Uoči svoje prve predstave u novoj sezoni HNK, prvak zagrebačkog Baleta, Tomislav Petranovic govori za čitatelje portala EHO.
Tim povodom nam umjetnik kaže:
“Rodjen sam u Zagrebu,osmoga dana ožujka, 1976.
Osnovnu i srednju školu završavam u Zagrebu, a Baletnu školu koju započinjem kao devetogodisnjak, završavam 1993., u klasi profesorice Tatjane Lucić - Šarić.
U svojoj šesnaestoj godini, sam član Baleta zagrebčkog Hrvatskog narodnog kazalista.
Plešem naslovnu ulogu u baletu "Pinochio", Drage Boldina, a ubrzo nakon toga odlazim na usavršavanje, u jedan od najprestižnijih baletnih Centara u svijetu, "Heinz Bosl stiftung", pri Sveučilistu u Minhenu, u klasu Prof. Heinza Manniegela, te nakon pola godine, nakon uspješne audicije, postajem članom ansambla Baleta Bečke državne opere. Tu sam puno desetljeće, gdje postajem i solistom Baleta. Suradjujem s najvećim koreografima današnjice - Jiriem Kilianom, Johnom Neuemeirom, Williamom Forsythom, Hansom Van Mannenom.
Ostvarujem glavne uloge i u baletima Rudolfa Nurejeva (Raymonda, Trnoružica, Labudje jezero), Georgea Balanchinea (Tchaikovsky Pas de deux, La valse, Tema i Varijacije), Kenetha Mac Millana (Manon, Lied von der Erde), Sir Petera Wrighta (Trnoruzica) Fredericka Ashtona (Vragolasta djevojka),JohnaCranka (Romeo I Julia), Vladimira Malakhova (Bajadera, Verdi), a posebno mi je značajna suradnja u kreacijama i produkciji direktora Baleta Renata Zanelle ( Spartak, Bal kadeta, Posvećenje proljeca, Sinfonija, Orašar, Bethoven, Prometej...), za koje sam, 2000. godine, u časopisu Tanz Internacional, od svjetske plesne kritike proglašen plesačem godine.
Mlada Irska koreografkinja Marguerite Donlon, kreira za mene balet "Taboo... or not?", koji postiže uspjeh, i, na njezin poziv, s njezinom novoosnovanom kompanijom, gostujem u Berlinu, u Teatru "am Halesscher ufer".
Slijedila je turneja u Izraelu, u poznatom Centru plesa "Suzane Dellal" i u Operi u Jeruzalemu.
Miss Donlon, postaje ravnateljicom Baleta u Saarbruckenu i godinu dana kasnije kreira za Margaret Ilman I mene, "Ivicu i Maricu ", koji na gala-predstavi, za kraj sezone Bečke opere, uz umjetnike poput Manuel Legris, Roberto Bolle, Elisabet Platel i drugih, od kritike biva proglašen Hitom večeri.
Za mene koreografiraju i drugi suvremeni koreografi, Nicolas Musin, Christine Gaigg, Nicolaus Adler i Patrick Delcroix.
Sudjelujem i u projektu "Dolomitica", na Festivalu u talijanskom gradu Bolzanu, koji koreografiraju, raniji prvak Stutgartskog baleta, Jean Christophe Blavier i Chiara Tenessini.
Za "posebne zasluge u kulturi Republike Austrije", nakon samo sedam godina boravka i umjetničkoga rada u zemlji, dodijeljeno mi je od Ministarstva kulture, austrijsko državljanstvo, te sam tim činom stao uz bok Rudolfu Nurejevu i Vladimiru Malakhovu .
Partnerice u tom razdoblju, su mi bile, medju ostalima, Rumunjka Simona Noja, Austrijanka Eva Petters, Shoko Nakamura, danas najpoznatija japanska balerina u svijetu, te Margaret Illman, svjetski slavna australska balerina.
Gotovo svake godine plešem na Novogodišnjem koncertu bečkih filharmonicara, koji uživo gleda više od milijardu ljudi, u koreografijama velikih imena - Maje Pliseckaje, Heinza Spoerlia, Johna Neuemeiera, Vladimira Malakhova i drugih.
Godine 2004. ukazana mi je velika čast, da uz najveća operna, muzička i baletna imena, kao sto su Ana Netrebko, Seiji Ozava, Placido Domingo, postanem članom "Počasnog odbora" bečkog Opernbala. Godinu ranije obnašam istu "dužnost" na Balu filharmoničara.
U isto vrijeme gostujem u brojnim prigodnim gala - predstavama diljem svijeta, medju ostalima s poznatom balerinom Aurelie Dupont, zvijezdom ("etoile") Pariske opere, na sceni "Deutche opere " u Berlinu.
Godine 2006. odlazim u portugalski Nacionalni balet, u Lisabon, na poziv tadašnjeg direktora Mehmeta Balkana, koji, kao pedagog, koreograf, direktor i umjetnik, ostavlja na mene dubok dojam.
Ubrzo postajem prvakom i plešem protagonsitičke uloge u cijelokupnom klasičnom repertoaru (Don Quijote, Labudje jezero, Copellia, Orašar, La Sylphide, Chopiniana, Bal Kadeta, Serenade, Giselle, Romeo i Julia, Grand Pas Classique...) , te u suvremenom dijelu repertoara glavne i naslovne uloge u djelima Maura Bigonzettia (Kazimir's colours), Nacha Duata (Por Vos Muero), Jiria Kiliana(Return in the strange land), Uwe Scholtza (Žar ptica), Williama Forsythea (Vertiginous thrill of exactitude), Hansa van Mannena (Pet tanga, Kamerballet, Adaggio hammerklavier),Olge Roriz (Noite de ronda,13 gestos), Henria Oguikea (Frontline), Mehmeta Balkana (Don Quijotte, Bach oriental) i drugih. Benvindo Fonseca, prvak nekadašnje kompanije Gulbenkian, danas jedan od najpoznatijih koreografa Portugala, kreira za Veru Alves i mene, pas de deux, u baletu "Coisa em forma de assim".
U Hrvatskom narodnom kazalištu,u Zagrebu, intenzivno gostujem, na poziv i za vrijeme tadašnjega ravnatelja Dinka Bogdanića, u baletima koje je on koreografirao, te u baletima Georga Balanchinea (Tchaikovsky pas deux, Apolon musagete) i Renata Zanelle ( konzertantni duet).
Dinko Bogdanić mi ukazuje čast i odabire za ulogu Stanleya Kowalskog u praizvedbi svoga baleta 'Tramvaj zvan čežnja", za koju sam bio nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta.
S istom predstavom gostujem u Skopju i na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Od 2006. godine, sam i glavni gost slovenskog nacionalnog Baleta, gdje uz premijeru baleta "Don Quijote” Dinka Bogdanića, plešem u baletu "Klavierkonzert" Uwe Scholtza . Na glavnom trgu u Ljubljani, 2010. plešem ulogu Franza Prešerena, u izmijenjenoj verziji "Labudjeg jezera", koju ovacijama ispraćuju desetci tisuća ljudi.
Iste, 2010.,gostujem u ulozi Princa u "Orašaru", s francuskom baletnom kompanijom grada Limogesa, u Lyonu.
A u Zagrebu, na sceni HNK, me upravo čeka “Vragolasta djevojka” za početak nove sezone, pa to s uzbudjenjem i poletom očekujem kao I sve što naviješćuju da bi trabalo biti u sezoni.”
Priredio :Es