Autor: admin
Datum objave: 07.03.2019
Share


SUSRETI S KLASIČARIMA

Predavanje povodom najavljenoga novog prijevoda Biblije (vidi u prilogu tekst)

HRVATSKO DRUŠTVO KLASIČNIH FILOLOGA

PHILOLOGORUM CLASSICORUM SOCIETAS CROATICA Zagreb, I. Lučića 3, Zagreb

KNJIŽNICE GRADA ZAGREB KNJIŽNICA AUGUSTA CESARCA Šubićeva 40/II, Zagreb

Tel. 2313 066


Čast nam je i zadovoljstvo pozvati Vas na tribinu


SUSRETI S KLASIČARIMA


Predavanje povodom najavljenoga novog prijevoda Biblije (vidi u prilogu tekst)


Gost predavač:

dr. sc. Jozo Marević


Moderator: Ivan Bekavac Basić, prof.


Urednica tribine u ime Knjižnice Augusta Cesarca: Ivana Jirsak, prof.

KGZ – KNJIŽNICA AUGUSTA CESARCA  Šubićeva 40/II, Zagreb

(Tržnica Gorica /Kvatrić/, 2. kat, ulaz pokretnim stepenicama ili dizalom kroz ulaz iz Martićeve 67)


Četvrtak, 14. ožujka 2019. s početkom u 18,00 sati.


Predavanje je javno i dostupno svima zainteresiranima.


Veselimo se Vašem dolasku!


Godina XVIII., tribina, br. 1, 2019.





Promemorija

U povodu najavljenoga novog prijevoda Biblije*

Per occasionem annuntiatae novae translationis Bibliae sacrae

Poštivane, poštovani,

Jezik, kao živo biće, neprestance traži izvjesne dorade i poboljšanja. To očekujemo i od najavljenog novog prijevoda Biblije. No, bolji poznavatelji jezika odmah će upitati: na koji se i kakav jezik prevodi Biblija? Kakav je taj naš suvremeni standardni hrvatski jezik? Ako svakodnevno čitamo i slušamo kroz sredstva javnog priopćivanja, od njihovih urednika: za pred infinitivom (u prestrašnim jezičnim konstrukcijama), potvrdno jeste umjesto jest, veznik bez da umjesto a da ne ili a ne, Pavle i kada je čovjeku ime Pavao (oblika Pavle nije niti bilo u hrvatskom jeziku do početka 20. stoljeća), taoc umjesto talac i gotovo nebrojene druge jezične užase, zaključiti nam je da hrvatski jezik nikada nije stajao gore.

U tom novom prijevodu prema dostupnim najavama nestat će posljednji ostaci aorista iz hrvatskoga jezika. Primjer: I bi svjetlost mijenja se u I nastala je svjetlost. Alessandro Manzoni svoju odu Napoleonu „Il cinque maggio“ započeo je sa Ei fu, a Petar Preradović preveo On bje! Kako taj aorist zvonko i lijepo zvuči!

Pa gdje su onda hrvatske institucije koje bi trebale skrbiti o jeziku i bdjeti nad njim (Institut za jezik, Matica hrvatska, HAZU, katedre kroatistike, …) ???

Što se tiče hrvatskih prijevoda Biblije, recimo onoga iz 1968. godine, pa i onih prijašnjih, i ne samo hrvatskih nego i inojezičnih kroz stoljeća, slobodni smo ustvrditi i zavapiti: ispravljajte ponajprije dosadašnje sadržajne propuste, prevodilačke greške i previde, namjerne i(li) nenamjerne, pa se tek onda može u prijevodu prijeći na suvremeniji, našemu čovjeku bliži hrvatski jezik.

U dosadašnjim prijevodima Biblije, starijima kao i onima novijega doba, dolazilo je do prevodilačkih grešaka, možda i namjernih propusta.

Jedan tipičan primjer iz biblijskih prijevoda, na primjer iz izdanja 1968. Djela apostolska, gl. 27:

   gr. izvornik    Ὡς δέ τέσσαρες καί δεκάτη νύξ ἐγένετο, διαφερομένων ἡμῶν ἐν τῶ Ἀδρία…

  lat. prijevod  Sed posteaquam quartadecima nox supervenit, navigantibus nobis in Adria …

   hrv.            Kada je već došla četrnaesta noć otkako smo bili tjerani tamo-amo po Adriji … 

*U novije doba, povodom dvije tisućite godišnjice rođenja sv. Pavla  proces rekognosciranja biblijskih prijevoda potaknuo je i uspješno vodio maestro dr. don Miho Demović organiziranjem više međunarodnih znanstvenih simpozija i prijevodom s latinskog Đurđevićeve velebne znanstvene rasprave, knjige iz 1730. godine na engleski i hrvatski jezik pod naslovom „Svetopavlovski brodolom u vodama hrvatskog otoka Mljeta“.

Otkad je svijeta i vijeka, otkako se piše i govori klasičnim jezicima grčkim i latinskim, pojam Adria uvijek je značio Jadran, Jadransko more. Svi stari pisci, geografi, filozofi, ponajprije rimski, na čelu s Horacijem (on je najviše puta spomenuo taj pojam), dakle u ono doba kada se je događaj i zbio, 61. godine post Christum natum, to jasno ponavljaju. Po njima kao i danas, Jadransko more završava u

Otrantskim vratima. U tom jadranskom prostoru nigdje otoka Malte! A naši prevoditelji kažu nam izričito „… doznadosmo da se otok zove Malta.“ Ergo, za Hrvate, odnosno za prevoditelje i nakladnike, druge stručnjake i savjetnike Malta je i dalje u Jadranu?“ Čak i Vuk Karadžić u prijevodu ostavlja grčko-latinski pojam Melita.

Jedini koji je protegnuo granice Jadrana duboko u mediteranske vode, jest otac geografa Klaudije Ptolemej (83-161), ali on je živio poslije sv. Luke i nije mogao utjecati na Lukine spoznaje o Jadranu. 

Dokuda sežu prevodilačke slobode (nikada se ne mogu uspoređivati s onim klasičnim pojmom Licentia poëtica, jer prevoditelji kao i povjesnici moraju slijediti povijesnu istinu u tekstu), kažu nam noviji zapadnjački prijevodi Biblije, gdje se Adria prevodi s pojmom Mediteran. Tako je, po njima, sv. Pavao doživio brodolom u Mediteranu.

U nastavku Djela apostolskih, gl. 28:

  gr. izvornik    Καί διασωθέντες τότε ἐπέγνωσαν, ὃτι Μελίτη ἡ νῆσος καλεῖται.

  lat. prijevod  Et, cum evasissemus, tunc cognovimus, quia Melita insula vocabatur;

  hrv.             Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta. (prijevod iz Biblije, izdanje 1968. godine, redaktori Jure Kaštelan i fra Bonaventura Duda).

Melita (gr. Μελίτη = 1. kotar u gradu Ateni, 2. otok Malta, 3. današnji otok Mljet na dalmat. obali, Izvor: Stjepan Senc, Grčko-hrvatski rječnik za škole, Zagreb 1910. Reprint u Zagrebu, 1991; lat. Melĭta i Melĭte) jest topografski pojam i označuje otoke Maltu i Mljet. Ergo, od današnjih prevoditelja bilo bi i stručno i povijesno odgovorno da pojam ostave neprevedenim, da ostane izvorni oblik Melita, ako već nikako ne žele navesti pojam Mljet!

Sve to (Dubrovačke tradicije, da je sv. Pavao na svom putovanju s otoka Krete u Rim doživio brodolom na današnjem hrvatskom otoku Mljetu, priznavali su cijeli kršćanski svijet i službena Crkva sve do 1529. godine, kada su ivanovci ili hospitalci, kasnije Malteški red, stigli s Rodosa na Maltu i ukrali nam te naše svete tradicije) nevjerojatnom znanstvenom akribijom dokazao je benediktinac/isusovac, dubrovački književnik Ignjat Đurđević, jer Maltežani nemaju nijednog valjanog dokaza da je sv. Pavao doživio brodolom kod mediteranskog otoka Malte.

Evo još samo dva dokaza, pored više drugih, koji odbacuju sve malteške teorije o brodolomu sv. Pavla uz njihov otok, Djela apostolska, gl. 28:

        Lat. Barbari vero praestabant… hrv. Urođenici se ponijeli…

Ovdje se izbjegava pravo značenje pojma barbari. Za Grke i Rimljane barbari su svi drugi narodi koji ne govore grčkim ili latinskim jezikom. Maltežani su bili najprije grčka kolonija a potom rimska gotovo 300 godina. Dakle, Maltežani su svakako govorili grčki i(li) latinski pa nisu bili barbari ali zato su barbari mogli biti i bili su stanovnici Mljeta.       

Lat. …Vipera a calore … invasit manum eius, … hrv. Zmija natjerana od vrućine, … uhvati mu se za ruku, …

Iz prijevoda je lako iščitati da je otrovnica ugrizla sv. Pavla za ruku. Na Malti nikada nije bilo otrovnica jer ne obitavaju na sumporastim tlima. Mljet je pak vrvio otrovnicama sve dok otok nisu nastanili mungosima 1910. godine.    

Evo još jednog primjera kako se je prevodila Biblija. Zašto je sv. Jeronim u  prvom prijevodu Biblije na latinski jezik, koji je Vatikan priznao kao vjerodostojan, u Vulgati zamijenio meteorološke pojmove (grčke nazive vjetrova) euroclydon i  euroaquilo, nikomu nije jasno. Naime, u grčkom originalu stoji euroclydon, a znači uraganski jugoistočnjak, koji je odnio brod sv. Pavla umjesto prema Rimu ravno u Jadran. Kao učen čovjek, sv. Luka je sigurno i dobro razlikovao te pojmove, a sv. Pavao mu je vjerojatno puno toga i diktirao u pero, jer su gotovo godinu dana bili istodobno u Rimu. A sv. Jeronim zamijenio je pojam  euroclydon s euroaquilo koji označuje uraganski sjeveroistočnjak. Da je puhao takav uragan, odnio bi brod sv. Pavla ravno na afričku obalu. 

Ktomu, bili su to posve svježi događaji koje jedan brodolomac nikako ne može zaboraviti niti u jednoj pojedinosti. To svakako pojačava vjerodostojnost te dvojice aktera sv. Pavla i sv. Luke.

Od prevoditelja Biblije zato očekujemo

-          da slijede  povijesne istine.

Ako je Adria Jadran, a uvijek je bio i jest, onda otok Melita može jedino biti Mljet u tom Jadranu, a nikako Malta u Sredozemlju. 

-          da prijevod bude jezično korektan s obzirom na veliku i bogatu izražajnost hrvatskoga standardnog jezika.

Jedino ispunjenjem tih uvjeta novi prijevod Biblije – Bibliorum sacrorum editio nova vratit će u turobnu svakodnevicu za Hrvate tako važne povijesne istine i opravdati sve napore koji se u taj pothvat ulažu, a svekršćanstvu neokrnjenu izvornu povijest Kristove Crkve !!!  

 Član „Udruge Pavla apostola - mljetskog   brodolomca“
                                                                                  Prof. dr. Jozo Marević       

Dubrovnik/Zagreb na blagdan sv . Vlaha 2019.

 

33
Kategorije: Zanimljivosti
Developed by LELOO. All rights reserved.