SUSTAV UVJERENJA ZA VRSTU HOMO SAPIENS

U svakoj političkoj zajednici životne potrebe su se zadovoljavale, a ljudske svrhe ostvarivale djelovanjem četiriju mreža društvenog utjecaja: političkog sustava, gospodarstva, zaštite ljudi i prostora te sustava uvjerenja, koji je temelj ljudskih vrijednosti i mjerilo ponašanja ljudi. Iako svaka od četiriju mreža ima svoje posebno djelovanje, njihovi učinci se prepliću i ne mogu se odvojiti, a nijedna mreža nema trajno veći utjecaj u društvu od ostalih mreža.

U ovom eseju posebna pozornost posvećena je znanju pa je prirodno da i sustav uvjerenja u njemu ima vidnu ulogu. Naime, nema političkog sustava za koji nositelji vlasti nisu pomno izabrali sustav uvjerenja, na kojemu se uvijek temelji sustav ljudskih vrijednosti kakve su potrebne u pučanstvu, kako bi politički sustav mogao trajati i djelotvorno nadzirati i štititi ljude i prostor. Povijest je pokazala, da su zamjena političkog sustava ili čak rušenje političke zajednice počinjali potkopavanjem sustava uvjerenja, bez kojega se ne može održati ni politički sustav, koji je bio poduprt sustavom uvjerenja.

Martin Luther počeo je rušenje političkog utjecaja Rima stvaranjem protestantstva, kao sredstva uklanjanja katolištva kao sustava uvjerenja rimskog, europskog političkog sustava. Luther je utaman očekivao da će se na protestantstvu obnoviti i njemačko carstvo. Sovjetski Savez i Istočni blok nisu razorile američke rakete i nuklearne bombe, nego sustav uvjerenja, koji je nudio sovjetskim građanima „ljudska prava“. Socijalistička Jugoslavija kao politička tvorevina rasula se sama od sebe kad je prestala njezina komunistička partija, koja je nosila poseban sustav uvjerenja (u koji je bilo uključeno i „bratstvo i jedinstvo“).

Sustav uvjerenja ima veliku društvenu vrijednost, jer se bitka za čovjeka ili za njegovo iskorištavanje i instrumentalizaciju vodi u sustavu uvjerenja i pomoću sustava uvjerenja. Ljude, podanike, radnike ili potrošače vlastima je mnogo lakše, jeftinije i manje opasno nadzirati putem sustava uvjerenja ili ideologije, nego putem gole sile. Vlasti rabe spregu prijetnje silom i sustava uvjerenja, koji sputava ljude i suzbija njihov slobodan duh. Duh je mnogo slobodniji od ljudskog tijela. Sustav uvjerenja uobličen u društvenu ideologiju izdašno je sredstvo zarobljivanja i suzbijanja duha.

Globalizacija svijeta i uspostava globalnog svijeta, u kojemu su svi ljudi iznenada počeli živjeti na okupu stavili su u žarište borbe za novo uređenje svijeta upravo sustav uvjerenja. Svijet je dosad bio krcat mjesnih, nacionalnih, rasnih, klasnih, civilizacijskih ili vjerskih sustava uvjerenja. Ti su sustavi držali na okupu narode, klase, posebne interese, civilizacije, nositelje kapitala ili promicatelje „otvorenog svijeta“. Odsad treba postupno stvarati sustav uvjerenja, koji će nadzirati svijet ili ljude, koji su se prisilom kapitala, tehnologije i transnacionalnih korporacija našli na okupu u konačnom prostoru. Koordinacija svjetskih poslova koje sad nema, ali koja će se morati uspostaviti zahtijevat će – kao što je dosad trebalo u ograničenim prostornim državama ili prostornim političkim zajednicama – uspostavu primjerenog sustava uvjerenja, koji će usmjeravati ponašanje ljudi tako da u svjetskoj ljudskoj zajednici ljudi mogu zadovoljavati životne potreba i ostvarivati ljudske svrhe.

Bit će potrebno iskovati skupni sustav uvjerenja, koji će prvi put u cijeloj kulturnoj evoluciji čovjeka morati vrijediti za cijelo čovječanstvo. Trebat će postaviti i uvriježiti sustav uvjerenja za vrstu homo sapiens.

U povijesti civilizacije postojale su političke zajednice, koje su se protezale golemim prostorima na kojima su živjele brojne plemenske ili nacionalne zajednice, koje su imale svoje mjesne sustave uvjerenja. Neke od tih država ili tvorevina dugu su trajale, a neke razmjerno kratko. Primjeri dugotrajnih političkih zajednica ili država su egipatska carstva (2.650 godina), carska Kina (2.133 godine), Sargonova kraljevina (1.115 godina) i Bizant (874 godine).

Tajna dugovječnosti Kineske carevine i Sargonove kraljevine bila je u tome što su njihovi vladari uspostavili širok kulturni prostor i što su uspostavili stabilan zakonski sustav, koji su omogućili distribuciju vlasti i uklapanje u novi sustav mjesnih sustava ljudskih vrijednosti. Sargon bi u osvojenim područjima na vlasti zadržao domaću političku elitu i zemljoposjednike, a Kina je kao politička zajednica izdržala smjenjivanje utjecaja budizma, taoizma i konfucijstva kao religijâ uz trajno zadržavanje štovanja vlastitih umrlih pređa. Drevne grčke državice bile su raštrkane po otocima i uskim obalnim pojasevima Sredozemlja, ali su bez središnje vlasti upravo kulturom održale skupni grčki identitet. U mnogim dugovječnim političkim tvorevinama uz carsku vjeru ili sustav uvjerenja prihvaćani su i mjesne vjere ili kultovi. Kralj Kir namjerno nije htio u Perzijskoj kraljevini imati središnju vjeru. On je sustav uvjerenja bio prepustio osvojenim narodima i tako svojoj kraljevini zajamčio dvjestogodišnji mir.

Za sutrašnji svijet, koji će biti još tješnje povezan istom treba složiti primjeren sustav uvjerenja, koji će prvi put u povijesti morati okupljati cijeli ljudski rod. Sad u svijetu privremeno vlada liberalistička religija kao sustav uvjerenja, koja je kao i liberalističko „otvoreno društvo“ na prepad nametnuta svijetu, koji je bio u tranziciji iz socijalizma i kolonijalizma u kapitalizam. Sadašnji sustav vlasti kapitala se raspada, ali ne samo zbog odvajanja kapitala od rada, proizvodnje i nacionalnih država, nego i zbog nakazne vjere liberalizma, kojom su u „gipke“ umove ljudi ubrizgani mit slobodnog svjetskog tržišta kao sredstva zadovoljenja životnih potreba i ostvarenja ljudskih svrha te mit „nevidljive ruke“ koja jamči (novu) društvenu pravednost.

Nesposobnost nositelja kapitala da upravljaju kapitalom otetim od proizvođača i neljudskost religije liberalizma, koja između ostalog brani ljudima da rade[1] osudili su sadašnji prijelazni svjetski poredak na propast. Nastalo stanje, u kojemu se već uočava da ni vlast ni religija liberalizma ne će opstati i ostati, vodi jedincatoj povijesnoj, epohalnoj, civilizacijskoj i evolucijskoj prigodi da se ne samo uspostavi opći ljudski sustav uvjerenja, nego i da se taj sustav uspostavi prije uspostave vlasti ili svjetskog poretka. Sustav uvjerenja će iznimno prethoditi uspostavi političkog poretka, jer će se novi svjetski poredak uspostavljati postupno i polagano.

Sadašnja vlast kapitala nastala je kao ekstrapolacija gospodarske dominacije Zapada nad svjetskim gospodarstvom i to nije bio izvoran politički, nego gospodarski postupak. Međutim, budući da gospodarstvo ne može ukloniti ostale mreže društvenog utjecaja, uspostava političkog utjecaja u svijetu istom predstoji. Za uspostavu političke vlasti u globalnom svijetu nema presedana i iskustva u povijesti. „Prvi globalni politički mačići su u vodu bačeni!“

Sustav uvjerenja koji može u miru, nadi, slobodi i punoj zaposlenosti držati svijet neizbježno će biti usmjeren na ljudsko zajedništvo, uzajamnost i solidarnost. Obnova zajedništva nezamišljiva je i neizvedljiva bez obnove obiteljskog, mjesnog i narodnog zajedništva. Novi svijet bit će zakašnjeli, naknadan nastavak prekinute kulturne evolucije čovjeka, u kojoj su stvarane sve šire ljudske zajednice, a da se pritom nisu razarale ili raspuštale obitelji, loze, rodovi ili plemena. Istom je civilizacijska revolucija podijelila ljude i istrgnula vlast iz zajednice. Sad civilizacija kao način uređenja društava prestaje.[2] Liberalistički kulturni prostor kapitala bit će zamijenjen kulturnim prostorom utemeljenom na skupnoj ljudskoj svijesti koja se ubrzano stvara. Ta svijest bit će utemeljena na najmanjem potrebnom skupnom znanju ocrtanom u eseju. Pojava skupne svijesti tijesno je vezana uz pojavu potrebe obnove ljudskog zajedništva.

Kad se nazru obrisi skupnog ljudskog znanja, skupne ljudske svijesti i općeg ljudskog sustava uvjerenja vrste homo sapiens postat će očitim to, da će se nova vlast koja će se uspostavljati sastojati u koordinaciji politike obnovljenih i ojačanih povijesnih političkih zajednica i u usklađenju zadovoljenja potreba ljudi, naroda, prostornih država i prostora.

Globalizacija je stvorila prigodu da se provede Isusovo proročko načelo „Bogu Božje, a caru carevo!“. Prvo čovjek treba reći što mu odgovara kao vrsti. Valjda je vrsta starija od posebnih klasnih, poslovnih ili nacionalnih interesa!