Po stanju današnjeg globaliziranog svijeta – koje je jednako teško, ako nije i gore, kao u nekadašnjem rimskom, globaliziranom sredozemnom svijetu – zaključio sam da ne bi bilo zgorega da se Isus opet pojavi. Pomišljao sam da ne bi bilo naodmet jedno novo, drugo utjelovljenje.
Po kršćanskoj predaji druga božanska osoba trojstvenog Boga bila se utjelovila u ljudski organizam ili u ljudsko tijelo Isusa iz Nazareta. Božja nakana bila je da bogočovjek Isus u Božje ime obavi jasno određen ili definiran ljudski posao, kad su već ljudi do tog posla malo držali i kad su ga od Adama i Eve izbjegavali. U današnje vrijeme vrsta Homo sapiens potpuno je otrgnuta od ljudskog posla. Ona prisilno služi svjetskom slobodnom tržištu i ni ne nada se tomu, da bi ljudi jedni za druge mogli mnogo učiniti. Meni nije do novog utjelovljenja, ali mi je stalo do toga, da današnji nevoljni ljudi – danas su nevoljni i bogati – počnu obavljati svoj posao uzajamne pomoći. Htio bih, dok je u meni ostalo malo života, čuti kako je netko počeo pronositi ljudima i među ljudima radosnu vijest. Meni je do drugog, novog donošenja radosne vijesti, koju je Isus iz Nazareta donio svijetu.
Kako piše u Evanđeljima, Isus je u širenju svoje radosne vijesti nailazio na nezaštićene udovice, siročad, diskriminirane žene, djecu i tuđince, domaće dužničke robove, gladne i žedne ljude, nezaposlene radnike, nezbrinute i odbačene ljude s posebnim potrebama, iz društva otjerane i u pustare zatjerane gubavce i duševno poremećene ljude, nezbrinute slijepce, ljude izobličenih udova, gluhonijeme, utamničenike, ulične i dvorske prostitutke, pohlepne carinike i nezasitne utjerivače poreza, prosjake i skitnice, hramske mjenjače i trgovce koji vjerni puk ucjenjuju visokim cijenama žrtvenih životinja, uhode u službi vjerskog redarstva, javno kamenovanje javnih prijestupnica i vjerskih otpadnika te proizvoljno kraljevsko rezanje pravde s najtežim kaznama. Na temelju izravnog čitanja Evanđelja ja sam zaključio, da je Isus kao – nekad kineski carevi – imao „mandat nebesa“ da poboljša „stanje čovjeka“, što je i naslov knjige najvećeg čovjeka dvadesetog stoljeća, francuskog isusovca Pierrea Teilharda de Chardina.
Međutim, kršćanski i posebice protestantski teolozi i pismoznalci nas uvjeravaju, da se Bog bio utjelovio i da je Isus bio došao, kako bi se ispunila pradavna Božja obećanja Židovima. Obećanja se daju za to, što ljudi očekuju da dobiju ili da imaju. Židovi koji su oduvijek živjeli kao nomadi u nenadziranom prostoru među velikim silama – Asirija, Babilon, Egipat – čeznuli su da steknu pravu državu, kakvu su imali mnogi okolni narodi, a ne samo da imaju ideologiju, vjeru ili sustav uvjerenja bez države i bez vlastitoga zemljopisnog prostora. Prema drevnožidovskoj mitohistoriji Bog je još prije ustavotvornog Mojsija „našem zajedničkom praocu Abrahamu“ bio obećao, da će „njegovo potomstvo biti brojnije od zvijezda na nebeskom svodu i od zrnaca pijeska na žalu“. Po kršćanskim teolozima ispada da je Bog jednom jedinom nomadskom narodu „obećao“ ne samo zemlju, nego i državu iz koje će gospodariti cijelim svijetom.
Međutim, slobodan i iskren čitatelj se ne smije olako predati stručnim teolozima. Pomnim i ustrajnim čitanjem čitatelj naiđe i na Isusov razgovor s izaslanstvom Isusova utamničenog ortaka Ivana Krstitelja. „Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova on posla svoje učenike da ga upitaju; »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje radosna vijest. I blago onom tko se ne sablazni nada mnom.« Isus je sam potvrdio da je on došao obaviti „ljudski posao“ i da popravi „stanje čovjeka“, a ne da nomadima zajamči gospodstvo nad svijetom. Kad su otišli Ivanovi učenici Isus je, piše u Evanđeljima, zaoštrio klasno pitanje, jer je u opreku stavio Ivanov stav te njegov oskudan, pustinjski standard življenja i način života te „mekušasto odijevanje“ u kraljevskim dvorima. Stanje čovjeka je slabo i valja ga poboljšavati. To je bilo Isusovo prvo i jedino poslanje.
Takvo razumijevanje misije koju je Isus imao u našoj vrsti, koja sama sebe upropaštava, i posla koji je Isus obavljao navelo me je, da poželim novo utjelovljenje druge božanske osobe. Današnje stanje svijeta označeno je mnogim ljudskim i društvenim nevoljama. U današnjemu prezrelom kapitalizmu preko vrste Homo sapiens prebačena je živa rešetka ili mreža slobodnog svjetskog tržišta, koja razdvaja ljude jedne od drugih i razdvaja cijelu vrstu od bioma. Slijedeći volju kapitala tržište pritiskuje gospodarstvo, a gospodarstvo tiska ljude, narode, države i cijelu vrstu. Na općem tržištu, koje je po učincima ravno Božjem i Noinom Općem potopu, sve je na prodaju: priroda, novac, ljudski rad, muškarci i žene, ljubav i množenje, tuga i veselje, politika i odgovornost, sućut i mržnja, život i smrt, zdravlje i bolest, ljudskost i zvjerstvo.
Tržište je ustroj kojim se obavlja razdioba novca, kojim bi se trebali nabavljati potrepštine za zadovoljenje životnih potreba i načini za ostvarenje ljudskih svrha. Tržište jednim ljudima ne daje nimalo novca, drugima daje premalo, trećima daje toliko mnogo da ga ne mogu potrošiti, nego ga rabe za „ulaganja“, od kojih je najunosnije vladanje ljudima, narodima i vrstom Homo sapiens. Tržište je putem jagme za novcem – ljudima drugo ni ne preostaje u krletci tržišta, u koju se dobacuje gospodarski rast – stvara stres u organizmima svih ljudi: bogatih, srednje stojećih i siromašnih. Taj stres biološki uništava vrstu. U takozvanom razvijenom svijetu životna neizvjesnost odvraća ljude od množenja i sve ih više navodi na istorodno parenje. U SAD najčešći neposredan uzrok smrti je prekomjerno uzimanje opijata, češći od prometnih nezgoda i ubojstava zajedno. U Britaniji je samoubojstvo najčešći neposredan uzrok smrti ljudi do dobi od 45 godina. Svjetsko tržište pokrenulo je suvremenu seobu naroda, jer ne pruža posao i zaradu mnoštvu u nebrojenim narodima. Svjetsko tržište rada bestidna je šala. Takvo stanje je u zemljama u kojima vlada prividan mir. Ne treba spominjati stanje u nebrojenim zemljama Azije i Afrike, u kojima bjesne bratoubilački i islamoubilački ratovi.
Naša se vrsta našla u takvom položaju, da više nije sposobna za prilagodbu, bez koje nema evolucije. Tjelesno, umno i duhovno stanje ljudi je takvo, da vrsta ne može dugo trajati s čovjekom kakav je sad. Vrsti je potreban zaokret. Ivan Krstitelj je govorio da je sjekira položena na korijenje stablima. Vrsti treba preobrazba i još više radosna vijest da je preobrazba izvedljiva.
Prijatelj, znameniti teolog mi kaže da drugo utjelovljenje nije moguće, jer da je Isus u Uzašašću ponio i svoje preobraženo tijelo. Rekao sam mu da je Isus i s takvim tijelom mogao malo duže ostati na Zemlji, kako bi nadzirao drugu globalizaciju. Rekao mi je da će Isus doći ponovo. Pitao sam: Da sudi žive i mrtve? U tom slučaju bi mrtvi prošli puno bolje od živih.