se po uzoru na hrvatskog mučenika koji je naposljetku stradao od masonske ruke, borimo pod cijenu života s masonskom ideologijom koja nas sve baca pod noge Lucifera i daleko od istine -Neba.
Autor:Z. K.