Autor: admin
Datum objave: 05.10.2019
Share


UMJETNIČKA KREACIJA KAO NOVI MEDIJSKI DISKURS U JAVNOM KOMUNICIRANJU

Svatko čuje samo ono što razumije

UMJETNIČKA KREACIJA KAO NOVI MEDIJSKI DISKURS U JAVNOM KOMUNICIRANJU /

Mario Plenković

Alma Mater Europaea – ECM & Univerza v Mariboru , Fakulteta za elektrotehniko, računalništvo in informatiko, Inštitut za medijske komunikacije, Maribor, Slovenija / Alma Mater Europaea – ECM & University of Maribor, Faculty of Electrical Engineering and Computer Science, Institute of Media Communications, Maribor, Slovenia

 “Svatko čuje samo ono što razumije”

Johann Wolfgang von Goethe (V.Kučiš, 1: 177)


Svako društvo i svako komunikativno vrijeme ima svoj poseban kreativni umjetnički diskurs, na svim razinama globalne, regionalne, nacionalne i lokalne razine medijske komunikacije, koji afirmira novi javni komunikativni kreativni umjetnički medijski diskurs. Opća je ocjena svih promišljanja i javnih nastupa uglednih komunikologa da se u prvim desetljećima 21.stoljeća stvara nova znanstvena, tehnološa i kreativna umjetnička diskurzivna komunikativna paradigma koja će predstavljati novu okosnicu razvoja inkluzivnog informacijskog društva u cjelini.

Svako razvijeno inkluzivno informacijsko društvo i njegov sustav javnog komuniciranja uvijek stoje u čvrstim međusobnim korelacijskim interaktivnim i dijalektičkim odnosima. U tim korelacijskim interaktivnim dijalektičkim odnosima komuniativna umjetnička stvaralačka kreacija snažno utječe na novi progresivni umjetnički javni diskurs u novom inkluzivnom informacijskom društvu. Novi kreativni umjetnički diskurs kolateralno afirmira nove kvalitativne kreativne umjetničjke medijske sadržaje na svim razinama društvene, javne i medijske komunikacije.

Jedan od temeljnih diskurzivnih pojmova jest pojam umjetničke informacije i umjetničkih medijskih sadržaja. Postavlja se temeljno komunikološko pitanje što je kreativna umjetnička informacija i što je to novi multimedijalni umjetnički i digitalni diskurs ? Kako novo postindustrijsko inkluzivno informacijsko društvo utječe na novi diskurs u javnom komuniciranju ? Digitalne i medijske tehnologije su prodrle u sve kapilarne pore suvremene digitalne kreativne umjetničke diskurzivne civilizacije. Nova digitalna tehnologija izmijenila je komunikativni i medijski svijet u kojem živimo. Digitalna televizija, digitalni film, digitalne video igre, nove digitalne medijske, mobilne i vizualne tehnologije te digitalzacija audio-vizualnih umjetničkih medijskih sadržaja i nova vizualna umjetnost iz temelja su izmjenili umjetnički medijski diskurs. Osobno računalo postaje čovjekov kreativni osobni medijski digitalni umjetnički diskurs. Nova interaktivna medijska umjetnost, posebno muzika digitalnog doba i optičke tehnologije, otvaraju novo kreativno umjetničko područje genetskih digitalnih i umjetničkih nanotehnologija a poebno područje “bio umjetnosti (bioarta)”. Sve su to tehnološke podloge koje kreiraju novi umjetnički komunikativni diskurs (M.Plenković, 2: 19 -20). Komunikologija, kao zanost o komuniciranju, i ugledni komunikolozi pokreću ozbiljno društveno i komunikološki relevantno etičko pitanje, koje traži sustavni dgovor, o etičkim dimenzijama i granicama umjetničkog diskursa. Bratoljub Klaić pojmovno podrazumijeva “diskurs (diskursus) kao razgovor, govor i raščlanjivanje a pojam diskurzivan (- vna, - vno) – kao ono, što, koji(e), se izvodi s pomoću razumnog raščlanjivanja (B.Klaić, 3:288). Ugledna transtaloginja Vlasta Kučiš diskurzivno i translatološki zaključuje  da je ”(…) u svakoj komunikacijskoj djelatnosti čovjek odlučujući čimbenik, koji djeluje u određenom povijesnom razdoblju i društveno-kulturnom kntekstu (…). S toga svaki diskurs (…) uvijek treba promatrati u funkciji čovjeka (komunikatora) koji izražava svoja mišljenja i stavove koje posreduje javnostima. Diskurs možemo promatrati (…) kao borbu za prevlast dominantnog funkcionalističkog (skoposa) i (…) kultunog pristupa koji translat (prijevod) definira kao kulturno uvjetovani transfer poruke u određenom društvenom okruženju koje je obilježeno konvencijama, običajima i normama s određenom svrhom (scopusom) (…) u ideološko – sociološkom kontekstu koji je uvjetovan određenom kulturno specifičnom situacijom” (V.Kučiš, 4: 83 -85). Diskurs može biti i krimen. Krimen (lat. crimen) je krivično djelo, zločin, zločinaštvo, prekršaj, društveno opasna radnja ili propust (B.Klaić, 5:706) koji može dovesti do štetnih posljedica. To iz temelja otvara i problematizira etičko pitanje pojavnosti novih javnih I medijskih diskursa pod snažnim utjecajem i razvojem kreativnih umetničkih digitalnih tehnologija.

U informacijskom inkluzivnom društvu svi kreativni građani mogu biti kreativni komunikatori u javnom komuniciranju iz područja svog rada, stvaralaštva, znanosti, kulture i umjetničke kreacije. Profesionalni medijski komunikatori, a posebno novinari, koji pored svoje profesionalne uloge, trebaju omogućiti svakom građaninu kao potencijalnom komunikatoru da sebe, svoje znanje i cijeli svoj komunikativni svijet oblikuju i kritički preoblikuju prema najvišim kulturnim, znanstvenim i umjetničkim epohalnim postignućima iz ukupne kreativne stvaralačke etape svakog čovjeka kao komunikatora (M.Plenković, 6:17-24). Kreativna umjetnost, gledano u cjelini, je kvalitativno dobro zastupljena u prezenativnom i medijskom diskursu, no, ne može se reći da je kreativna umjetnost dovoljno zastupljena i u medijskom diskursu posredovana građanima. Recentna istraživanja pokazuju da se područje umjetnosti medijski prezentira na posve nesistematičan način, često raznim osobnim poznanstvima i ukusima urednika. Zbog toga je opravdano postaviti komunikološko strateško pitanje je li kreativna medijska umjetnička kreacija u istinu to što se posreduje u medijskom diskursu. S toga slijedi univerzalno strateško komunikološko pitanje “kako u javnom medijskom diskursu” ?, to jest u  javnom komuniciranju, prezentirati vjerodostojno i vrijednosno umjetničko stvaralaštvo u javnosti? Problemski se otvara komunikološka dilema da li su mediji sredstva javnog komuniciranja u kojima se područje umjetnosti prezentira po principu “neka cvijeta tisuću cvijetova” ili se zalagati da u javnom komuniciranju prezentiramo samo jednu odabranu vrstu umjetničkog stvaralaštva. Prva varijanta vodi u medijski diskurzivni anarhizam a druga varijanta umjetničko stvaralaštvo osiromašuje i svodi na podređenu sluškinju umjetničkih sponzora i političko-menadžerski pragmatizam (M.Plenković, 7: 38-39). Suvremeni medijski umjetnički diskurs odbacuje jedan i drugi pristup u prezentaciji umjetničkog svaralaštva i protiv je anarhične umjetničke medijske diskurzivne komunikacije. Ona može biti nametnuta od samih sponzora ili može biti politički nametnuta umjetnička kretivna diskurzivna komunikacija. Javno komuniciranje i suvremeni medijski umjetnički diskurz mora polaziti od istinskog umjetničkog humanizma i slobode stvaralačke kreativne izražajne medijske komunikacije. Svaki drugi pristup vodi u medijski diskurs šunda i umjetničkog kiča.   Šund i kič su vrlo usko povezani s takozvanom popularnom i komercijalnom masovnom multimedijskom kulturom koja je produkt razvoja novih ICT tehnologija. Umjetnički kič je uvijek izvanjsko, impotentno oponašanje, nečega što je bilo vrijedno stvoreno, i uvijek je ispod razine umjetničkog originala. Umjetnički šund je nametnuti novi umjetnički diskurs koji u medijskom umjetničkom komunikativnom diskursu cilja na nisku prezentativnu komunikativnu atraktivnost, lascivnost i na zadovoljavanje umjetničke masovne profitne medijske industrije. Šund kao medijski diskurz je opijum za narod i predstavlja antivrijednosni umjetnički medijski diskurs.

Možemo zaključiti da umjetnička kreacija, kao novi medijski diskurs u javnom komuniciranju, uvijek treba imati na umu osnovne imperative koje donosi diskurs novih tehnologija. Uvijek postoje komunikološke pretpostavke za oživotvorenje i primjenu diskursa novih tehnologija na svim razinama javnog komuniciranja.

Iz svega je razvidan komunikološki zaključak da umjetnička kreacija kao novi medijski diskurs u javnom komuniciranju, uz potporu novih ICT, mobilne i digitalne tehnologije, kolateralno uspostavlja i ostvaruje nove umjetničke vrijednosne diskurzivne kreacije koje sustavno unapređuju audio, vizualni, multimedijski te digitalni umjetnički diskurs na svim razinama javne i medijske komunikacije.



Bilješke /Notes

/ 1 /  Vlasta Kučiš (2016), Translatologija u teoriji i praksi, Hrvatsko komunikološko društvo i Nonacom, Zagreb, p.177.

/ 2 / Mario Plenković (2015), Doktorski študijski program Strateški komunikacijski manadžment, Komunikologija (Humanitični in družboslovni pristopi v človeški komunikaciji) Alma Mater Eoropaea, Maribor, p. 19-20.

/ 3 / Bratoljub Klaić (1958), Rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb, p. 288.

/4 / Vlasta Kučiš (2016), Translatologija u teoriji I praksi, Hrvatsko komunikološko društvo i Nonacom, Zagreb, p.83 -85.

/ 5 / Bratoljub Klaić (1958), Rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb, p. 706.

/ 6 / Mario Plenković (2015), Doktorski študijski program Strateški komunikacijski manadžment, Komunikologija (Humanitični in družboslovni pristopi v človeški komunikaciji) Alma Mater Eoropaea, Maribor, p. 17-24.

/ 7 / Mario Plenković (1980), Demokratizacija masmedija, Centar za infmacije i publicitet, Zagreb, p.38-39.


Key words:


Komunikologija, umjetnost, mediji, medijski diskurs, umjetnička kreacija, javno komuniciranje

                                                                       Red.prof.dr.sc. Mario Plenković

Glavni i odgovorni urednik / Editor in Chief

Maribor, 2019 - 06 - 08 
                                                                         

578
Kategorije: Fenomeni
Developed by LELOO. All rights reserved.