Veličina
umjetničke snage Dragana Despota
U razvojnoj
liniji zbivanja i protagonista hrvatske tv-serije Zora Dubrovačka,ovih se dana
susrećemo s veličinom kreacije i snagom tvoračkog habitusa Dragana Despota u
ulozi Šiška Kesovije
Glumačke
snage,oca, majke i sina, iskazom umjetnika Dragana Despota, Ane Kvrgić i Borisa
Lera, stvaraju osobito dramaturško žilište koje je i rasadištem veličine što
„zapljuskuje“ i sve ostale umjetnike iz pažljivo složene umjetničke ekipe
redatelja Branka Ivande.
Iznimno dojmljiva
scena razgovora oca i sina,Dragana Despota i Borisa Lera ,iako kratkoga
trajanja, unosi elemente antologijskoga ostvarenja u
psihološko-interpretativnoj razini izričaja koji svim značajkama temeljnih
elemenata protagonista ,naglascima inicijalne ideje u dijalogu i artikulacije
ritma razgovora s emocionalnim bojama smisla svega kazanoga i pokazanog, je
primjer do sada najjače komunikacije u interakciji likova tijekom trajanja ove
tv-serije.
Dragan Despot je
ponudio svojom moćnom introspektivnom ekspresijom, koncentracijom, unutarnjim
nabojem i vanjskim izrazom toga naboja, vrstom izabrana pogleda, netremice
usmjetrenog u neku duhovnu daljinu koja je stvarno njegova dubina, ovijenog u
misao koju u sebi vari, koja se zrcali u ukupnom izrazu njegova lica, tolikom
snagom da joj nije potrebna ni riječ ili tek riječ kao naznaka velikoga
volumena snage doživljaja i proživljavanja svega što usmjerava sinu, u tom
dijalogu...
A sin ,Boris Ler,
kao da i profesionalno uči od svojega velikoga kolege u ulozi oca, gotovo se
automatski u sebi postavlja na frekvenciju snažne izražajno-izričajne snage oca
Šiška, pa ga, gotovo zanosno slijedi u iskazu svojega lika, Mara, i izbora
mjere u boji, ritmu i tempu izraza otpora očevu prigovoru....
Dva velika
trenutka u kreacijama dvojice dramskih umjetnika, punih tvoračko-inventivne
opojnosti u složenom dramskom trenutku zbivanja, fokusiranog u ugodjaju te
antologijske, kratke a snažne scene. .