Tomislav Jakić
Nisam zavijao s vukovima
http://ljevak.hr/knjige/knjiga-8046-nisam-zavijao-s-vukovima
O knjizi, O autoru
Težak je rekao da je autor u
prvom dijelu knjige prikazao zagrebačko građansko društvo te ulazak u
novinarstvo kroz Radio, a zatim Televiziju Zagreb, gdje su i počele prve
komplikacije zbog odbijanja da uđe u Savez komunista (što je tada bila obaveza
novinara u Informativnom programu) te problemi s Udbom. Ipak, ocjenjuje da će
čitateljima najzanimljiviji dio knjige biti onaj vezan uz Jakićevo vrijeme
savjetovanja bivšeg predsjednika Mesića.
Ističući kako knjiga nije
memoarska, ali ni autobiografska Tomislav Jakić rekao je kako u njoj ne
prepričava svoj život već je njegov život "sredstvo da postigne
autentičnost".
"Knjiga je slika jednog vremena",
kazao je dodavši kako je njome želio stvoriti protutežu jednostranosti, lažima
i generaliziranju. "Želim uspostaviti ravnotežu između samo jedne strane
koja nam se uporno nameće i druge koja šuti", istaknuo je.
Jakić je kazao da u knjizu,
uz ostalo, govori o tome kako je tekao proces donošenja odluka u Mesićevu
uredu, a iznosi i nepoznate detalje vezane uz dolazak bivšeg američkog
predsjednika Georga W. Busha u Hrvatsku. Riječ je o jednom 'tihom ratu' između
Mesića i bivšeg premijera Ive Sanadera oko toga čiji će to biti show, kazao je.
Ističući da se bez Jakićeve
knjige ne može razumjeti vrijeme od 1990. do danas, Mesić je kazao da je to
"vrijeme vukova, ali i hijena". Dodao je kako je Jakić dolazio u
dodir i s 'vukovima' ali i 'hijenama'. "Ni s njima Tomislav Jakić nije 'zavijao'
jer su mu se gadile", kazao je. Istaknuo je kako je za savjetnike uvijek
birao po kriterijima stručnosti za pojedini resor te da su savjetnici u njegova
dva predsjednička mandata napravili sve što je trebalo. Ocijenio je da su pred
Hrvatskom velika pitanja - prije svega suradnja s regijom, jer je
"arhitektura našeg prostora završena".
Interview
Tomislav Jakić: svjedočanstva
insajdera iza kulisa novinarstva i politike
http://www.nacional.hr/clanak/94611/tomislav-jakic-svjedocanstva-insajdera-iza-kulisa-novinarstva-i-politike
Televizijski novinar poznat 70-ih i 80-ih i savjetnik bivšeg
predsjednika Stjepana Mesića govori o biografskoj knjizi 'Nisam zavijao s
vukovima ' i bogatoj karijeri
Puna dva desetljeća Jakić je bio jedan od najpoznatijih novinara na
Radio-televiziji Zagreb, gdje je od 1966. radio u redakciji vanjske politike.
Spada u prvu generaciju televizijskih novinara i u nešto više od 25 godina
napravio je stotine reportaža, izvještavao s Bliskog istoka, iz Amerike,
Njemačke, Austrije, sa skupa Nesvrstanih u glavnom gradu Zimbabvea Harareu, a u
70-ima i 80-ima intervjuirao je brojne poznate političare i državnike. Godine
1990. promijenjena je vlast i dvije godine poslije odlučio je dati otkaz na
Hrvatskoj televiziji. “Spadam u one Hrvate koji misle svojom glavom i kažu što
misle”, pojasnio je dok smo pričali u njegovu stanu u Hebrangovoj ulici u
Zagrebu.
Uostalom gotovo cijeli Jakićev život vezan je za strogi centar Zagreba.
Odrastao je i dugo vremena živio u Varšavskoj, završio Pravni fakultet na Trgu
maršala Tita, TV Zagreb je u počecima također emitirala program iz gradskog
središta, a sada stanuje u Hebrangovoj, dvije-tri minute hoda od mjesta gdje je
proveo mladost.
Između 1992. i 2000. promijenio je nekoliko poslova, i naposljetku
završio na birou za nezaposlene.
- Bilo je to čudno i neugodno vrijeme o kojemu se najvjerojatnije puna
istina nikada neće moći rekonstruirati. Ostat će fragmenti sjećanja poput onih
iznijetih u mojoj knjizi. Dakle: sjećanja pojedinaca. Na HTV-u su se početkom
90-ih počeli pojavljivati neki novi ljudi, u televizijsko izvještavanje su se
uvodili novi tonovi, a zatim je počela selekcija, prvo na nacionalnoj osnovi,
zatim i političkoj, i na kraju na osnovi toga jeste li prihvaćali da
bespogovorno slušate ili niste. To je značilo da ste danas mogli raditi, a kad
biste sutra došli na posao, portir bi vam rekao da ne možete ući unutra. Ili
vam se moglo dogoditi kao što se dogodilo meni, da vas nazovu i kažu:
"Nisi dobro napravio svoj prilog u Dnevniku i šef ti poručuje da do
daljnjega ne dolaziš na posao." Nije bilo obrazloženja ili pisanih odluka,
i zato kažem da će se puna istina teško ikada rekonstruirati. Svojom knjigom
volio bih mnoge koji još šute, a imaju što reći, potaknuti na to da iznesu
svoja sjećanja, jer smo u posljednja dva desetljeća izloženi baražnoj vatri
svjedočenja i sjećanja samo jedne strane i svjesnog plasiranja neistina i
poluistina.
- Devedesete su bile desetljeće u kojem sam gotovo svaku godinu
mijenjao zaposlenje. U prvi trenutak nisam prihvatio poziv na Slobodnu Europu,
a kada sam ipak pristao, jer mi je otvarao mogućnost da radim kao novinar i
budem pristojno plaćen, otputovao sam s vrlo čvrstom idejom da odlazim na
određeno vrijeme. Znao sam da ću se vratiti i nije mi padalo na pamet da
postanem dijelom nekakve emigracije ili izbjeglištva iz Hrvatske. Jednostavno
sam tvrdoglav i nikome nisam želio dopustiti da me otjera iz moje domovine.
Poslije godinu i pol vratio sam se u Zagreb.
- Na početku 2000., prvi put nakon odlaska s HTV-a, ostao sam bez
ikakvog zaposlenja i zamolio sam predsjednika Mesića da me primi, jer sam
mislio kako mu mogu biti od koristi.
S druge strane, on je bio
čovjek s kojim sam, prema mojim procjenama, mogao raditi mirne savjesti. Primio me i ja
sam mu tom prilikom, da tako kažem, ponudio svoje usluge.
- Stanka Nicka, koji je u to
vrijeme bio savjetnik za vanjsku politiku, poznavao sam - doduše - godinama,
ali on nije imao nikakvu ulogu prilikom mojeg prvog sastanka s predsjednikom
Mesićem. Dapače, ja sam u tome trenutku u prvom redu imao na umu mogući posao u
Odjelu za informiranje. Napokon, bio sam novinar više od tri desetljeća. No on
mi je odmah rekao: "Dobro, vidjet ćemo, ili informiranje ili vanjska
politika." Dakle predsjednik Mesić je stavio vanjsku politiku kao nešto
što je bila moja moguća perspektiva, dodajući da Nick krajem iste godine odlazi
na položaj ambasadora.
Gospodin Stjepan Stipe Mesić...
- On je kompleksna ličnost s vrlo izraženom notom ljudskosti u svemu
što radi, čak i onda kada radi nešto s čime se ne slažete. Mesić brzo misli i u
stanju je brzo donositi zaključke, a u većini slučajeva s pravom se pouzdaje u
svoj politički instinkt. Uz to posjeduje i golemo političko iskustvo. Kada sve
to spojite u jednu osobu, dobivate čovjeka koji je, kao šef države, od 2000. do
2010. bio doista pravi čovjek na pravome mjestu.
2003.
Zamolio sam ga da me razriješi dužnosti u trenutku kada sam ocijenio da
više ne uživam njegovo povjerenje, a smatrao sam kako je predsjednikovo
povjerenje nužan uvjet da mogu raditi svoj posao. On je tada to prihvatio,
izbjegao je razgovor o toj temi, ali nije trebalo dugo pa da ponovo uspostavimo
neformalne kontakte za vrijeme tog mojeg penzionerskog međurazdoblja. Kada je
nastupio drugi predsjednički mandat, Mesić me pozvao da mu se opet pridružim i
ja sam to rado prihvatio.
- Kao prvo, u svemu što sam predlagao predsjedniku Mesiću, baš kao i u
svemu što je on radio, nije bilo ni trunke antiamerikanizma, iako je istina
kako je postojao otpor u odnosu na određene aspekte politike koju je vodila
administracija predsjednika Georgea W. Busha.
S druge strane, nismo imali nikakav otklon prema politici sadašnjeg
predsjednika Baracka Obame.
Mislim da ta kritičnost nije bila otežavajući element u poslu koji sam
radio, iako je činjenica da su se moji dobri odnosi s američkim diplomatima
vidno pokvarili nakon što je Hrvatska, u prvome redu zahvaljujući odlučnome
stajalištu predsjednika Mesića, odbila sudjelovati u ratu u Iraku.
Naravno da su kontakti i dalje postojali, baš kao i sve ostalo što je
trebalo, kako bih mogao normalno raditi svoj posao.
photos
https://www.google.hr/search?q=tomislav+jaki%C4%87&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=4lfAUsjlEIGE4ASe_oHADw&ved=0CCgQsAQ&biw=1024&bih=639