Liječenje
ozonom u medicini
Veliki broj bolesti nastaje prvenstveno
zbog nedostatka kisika u tkivu i zbog nakupljanja toksina u tijelu. Bezbolno i
prirodno liječenje ozonom pomaže kod poslije-operacijskog oporavka, a može
izliječiti mnogobrojne povrede i oboljenja, čak i novotvorine, a zasad se
najčešće koristi u stomatologiji. Ozon ima pozitivan učinak na zacjeljivanje
rana, stimulaciju imunosnog sustava, oksigenaciju i prokrvljenost tkiva te na
smanjenje oteklina i boli.
Ozon je primjećen još 1783. godine, a
službeno je imenovan od strane Christiana Friedricha Schoenbeina tek 1840.
godine. Dobio je ime po grčkom nazivu za snažan miris, ozein, zahvaljujući
neobičnom mirisu koji nastaje kod udara groma za vrijeme jakih oluja. Taj miris
ne dolazi od samog ozona, već od elektrona koji se oslobađaju za vrijeme brzih
kemijskih promjena. Vrlo nepostojan na sobnoj temperaturi, pretvara se u
molekularni kisik, što ga čini izuzetno "čistim" i prirodnim agensom.
U umjerenim razinama (koncentracija) ozon ima jedva zamjetan miris, dok u većim
koncentracijama njegov miris podsjeća na miris sumpora. U plinovitom stanju je
svjetloplave do ljubičaste boje. Na temperaturi ispod -112 °C formira plavu
tekućinu, a na temperaturi ispod -193 °C tamnoplave kristale. Formula mu je
određena tek 1863. godine. U višim slojevima atmosfere (iznad 20 km) ozon
sprečava štetno UV zračenje na putu prema Zemljinoj površini. Manjak ozona u
atratosferi može se lako objasniti manjkom kisika zbog prekomjernog
sagorijevanja fosilnih goriva te smanjenja proizvodnje kisika zbog sječe suma i
zagađenja mora.
Početkom modernog liječenja ozonom možemo označiti 1896. godinu kada je inženjer
i izumitelj Nikola Tesla stvorio prvi generator ozona. 1900-ih Nikola Tesla u
SAD-u koristi ozon u medicinske svrhe. Osniva ''Tesla Ozone Company'', prvu
tvrtku koja je koristila sustave struje visokog napona, visoke frekvencije i
niske amperaže te patentirala brojne izume na bazi ozona. Tijekom vremena ozon
se dobivao na nekoliko načina: metodom iskre, UV zračenjem, hladnom plazmom.
Ozon se stvara i prilikom električnih izbijanja munja čemu je dokaz specifičan
miris svježine i čistoća atmosfere nakon ljetnih pljuskova. Na mjestima poput
morskih i riječnih obala, posebice stijenovitih, gdje se voda u obliku slapova
ili valova sudara s krutom podlogom, dolazi do oslobađanja ozona. Za vrijeme
ljetnih sunčanih dana planinske šume proizvode velike količine kiska koje
sunčeva svjetlost aktivira u nascentni kisik (pobuđeno stanje) tj. ozon.
Starosjedioci američkog kontinenta savjetovali su bolesnima i nemoćnima da u
toku dana borave među rubljem koje se suši na suncu, iako tada nisu znali da se
djelotvornost njihovog liječenja može pripisati ozonu. Ozon
se u medicini najprije koristio kao agens za sterilizaciju operacijskih
dvorana. U tijelu se aktivni kisik proizvodi u obliku vodikovog peroksida u
bijelim krvim zrncima, gdje ima funkciju zaustavljanja i suzbijanja infekcije
(upale). Pozitivan utjecaj ozona na ljudsko zdravlje nije nova stvar. Ozon je
na različite načine korišten još od polovice 19 st. u medicinske ili higijenske
svrhe. Prvi rezultati postignuti oznoskom terapijom prikazani su još davne
1885. u knjizi "Ozone" dr. Charlesa J. Kenworthya. U medicinskim
časopisima liječenje ozonom spominje se 1920. godine u britanskom medicinskom
časopisu "The Lancet". U dugoj povijesti primjene ozona u medicini
provedene su brojne studije koje su pokazale ne samo njegov jak dezinfekcijski
učinak, već i pozitivan učinak na zacjeljivanje rana, stimulaciju imunosnog
sustava, oksigenaciju i prokrvljenost tkiva te na smanjenje oteklina i boli.
(protuupalno). Njegova uporaba u medicinskom liječenju pokazala se posve
sigurnom s gotovo nikakvim nuspojavama i negativnim utjecajima na ljudsko
zdravlje. Oksigenacija tkiva ozonom ne koristi se samo u medicinske, već i u kozmetičke
svrhe, kod tretmana bradavica (npr. spolne HPV bradavice), madeža i slično.
Znanstvena podloga koja objašnjava utjecaj biooksidativnog lječenja u koje
spadaju liječenje ozonom i vodikovim peroksidom je relativno jednostavna.
Veliki broj bolesti nastaje prvenstveno zbog nedostatka kisika u tkivu i zbog
nakupljanja toksina u tijelu. Uz dovoljnu količinu kisika, organske tvari
razgrađuju se do ugljikovog dioksida i vode, molekula koje organizam bez
teškoća izbacuje iz tijela. Međutim, u stanju hipoksije, nedovoljne
opskrbljenosti tkiva kisikom (zbog zagađenosti zraka, voda i hrane, manjka
kisika u atmosferi posebice u gradovima, pušenja, loše ishrane, konzumacije
alkoholnih pića, bolesti, stresa, nepravilnog disanja itd.) dolazi do
poremećaja funkcija stanica i organizma. Hipoksija je, dakle, osnova gotovo
svake bolesti, bilo da se radilo o infekciji ili pak degeneraciji, odnosno
mutaciji tkiva.
Kako ozon djeluje:
1. Ozon potiče proizvodnju crvenih krvnih stanica čime omogućuje visoku razinu
kisika u krvi dugo vremena po završetku liječenja.
2. Povisuje razinu interferona
do 9 puta.
3. Potiče stvaranje TNF-a (tumor
necrosis factor).
4. Potiče izlučivanje IL-2,
jednog od glavnih čimbenika (faktora) imunosnog odgovora čovjeka.
5. Ozon je izuzetno jak baktericid.
Metabolizam većine bakterija nema ni približno takve protuoksidativne
mogućnosti kao ljudska stanica, što ih čini izuzetno osjetljivima čak i na
niske razine ozona. Tek nekolicina bakterija može preživjeti u okolini s
razinama iznad 2% ozona.
6. Ozon je izuzetno jako
fungicidno sredstvo.
7. Ozon je protuvirusno
sredstvo. Napada viruse direktno, ciljajući njihovu "reproduktivnu"
funkciju. Ujedno napada i virusom zaražene stanice koje pod teretom bolesti
nemaju toliki antioksidativni potencijal, te ih tako uništava.
8. Ozon utječe na razvoj i
širenje raka (zloćudnih novotvorenskih stanica). Stanice koje se brzo dijele,
poput zloćudnih stanica izuzetno su osjetljive na prisutnost ozona zbog toga
što većinu svoje aktivnosti za vrijeme dijeljenja ne mogu usmjeriti na obranu
stanice od oksidansa.
9. Ozon može očistiti arterije
te ublažiti i izliječiti bolesti srca i krvnih žila razlažući naslage u žilama.
10. Ozon povećava fleksibilnost
i broj krvnih stanica čime se poboljšava oksigenacija tkiva i do nekoliko
tjedana nakon liječenja.
11. Ozon ubrzava ciklus limunske
kiseline (Krebsov ciklus) poboljšavajući glikolizu i samim tim pospješujući
uporabu energije u organizmu.
12. Ozon pojačava
antioksidativni enzimski mehanizam.
13. Ozon razgrađuje otrove i
produkte raspada nafte čime se otvara mogućnost uporabe ove tehnologije u
ekologiji.
Primarno
upotrebljavan za ubijanje virusa, bakterija i gljivica, ozon u ljudskom tijelu
ima niz dobrih učinaka, uključujući oksigenaciju krvi, poboljšanje cirkulacije
i stimuliranje oksigenacije tkiva. Također je važan imunoregulator. Zbog toga
je spektar bolesti koje se mogu liječiti ozonom vrlo širok. Liječnici danas
koriste ozon za liječenje bolesti iz područja angiologije, dermatologije,
gastroenterologije, gerontologije, intenzivne njege, ginekologije, porodništva,
neurologije, odontologije, onkologije, ortopedije,proktologije, radiologije,
reumatologije, kirurgije, urologije, intezivne njege, ateroskleroze (plakovi).
Prema
Europskom medicinskom društvu za ozon, liječnici trenutno ozonom liječe
slijedeće bolesti (navedene samo neke): akne, AIDS, analne fisure, ciroza
jetre, gljivične bolesti, hepatitis, ožiljci, sepsa, Parkinsonova bolest,
zloćudne novotvorine epitelnog tkiva, spolno prenosive bolesti, upalne bolesti,
septičke, bakterijske, virusne, gljivične infekcije itd.
Jednom
kad uđe u organizam, ozon u obliku aktivnog kisika i nusprodukata svog raspada
u organizmu(O3, H2O2, O-) dolazi u kontakt s anaerobnim organizmima i zaraženim
stanicama, te ih uništava ne škodeći pritom zdravim ljudskim stanicama.
Bakterija naime ima oko sedamnaest puta slabiji metabolički potencijal od
čovjeka. Kao takva ne može producirati dovoljni antioksidativnih enzima kao što
su npr. katalaza, mangan superoksid dizmutaza, vanstanična superoksid
dizmutaza, glutation peroksidaza itd., koji su u stanju smanjiti aktivne vrste
kisika na kontrolirani način i time umanjiti štetnost po stanicu. Granulociti,
stanice koje se pojavljuju na mjestima infekcija, koriste vodikov peroksid
(jedan od produkata raspada ozona u tijelu) kao prvu liniju obrane od zaraze
(infekcije).
Ginekologija i porodništvo samo su
jedno od područja u medicini glede upotrebe ozona u liječidbene svrhe. Upotreba
ozona u ginekologiji i porodništvu pokazala se učinkovitom u slijedećim
stanjima: spontani pobačaji, EPH gestoze, anemija u trudnoći, rane toksikoze,
fetoplacentarna insuficijencija, upalne bolesti gornjeg i donjeg spolnog
sustava žena, različita stanja u ginekološkoj onkologiji, različite
prijeprodorne bolesti vrata materinice (CIN, AIN, PAIN, okluzije jajovoda,
neplodnosti, VAIN, VIN, promjene hiperplazije endometrija, menometroragije i
PID, upalne bolesti zdjelice i završnog dijela debelog crijeva (homoseksualci)
i druge (usna šupljina). Liječenje ozonom ima veliku važnost u sprječavanju
unutarmaternične infekcije fetusa kao i u komplikacijama trudnoće,
chorioamnionitisa, abrupcije posteljice i komplikacijama vezanim uz pretilost.
Tijekom trudnoće koncentracija ozona otopljenog u fiziološkoj otopini se može
kretati od 400-800 mcg/L.
Ovi su rezultati prikupljeni na
temelju istraživanja utjecaja različitih razina ozona u peroksidaciji lipida i protuoksidirajućem
obrambenom sustavu koji su rađeni na uzorcima krvi trudnica oboljelih od
različitih porodničkih bolesti. Sigurnost ovih razina ozona glede teratogenosti
potvrđena je na seriji ispitivanja trudnih laboratorijskih štakora. Djelovanje
ozona pokazalo se korisnim u poboljšanju makro i mikro cirkulacije, odnosno u
poboljšanju fetomaternalne cirkulacije, smanjenju čimbenika koji dovode do
hipekoagulabilnosti krvi.
Liječenje ozonom u
onkologiji primjenjuje se već nekolko godina. Strani istraživači opravdavaju
upotrebu ozona u onkoogiji na dva bitna otkrića. Prvo je otkrio O. Warburg
1966. godine (Njemačka) koji je objasnio
kako je glavni razlog rasta tumora nedostatnost kisika na staničnoj razini.
Drugu je objasnio J. Varro 1974. godine (Njemačka) koji je pokazao
intoleranciju peroksida u tumorskim stanicama. S tim u vezi pretpostavio je
kako ozon i hidrogen peroksid mogu utjecati na metabolizam
zloćudnonovotvorinskih stanica epitelnog tkiva (raka). Naime, stanice
koje se brzo dijele, poput stanica raka izuzetno su osjetljive na prisutnost
ozona zbog toga što većinu svoje aktivnosti za vrijeme dijeljenja ne mogu
usmjeriti na obranu stanice od oksidansa.
Klinička istraživanja ozona dovela
su do zaključka kako ozon u liječenju ginekoloških upalnih bolesti ima u osnovi
antioksidacijski učinak, a istovremeno služi kao popravljač stanične i
humoralne imunosti. Ozon u liječenju takvih stanja ima detoksicirajući,
analgetični i sedativni učinak što dovodi do smanjenja standardnih lijekova
koji bi se koristili u navedenim stanjima.
Pokusna klinička istraživanja
pokazala su kako lokalna primjena ozona na vanjskim spolnim organima žena
(prijeprodorne ozljede) u određenim razinama i trajanju ima pozitivan učinak
koji se temelji na jačanju lokalnih imunosnih čimbenika koji dovode do
ublažavanja, a potom i do kočenja same upale. Dobro je poznat učinak
ozoniziranog maslinovog ulja u liječenju distrofičnih bolesti stidnice.
Osim u ginekologiji, ozon ima
primjenu i u drugim granama medicine s ciljem poboljšanja cirkulacije i opskrbe
tkiva krvnim tjelešcima i kisikom, liječnju upala i sprječavanju osnova za
razvoj brojnih bolesti i zloćudnih novotvorina u njihovim temeljima.
1. Kirurgija: peritonitis, purulentne rane, dekubitus,
komplikacije dijabetes mellitusa, pankreatitis, sterilizacija rane
2.
Interna medicina: sanacija
prijeloma, intenzivna medicina, hepatitisi, upalna bolest crijeva, kronični
bronhitis, bronhalna astma, kardiovaskularne bolesti, reumatske bolesti,
dijabetes mellitus, koronarne bolesti, kompresivne ishemičke nefropatija
3. Urologija: pijelonefritis,
cistitis, spolno prenosive bolesti, kronični prostatitis, zloćudne novotvorine
itd.
4. Neurologija: ishemične
moždane atake, poboljšanje moždane cirkulacije, migrene, diseminirane skleroze
5. Gerontologiji, medicini treće
životne dobi
6. Barokomore ozona
Literatura
1. Carl J. Johnston. Clara cell
secretory protein-deficient mice differ from wild-type mice in inflammatory
chemokine expression to oxygen and ozone, but not to endotoxin. Experimental
Lung Research, 1:7-21, 1999.
2.
Bocci V, Luzzi E, Corradeschi F, et
al.v Studies on the biological effects of ozone: 6. Production of transforming
growth factor 1 by human blood after
ozone treatment. J Biol Regul Homeost Agents. 8(4):108-12, 1994.
3. Paulesu L, Luzzi E, Bocci V.
Studies on the biological effects of ozone: 2. Induction of tumor necrosis
factor (TNF-alpha) on human leucocytes. Lymphokine Cytokine Res. 10(5):409-12,
1991.
4. Bocci V, Valacchi G, Corradeschi F, et al.
Studies on the biological effects of ozone: 7. Generation of reactive oxygen
species (ROS) after exposure of human blood to ozone. J Biol Regul Homeost
Agents. 12(3):67-75, 1998.
5. Bocci V, Luzzi E, Corradeschi
F, et al. Studies on the biological effects of ozone: 3. An attempt to define
conditions for optimal induction of cytokines. Lymphokine Cytokine Res. 12(2):121-6, 1993.
6. Valacchi G, Bocci V. Studies on the biological
effects of ozone: 10. Release of factors from ozonated human platelets.
Mediators Inflamm. 8(4-5):205-9, 1999.
7. Polosa R, Sapsford RJ, Dokic
D, et al. Induction of the epidermal growth factor receptor and its ligands in nasal epithelium by ozone. J
Allergy Clin Immunol. 113(1):120-6, 2004.
8. Ai Y, Liu SY. [Influence of
transforming growth factor-beta2 on production of tumor necrosis factor-alpha
and interferon-gamma from placenta of intrahepatic cholestasis of pregnancy.
Zhonghua Fu Chan Ke Za Zhi. 39(5):322-5, 2004.
9. Larini A, Bocci V. Effects of
ozone on isolated peripheral blood mononuclear cells. Toxicol In Vitro.
19(1):55-61, 2005.