U temelju komunikacijskoga polja
svakoga pojedinca,svake osobe kao inicijatora i
subjekta u procesu komunikacije,razlučujemo tri „polja“- intimno,
privatno i javno......
Ta tri polja odredjuju razinu,opseg i volumen komunikacijske
kakvoće,od racionalno-emocionalne,leksičke, do ukupne individualne ekspresije
pojedinca u odnosu na vrstu komunikacijske relacije tj. interakcije u
komunikaciji.
U intimno polje prepušta se
osobiti izbor suradnika u komunikaciji i relacije iz toga polja imaju oosbito
pažljiv i njegovan najintimniji izraz,gestom,riječju i ukupnim ponašanjem u ime
afirmacije najosobnjega odnosa i iskaza u tom posebno osjetljivom i najosobnije
polju odnosa u komunikaciji.
Uprivatno polje uvršava se krug
istomišljenika,suradnika i prijatelja, s kojima se dijeli istovrsni svjetonazor
i srodnim kriterijima se lako i neposredno odredjuje stav i odnos prema
vitalnim pitanjima u susretima i komunikaciji.gesta,leksički izbor,struktura
izričaja,rečenice je ležena ,neobvezna često tek u naznaci riječju i gestom,jer se sugovornici razumiju, dijele sličnosti
odnosa prema svemu što ih povezuje i u
fokusu im je pažnje svakodnevno...
Treće je polje-službeno polje,
kao izraz odnosa pojedinca i najšireg okružja, pa je naglašena pažnja i obzir u
svakom obliku izraza i stava,od geste ,mimike i riječi, kao najvažnijega izrara
za iskaz stava i odrednice pojedinca u toj razini komunikacije - javne scene i
odraza osobe,komunikatora, u relacijama postojećim i kreiranim u polju javne
scene koja je najzahtjevnije i očekivano traži osobito suptilan odnosa svakoga
sudionika,svake osobe djelujuće u tom osobito važnom i istodobno osjetljivom
polju akcije i komunikacijske učinkovitosti.
U „pleteru“ mogućih odnosa
privatnoga i javnoga polja,zamoljen je gospodin Prof.Zdravko Mršić, prvi
hrvatski ministar vanjskih poslova,intelektualac par excellence i erudit
koji se dinamično iskazuje osobitim
opusom kao ilustracijom socijalne evolucije i socio-psihološkog odraza čovjeka u svakodnevici,slojevito složenoj
našoj svakdonevici.
Uoči pristupa Republike Hrvatske
Europskoj uniji,održani su izbori za članove u europskom parlamentu iz Hrvatske
i uz to je gospodin Mršić zamoljen za nekoliko svojih refleksija.
Nedavni izbor hrvatskih zastupnika u Europski
parlament vjerojatno je uz skori pristup Hrvatske EU najvažniji događaj na
hrvatskom političkom prostoru od pobjede Koalicije
na općim izborima u siječnju 2000. godine.
Izbor je bio obilježen (1)
očekivano niskim, ali neočekivano dobrim odzivom birača te (2) zapanjujućom
pobjedom ne HDZ-a, nego saborske zastupnice Ruže Tomašić i potpunim porazom predsjednika SDP-a Zorana Milanovića.
Slab odziv birača posljedica je
toga, što većina građani ništa ne očekuje od politike, jer u Hrvatskoj politike
kao postupka uređenja javnih odnosa nema. Mjesto politike zauzele su
administrativni postupci unutar političkog sustava, koji je glavninom odredila
EU. Dio građana, koji su pristupili izborima zastupnika u Europskom parlamentu,
svojim je izborom pokazao da želi povratak politike u Hrvatsku. To je
najvažniji rezultat izbora, jer će se novi zastupnici u parlament EU birati već
2014. godine.
Izbori su donijeli dobar rezultat
Hrvatskoj, a nikako ne njezinim političkim strankama, koje su uništile hrvatsku
politiku. Da su se izbori odvijali po hrvatskim političkim običajima, a ne po
pravilima koje je odredila EU, nastavilo bi se monotono propadanje hrvatske
politike. Uporabljeni način izbora zastupnika za Europski parlament donio je
političko osvježenje Hrvatskoj. Međutim, najvažniji rezultat održanih izbora je
to, što je postalo očitim da se hrvatski izborni sustav mora hitno promijeniti,
u mjeri koja će u Hrvatskoj obnoviti politički postupak.
„Smatra se“ da biste Vi, g. p.,
po svojoj dužnosti i po svojem domoljublju bili najpozvaniji predložiti i
nametnuti uspostavu novog, većinskog izbornog sustava, koji bi izravnim izborom
svih zastupnika građana u svim predstavničkim tijelima vratio povjerenje
građana u politiku te njihov utjecaj na politički postupak i na sadržaj
politike.
Postavljanje novog izbornog
sustava omogućilo bi, prvo, demokratizaciju stranaka i jamčilo nadzor članstva
i aktivista stranaka nad stranačkim vodstvima. Ljudi koji su izravno birani u
predstavnička tijela bi, oslonjeni na povjerenje birača, mogli slobodno
zastupati svoja stajališta, koja bi se dogovorom i konsenzusom sažimala u
politiku stranaka.
Drugo, demokratizacija i
otvaranje stranaka za širok krug ljudi, koji bi se putem stranaka uključivali u
politiku, bilo bi izvrsno sredstvo za uklanjanje korupcije iz političkog života
Hrvatske, jer su stranke gnijezda političke korupcije. Naime, uska vodstva
stranaka ili sami predsjednici podliježu utjecaju posebnih interesa, a aktivni
pripadnici stranka, bez uživanja povjerenja birača i u ovisnosti od stranačkih
predvodnika, slijede volju vodstava stranaka.
Minuli izbori su pokazali, da je
sitna izmjena izbornog postupka, koja se sastojala u mogućnosti pružanju
prvenstva jednom kandidatu, unijela potrebno osvježenje u hrvatsku politiku.
Nužna zamjena sadašnjeg razmjernog izbornog sustava većinskim unijela bi
preokret u vođenje i sadržaj hrvatske politike. Tu promjenu valja hitno
izvesti. U protivnom slučaju, ako se nastavi dosadašnje potkopavanje i
sabotiranje političkog postupka putem neprimjernog izbornog sustava, građani bi
mogli pokušati tražiti mogućnost uklanjanja hrvatskih gospodarskih, političkih,
ljudskih i sigurnosnih nevolja izvan demokratskog političkog postupka.
Političko stanje u Hrvatskoj je hitno.
Iskazi ljubavi, izrazi „mržnje“
itd.