Autor: Nada Far
Datum objave: 05.03.2018
Share


ULETI

ULET PRVI;.....

ULETI

Sve smo s nestrpljenjem očekivale da nas pogleda, nasmiješi nam se, mahne i sve smo bile uvjerene mu se sviđamo.Onda bi se u rješavanju konkurencije, koja je jedna po jedna otpadala i nestajala u nejasnim obrisima,prebrzo poveselile da se odlučio. Brzo je stiglo suočavanje vlastitog bivstvovanja i odraza u lokvici vode,u morskim valovima,u malom, starom i izlizanom bakinom ogledalcu naslijeđenom od njene bake.Odražavalo je sliku u  magličastoj sjeni i odašiljalo ju u sjaju sunčane zrake baš onakvu, kakvom smo se htjele vidjeti.Zadržavale smo tu sliku godinama, decenijama i ništa na njoj mijenjale, a ona se itekako mijenjala.Nismo je htjele osvijestiti ni prepoznati.Baš obrnuto, doživljavale smo se još mlađima, poletnijima i svježijima.Iluzija se ni sa godišnjim dobima, ni sa godinama koje su se izdajnički ubrzavale nije mijenjala.Nismo primjećivale bore,sjedine,ni podočnjake.Kome oni još trebaju?Nismo ih htjele primijetiti,ali smo ih primjećivale na drugima.Upirale smo prstom, glasom i podsmijehom,a u tišini nutrine idealizirale sebe,a da o generacijama koje su dolazile ni ne pričamo.Osuđujemo nemoralno ponašanje, nedostatak ukusa,pretjeranu razdrljenost, glasnost i nametljivost.To sa šarmom  posve se izgubilo u razgolićavanju i slobodi govora, pristupa, nastupa i koječeg drugog.Bog da prosti…Gdje su ona 'podnošljiva vremena'?

„Da sam muškarac, pobjegla bih glavom bez obzira nad tom silinom agresije i arogancije koju donose današnje  žene …Ukrale su koplje muškarcima-lovcima i  još misle da su face!“jadala se Ana.Sve smo šutjele kao zalivene i pogledavale prema šanku,za kojim su se sjedeći na visokim stolicama, nadvikivale i glasno smijale mlade žene.Sve su bile dotjerane u razgolićene 'oblekice' po posljednjoj modi, s frizurama i uređenim 'tupastim noktima'.Dvoje mladih glasno se svađalo .On je mašući rukama krenuo na drugu stranu, a ona je vikala za njim.Svi pogledi bili su uprti u njih.Uvijek netko odnese trenutak za koji smo mislile da je naš.Ponesene ubrzanom vrevom zaboravljale smo da smo se upravo raspričale o partnerima, prekratkim ljetovanjima i uspješno savladanim dilemama.

Jačini i snazi žena.Žena u najboljim godinama.

„Pričajmo o najboljim uletima,kojih više nema,“veselo je predložila Iva.Sve smo se nasmiješile i ozarile, a u očima su nam se unatrag vrtjeli brojčanici.Tražile smo nešto što je nekad bilo sjajno,očaravajuće, ispunjavajuće..,kao da se dogodilo u nekom drugom životu.


ULET  PRVI;

Nenad je svako jutro zastajao pred Aninom ogradom i čekao da ugleda njenu kosu kako viori dok zakopčava plavi kaputić,dok mu maše i trči uskim puteljkom do željeznih vrata. Putom do škole su se smijali, zadirkivali i veselili svakom pogledu.Ispitivala ga je pjesmicu koju su trebali naučiti, pomagala mu tamo gdje je zapeo i znala da će na likovnom sve to dobiti uvećano u  propupalom cvijetu i nasmiješenom licu.Na velikom odmoru uvijek bi je iznenadio jabukom ili omiljenom čokoladicom.Da, da 'ljubav je lepa dok se čeka…' s uzdahom je završila svoju priču Ana i dodala:“A ja sam svoju čekala puno desetljeće.Bez žurbe, molim!“


ULET DRUGI;

U obližnji restoran brze prehrane stigao je mladi konobar.Nisam ga primjećivala, jer smo na kavu išle opterećene promjenama koje su se svakodnevno događale.Lokalna traćerica Mira tužno je uzdisala:“Zašto baš sad, kad je toliko napeto ,moram u mirovinu?“Pametovale smo i prepirale se oko ishoda aktualnog natječaja,imale svoje verzije nove sistematizacije, premještanja i rotacija, te  namještanja rodbine, ljubavnica, prijatelja,koji su samouvjereno zasjedali na mjesta kojima nisu dorasli.

Kad je došao red na mene da platim  kave, redovito nije imao sitnog da mi uzvrati, pa je ostavljao mogućnost da sutra platim,(tako bi me obavezivao da dođem i sutra). On ionako radi u jutarnjoj smjeni…Ne bi to bilo ništa čudno da se nije prečesto događalo.Mislila sam o njemu i onda kad  nisam trebala.Zaduživao me neznatnim sumama i na taj način'silio' da o njemu razmišljam.

Pobjednički se smješkao kad bi nas sutradan ugledao na vratima.Pitala sam se jesu li mali buketići(koji su uredno stizali, bez kartice) njegovi.Mislila sam o njemu u poslijepodnevnim šetnjama, u kuhinji, u kinu…uvijek bi ga ugledala u trenutcima kad bi se tome najmanje nadala.Kao da me je čekao iza neočekivanih zavoja.Počela sam shvaćati da je postigao cilj.Svaki  susret  ponekim vicem ili pjesmom pretvarao je u veselje.Kolegice su me počele zadirkivati,a ja mu i dalje dugovala.Onda sam se domislila; zašto da on ne duguje meni.Pa neka  on misli na mene!Nije izdržao.U buketiću je osvanula kartica.

Snijeg je zabijelio i ogrnuo grad.Grlo me boljelo i morala sam po septolete.Gazila sam u gazišta koja je stvarao čovjek u kapuljači ispred mene.Tek sam u apoteci osvijestila da je to on.Šarmantno se smiješio dok mu je s kose nestajala bjelina.Vraćao me u stvarnost, koja mi je postajala sve skliskija.Natrag me je čvrsto uhvatio pod ruku, da ne padnem….Nije me ispuštao.Gorjelo mi je lice, ruke, a jezik se zaledio i ostavio riječi u bolnom grlu.I danas mi se ruga, kako sam se' na njega spotakla'.


ULET TREĆI;

„Drage moje, vi pričate o prošlosti.Ja ću vam ispričati nešto iz sadašnjosti, bolje rečeno, jučerašnjeg dana.Ah,ipak je prošlost, ali sveža!“

„Baš smo znatiželjne!“uzviknule smo u glas.

„Ušla sam u dućan da kupim salatu.Iza leđa sam začula pitanje:“Ima li ovdje manjih glavica kupusa?!“

Čudno sam ga pogledala i otišla na vagu.

„Gospođo, dajte da prepolovimo tu glavicu…sigurno je i Vama prevelika…“

„Ne, ne treba.Već sam je vagnula,a nema ni noža…

„Uh što mrzim, kad moram kuhati!“nastavljao je pričati, ali dovoljno glasno da ga čujem.

Birajući jabuke upitao me je:“Danas sam morao završiti projekt, zato sam tako kasno u dućanu.Što da kupim, blitvu ili zelje?“

„Ovisno o tome što će biti prilog;meso ili riba.“

„Petak je, a ja sam vjernik, nikako meso…“Zabezeknuto sam ga gledala, a on je nastavio:

„Ma, neka sve ide, da ne kažem kamo,mogu li Vas i sebe počastiti ručkom?“

„Hvala, već imam gotov ručak…“

„Onda Vi mene počastite, da se ne mučim i ne ostanem gladan…“

„Ma baš zgodno, ali ne bi išlo.“Brzo sam odjurila na blagajnu misleći kako je muškarcima sve jednostavno.

„Ha, ha,jednostavno, kažeš…Ma ne, on je htio upoznavanje, a ne ručak.Kako ne shvaćaš da je na zgodan način o sebi sve ispričao:da radi, da nema partnericu, da kuha, da je vjernik i da si mu baš zgodna…“

„Vi se zezate, a ja sam vam htjela ispričati, da  JOŠ ima šarma, da  nije umro.

I uleta.“

254
Kategorije: Književnost
Developed by LELOO. All rights reserved.