U svakoj političkoj
zajednici životne potrebe su se zadovoljavale, a ljudske svrhe ostvarivale djelovanjem
četiriju mreža društvenog utjecaja: političkog sustava, gospodarstva, zaštite
ljudi i prostora te sustava uvjerenja, koji je temelj ljudskih vrijednosti i
mjerilo ponašanja ljudi. Iako svaka od četiriju mreža ima svoje posebno
djelovanje, njihovi učinci se prepliću i ne mogu se odvojiti, a nijedna mreža
nema trajno veći utjecaj u društvu od ostalih mreža.
U ovom eseju posebna pozornost posvećena je znanju pa je
prirodno da i sustav uvjerenja u njemu ima vidnu ulogu. Naime, nema političkog
sustava za koji nositelji vlasti nisu pomno izabrali sustav uvjerenja, na
kojemu se uvijek temelji sustav ljudskih vrijednosti kakve su potrebne u
pučanstvu, kako bi politički sustav mogao trajati i djelotvorno nadzirati i
štititi ljude i prostor. Povijest je pokazala, da su zamjena političkog sustava
ili čak rušenje političke zajednice počinjali potkopavanjem sustava uvjerenja,
bez kojega se ne može održati ni politički sustav, koji je bio poduprt sustavom
uvjerenja.
Martin Luther počeo je rušenje političkog utjecaja Rima
stvaranjem protestantstva, kao sredstva uklanjanja katolištva kao sustava
uvjerenja rimskog, europskog političkog sustava. Luther je utaman očekivao da
će se na protestantstvu obnoviti i njemačko carstvo. Sovjetski Savez i Istočni
blok nisu razorile američke rakete i nuklearne bombe, nego sustav uvjerenja,
koji je nudio sovjetskim građanima „ljudska
prava“. Socijalistička Jugoslavija kao
politička tvorevina rasula se sama od sebe kad je prestala njezina komunistička
partija, koja je nosila poseban sustav uvjerenja (u koji je bilo uključeno i
„bratstvo i jedinstvo“).
Sustav uvjerenja ima veliku
društvenu vrijednost, jer se bitka za čovjeka ili za njegovo iskorištavanje i
instrumentalizaciju vodi u sustavu uvjerenja i pomoću sustava uvjerenja. Ljude,
podanike, radnike ili potrošače vlastima je mnogo lakše, jeftinije i manje
opasno nadzirati putem sustava uvjerenja ili ideologije, nego putem gole sile.
Vlasti rabe spregu prijetnje silom i sustava uvjerenja, koji sputava ljude i
suzbija njihov slobodan duh. Duh je mnogo slobodniji od ljudskog tijela. Sustav
uvjerenja uobličen u društvenu ideologiju izdašno je sredstvo zarobljivanja i
suzbijanja duha.
Globalizacija svijeta i uspostava
globalnog svijeta, u kojemu su svi ljudi iznenada počeli živjeti na okupu
stavili su u žarište borbe za novo uređenje svijeta upravo sustav uvjerenja.
Svijet je dosad bio krcat mjesnih, nacionalnih, rasnih, klasnih,
civilizacijskih ili vjerskih sustava uvjerenja. Ti su sustavi držali na okupu
narode, klase, posebne interese, civilizacije, nositelje kapitala ili promicatelje
„otvorenog svijeta“. Odsad treba postupno stvarati sustav uvjerenja, koji će
nadzirati svijet ili ljude, koji su se prisilom kapitala, tehnologije i
transnacionalnih korporacija našli na okupu u konačnom prostoru. Koordinacija
svjetskih poslova koje sad nema, ali koja će se morati uspostaviti zahtijevat
će – kao što je dosad trebalo u ograničenim prostornim državama ili prostornim
političkim zajednicama – uspostavu primjerenog sustava uvjerenja, koji će
usmjeravati ponašanje ljudi tako da u svjetskoj ljudskoj zajednici ljudi mogu
zadovoljavati životne potreba i ostvarivati ljudske svrhe.
Bit će potrebno iskovati skupni sustav uvjerenja, koji će
prvi put u cijeloj kulturnoj evoluciji čovjeka morati vrijediti za cijelo
čovječanstvo. Trebat će postaviti i uvriježiti sustav uvjerenja za vrstu homo sapiens.
U povijesti civilizacije postojale su političke
zajednice, koje su se protezale golemim prostorima na kojima su živjele brojne
plemenske ili nacionalne zajednice, koje su imale svoje mjesne sustave
uvjerenja. Neke od tih država ili tvorevina dugu su trajale, a neke razmjerno
kratko. Primjeri dugotrajnih političkih zajednica ili država su egipatska
carstva (2.650 godina), carska Kina (2.133 godine), Sargonova kraljevina (1.115
godina) i Bizant (874 godine).
Tajna dugovječnosti Kineske carevine i Sargonove
kraljevine bila je u tome što su njihovi vladari uspostavili širok kulturni
prostor i što su uspostavili stabilan zakonski sustav, koji su omogućili
distribuciju vlasti i uklapanje u novi sustav mjesnih sustava ljudskih
vrijednosti. Sargon bi u osvojenim područjima na vlasti zadržao domaću
političku elitu i zemljoposjednike, a Kina je kao politička zajednica izdržala
smjenjivanje utjecaja budizma, taoizma i konfucijstva kao religijâ uz trajno
zadržavanje štovanja vlastitih umrlih pređa. Drevne grčke državice bile su raštrkane
po otocima i uskim obalnim pojasevima Sredozemlja, ali su bez središnje vlasti
upravo kulturom održale skupni grčki identitet. U mnogim dugovječnim političkim
tvorevinama uz carsku vjeru ili sustav uvjerenja prihvaćani su i mjesne vjere
ili kultovi. Kralj Kir namjerno nije htio u Perzijskoj kraljevini imati
središnju vjeru. On je sustav uvjerenja bio prepustio osvojenim narodima i tako
svojoj kraljevini zajamčio dvjestogodišnji mir.
Za sutrašnji svijet, koji će biti
još tješnje povezan istom treba složiti primjeren sustav uvjerenja, koji će
prvi put u povijesti morati okupljati cijeli ljudski rod. Sad u svijetu
privremeno vlada liberalistička religija kao sustav uvjerenja, koja je kao i
liberalističko „otvoreno društvo“ na prepad nametnuta svijetu, koji je bio u tranziciji
iz socijalizma i kolonijalizma u kapitalizam. Sadašnji sustav vlasti kapitala
se raspada, ali ne samo zbog odvajanja kapitala od rada, proizvodnje i nacionalnih
država, nego i zbog nakazne vjere liberalizma, kojom su u „gipke“ umove ljudi
ubrizgani mit slobodnog svjetskog tržišta kao sredstva zadovoljenja životnih
potreba i ostvarenja ljudskih svrha te mit „nevidljive ruke“ koja jamči (novu)
društvenu pravednost.
Nesposobnost nositelja kapitala
da upravljaju kapitalom otetim od proizvođača i neljudskost religije
liberalizma, koja između ostalog brani ljudima da rade
osudili su sadašnji prijelazni svjetski poredak na propast. Nastalo stanje, u
kojemu se već uočava da ni vlast ni religija liberalizma ne će opstati i
ostati, vodi jedincatoj povijesnoj, epohalnoj, civilizacijskoj i evolucijskoj
prigodi da se ne samo uspostavi opći ljudski sustav uvjerenja, nego i da se taj
sustav uspostavi prije uspostave vlasti ili svjetskog poretka. Sustav uvjerenja
će iznimno prethoditi uspostavi političkog poretka, jer će se novi svjetski
poredak uspostavljati postupno i polagano.
Sadašnja vlast kapitala nastala
je kao ekstrapolacija gospodarske dominacije Zapada nad svjetskim gospodarstvom
i to nije bio izvoran politički, nego gospodarski postupak. Međutim, budući da
gospodarstvo ne može ukloniti ostale mreže društvenog utjecaja, uspostava
političkog utjecaja u svijetu istom predstoji. Za uspostavu političke vlasti u
globalnom svijetu nema presedana i iskustva u povijesti. „Prvi globalni politički mačići su u vodu bačeni!“
Sustav uvjerenja koji može u
miru, nadi, slobodi i punoj zaposlenosti držati svijet neizbježno će biti
usmjeren na ljudsko zajedništvo, uzajamnost i solidarnost. Obnova zajedništva
nezamišljiva je i neizvedljiva bez obnove obiteljskog, mjesnog i narodnog
zajedništva. Novi svijet bit će zakašnjeli, naknadan nastavak prekinute
kulturne evolucije čovjeka, u kojoj su stvarane sve šire ljudske zajednice, a
da se pritom nisu razarale ili raspuštale obitelji, loze, rodovi ili plemena. Istom
je civilizacijska revolucija podijelila ljude i istrgnula vlast iz zajednice.
Sad civilizacija kao način uređenja
društava prestaje.
Liberalistički kulturni prostor kapitala bit će zamijenjen kulturnim prostorom
utemeljenom na skupnoj ljudskoj svijesti koja se ubrzano stvara. Ta svijest bit
će utemeljena na najmanjem potrebnom skupnom znanju ocrtanom u eseju. Pojava
skupne svijesti tijesno je vezana uz pojavu potrebe obnove ljudskog
zajedništva.
Kad se nazru obrisi skupnog
ljudskog znanja, skupne ljudske svijesti i općeg ljudskog sustava uvjerenja
vrste homo sapiens postat će očitim
to, da će se nova vlast koja će se uspostavljati sastojati u koordinaciji
politike obnovljenih i ojačanih povijesnih političkih zajednica i u usklađenju
zadovoljenja potreba ljudi, naroda, prostornih država i prostora.
Globalizacija je stvorila prigodu
da se provede Isusovo proročko načelo „Bogu
Božje, a caru carevo!“. Prvo čovjek treba reći što mu odgovara kao vrsti.
Valjda je vrsta starija od posebnih klasnih, poslovnih ili nacionalnih interesa!