Autor: admin
Datum objave: 18.12.2013
Share
Komentari:


Tridesettreća obljetnica Dobriši Cesariću

akademik, Požega, 10. siječnja 1902. – Zagreb, 18. prosinca 1980.

Tridesettreća obljetnica Dobriši Cesariću

 

Dobriša (Dobroslav) Cesarić, akademik

(Požega, 10. siječnja 1902. – Zagreb, 18. prosinca 1980.),

hrvatski pjesnik i prevoditelj

 

Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te u njemačku antologiju suvremene europske lirike, a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.

 

Prevodio je djela s njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika

 

Dobriša Cesarić

 

Bdjenje

 

 Prolazi noć. Ja spavati ne mogu.

 Hoće li jutro ikada da svane?

 Na jadnom svome prevrćem se logu.

 Sam sipam sol u svoje rane.

 

 Što hoću? Mira, mira, samo mira!

 A što sam htio? Dići se do slave.

 A sad mi svaka miso ranu dira.

 Od rana idem oborene glave.

 

 Ja teškoga iskustva teret nosim.

 I često putem, da odahnem, stajem.

 Ponižavam se, pretvaram se, prosim,

 A bilo mi je suđeno da dajem.

 

 Nemirni snovi moje srce griju,

 I nove muke pohlepno ga traže.

 Bolovi u njem kao straže bdiju,

 I smjenjuju se u njem, kao straže.

 

 Sav brižan varim omamljivo piće,

 Ko mudri vrač od ponajljućih trava,

 I moje srce po svijetu se skiće

 Da budi srca kojima se spava.

 

 Pa ipak, često, ja ne mogu dalje.

 Gluhoća duša koga neće smesti?

 Na mučni put ko nejaka me šalje?

 Ko izgubljeno dijete sam na cesti.

 

 *

Černernu kletvu na dnu sebe krijem.

Nju kunu naši najbolji mrtvaci.

 Al njezin glas je zatrpan i nijem,

 I neko mora da je u svijet baci.

 

 U beznađu se rađala i sramu,

 U jadne zore, predvečerja pusta,

 I krila se u šutnju, ko u tamu,

 Da najzad opet nađe svoja usta.

 

 0 zemljo moja, ti si kao bara.

 Kad koja glava iz mulja izviri,

 Ne viri dugo. Ima, ko se stara

 Da dotučena zauvijek se smiri.

 

 Ko nekad, iza obećanja vinskih,

 Kašljuca i sad varani Lisinski,

 A usred bučnih zdravica i fraza

 Čuje se jecaj slomljenoga Vraza.

 

 To naš je lovor, prastar, vječno zelen.

 Nek sklanja glavu kom je gorak pelen!

 Ko usmjeli se, kom se otme vapaj

 Za suncem čut će kao jeku: Skapaj!

 

 *

Čitave noći ja se tako borim

 Sa očajem. I mada nisam krikom

 Zavrisnuo u mučenjima sporim,

 Zaludu! On je osto pobjednikom.

 

 Već sviće. Zvona čujem izdaleka.

 Za novu patnju dan je pute utro.

 Pred prozorima krvnički me čeka

 Daždivo, sivo, žalostivo jutro.

 

 1955.

 

 

Povratak ~ Dobriša Cesarić

http://www.youtube.com/watch?v=hZ4NkV8Wc-M

Stihove kazuje: Zrinko Kapetanić

 

Poludjela ptica - Dalibor Brun

http://www.youtube.com/watch?v=KukEt5J-Cl8

 

GABI NOVAK -- Dvoje (Dobriša Cesarić)

http://www.youtube.com/watch?v=6dqRb3zjHrA

 

MALA KAVANA -- M. SOW - D. CESARIC 1983.avi

http://www.youtube.com/watch?v=tbVFrham9Lc

 

Dobriša Cesarić (poezija) & Beethoven - Mjeseceva Sonata

http://www.youtube.com/watch?v=fx2QBOzgyns

 

Hrvoje Hegedusic - Balada iz predgradja

http://www.youtube.com/watch?v=F4ylUNd02wk
880
Kategorije: Književnost
Nek se čuje i Vaš glas
Vaše ime:
Vaša poruka:
Developed by LELOO. All rights reserved.