Valentinovo.....šumi....huči....zvuči...
Oprosti mi, moja gospo…
Oprosti što zaboravih
vrućicu Tvojeg nježnog dodira,
kako žari moju kožu i ostavlja nevidljive tragove vatre.
Oprosti mi što zamijenih hranom
Isijavanje što dopire iz Tvojih očiju,
kada ne trebah disati,......postojati…
Prije, kada sklopih oči,
samo Tvoj lik mi se nalazio pred tamom teških kapaka,
smiješeći se…
tjerajući mi utrobu na vrtlog uragana,
nasilnog potresa od kojeg mi je zastajao dah…crvenjelo lice,
klecala koljena…
Oprosti mi, što dozvolih da vrijeme utkiva
prste među nas, i stegne nas zagrljajem spokoja i mira.
Oprosti mi…moja gospo,
što te odvedoh iz nemirne rijeke zaljubljenosti,
u mirno more ljubavi…
Zagreb,15.02.12. Vedran