U trenu nakom utakmice Hrvatska – Mexico,
ranojutarnjih Ivanjdanskih sati..…..uz „san ljetne noći“
Da li je hrvatski izbornik gospodin Niko Kovač trebao suptilnije s više izoštrenog nerva za osobitosti ambijenta i igrača hrvatske nacionalne vrste sustavnije uvrstiti u igru dokazano talentiranoga igrača,prirodnioga „golgetera“ gospodina Eduarda da Silvu,rodjenoga Brazilca i dugogodišnjega hrvatskoga reprezentativca.
Gospodin Eduardo da Silva ima snažan prirodni instinkt,kao osobni dar, za postizanje gola, za situaciju koja vodi uspješnom pogotku, za taktičke finese u doigravanju i usmjeravanju situacija prema golu kao cilju od prve minute njegova sudjelovanja u igri.
Gospodin Eduardo da Silva je trebao,nedvojbeno,istaknutije sudjelovati u svakoj od utakmica hrvatske nacionalne vrste,od susreta s Brazilom, do bar poluvremena s Cameroonom i jamačno od prve minute susreta s Mexicom.
On bi, probudjenog prirodno snažnoga instinkta za dobitnu situaciju,strateško-taktičkom smjernicom, izvedbenim vještinama iz masiva iskustava na terenu i posebno u nastupima za hrvatsku nacionalnu vrstu u kojoj je imao i „hat trick“ rješenja, punoga poleta i inteligentne razigranosti, posebno na terenima svojega rodnog Brazila bio veći i jači „od samoga sebe“……
….osobita zgoda za sve, koju je gospodin izbornik Niko Kovač previdio, jer je, možda, na uži načim izabranoga motrišta činio ono što nam je bio ponudio……kao vrstu pouke i primjera koji treba postati podlogom kvalitativnoj nadgradnji u izboru strategije i taktike za stvaranje područja jačega utjecaja i boljega mjesta naše nacionalne vrste na rang listama ocjena i procejna u nogometnom svijetu suvremenoga svijeta i osobito suvremene Europe.
Treba li se podsjetiti da su doajeni našega sportskog radio i tv-novinarstva rabili termin „dati gol“ i „primiti gol“, umjesto, široko uvriježenoga, –„zabiti“ ….“zakucati“
U komentarima se spominje „nedostatak agresivnosti“ umjesto da se govori o strategiji ekspanzije na terenu i razvijanju taktike ovladavanja situacijama u ime sve većega postotka za uvjete pobjede……u snazi kulturne i oštroumno koncipirane igre homogenoga tima.
Novčane premije svakoga od igrača su iznimno visoke i javnost bi imala pravo očekivati pažljivo obrazovane i odgojene ljude,osobno samosvjene (ne i bahate) i harmonično složene u tim, u ime uspješnih boja za najvišu afirmaciju nacionalne nogometne vrste…..
Vrijedno je s posebnom pažnjom istaknuti gospodina Stipu Pletikosu,
Ivicu Olića,Maria Mandžukića, Vedrana Ćorluku,kapetana Darija Srnu….
Svi sagorijevaju u radu,a strateško-taktičko rješenje je na strani izbornika i njegova jasnoga tumačenja značenja namijenjenoga svakom igraču ponaosob, uz očekivanu koherentnost svih u cjelovitu snagu tima državne nacionalne vrste u nogometu.