Dr.FRANJO TUĐMAN, predsjednik
Republike Hrvatske
Govor u prigodi
primanja Republike Hrvatske
u članstvo Ujedinjenih naroda
New York, 22. svibnja 1992.
Gospodine
predsjedniče,
Vaše ekselencije,
dame i gospodo!
U ukupnoj povijesti
razvitka i međunarodnog položaja jednoga naroda ne može biti važnijeg događaja
od priznanja njegove samostalnosti i suverenosti, i njegova primanja u svjetsku
zajednicu ravnopravnih i neovisnih država, kakva je u naše doba Organizacija
ujedinjenih naroda. Stoga mi dopustite da u ime hrvatskoga naroda i Republike
Hrvatske izrazim najdublju zahvalnost za primanje u OUN:
- glavnom tajniku
OUN-a gospodinu Boutros
Boutros-Ghali-ju;
- predsjedniku Vijeća
sigurnosti gospodinu Peteru Hohenfellneru i svim njegovim članovima koji su
Rezolucijom 753 (1992.) jednoglasno preporučili primanje Republike Hrvatske u
članstvo UN-a;
- i na kraju osobito
predsjedniku ovog 46. zasjedanja Glavne skupštine, gospodinu Samir S.
Shihabi-ju, i svim sudionicima ove plenarne sjednice, koji su nam današnjom
odlukom o primanju iskazali čast i povjerenje koje je Hrvatska jamačno
zaslužila i koja će nastojati u potpunosti opravdati.
Ekselencijo,
štovani predstavnici
slobodnih zemalja svijeta!
Današnjim danom
Hrvatska je zadobila svoj međunarodni legitimitet. Njezina zastava, koja je
svetost svakom hrvatskom čovjeku, jer je zbog nje bio osuđivan i proganjan u
tuđinu, vijorit će se odsada slobodno pred zgradom OUN-a, i svuda po svijetu, s
posvetom i međunarodnoga priznanja.
Hrvatski narod jedan
je od najstarijih naroda sadašnje Europe. On
ima pisane dokumente i biljege o svojoj nacionalnoj državnoj samobitnosti, te o
pripadnosti zapadnoeuropskoj civilizaciji, od sedmoga stoljeća (n. e.) pa
nadalje, u kamenu i na pergameni, u književnosti i umjetnosti, i što je
najvažnije u svom duhovnom biću. Hrvatski narod može biti ponosan na svoj udjel
u duhovnoj i tvarnoj kulturnoj baštini čovječanstva. Uzgred nije slučajno što
je njezin mali
dio nazočan i ovdje. Ulaz kojim prolazimo u dvoranu glavne skupštine
Ujedinjenih naroda napravljen je od mramora s hrvatskog otoka Brača. U mojoj se
domovini taj kamen smatra simbolom hrvatske opstojnosti. U njemu su se
ogledali, tijekom mnogih stoljeća, svojim umjetničkim dijelima, najveći
hrvatski kipari, a među njima i Antun Augustinčić čija se konjanička figura,
"Spomenik mira", nalazi u parku iza ove iste palače Ujedinjenih
naroda.
Od desetog do
dvanaestog stoljeća Hrvati imaju svoje samostalno kraljevstvo pod narodnim
vladarima. Povijesne mijene i nezavidan geopolitički položaj njihove zemlje -
na razlučnici civilizacija zapadne i istočne Europe - uvjetovali su da poslije
toga, od XII. do XX. st. (do 1918.) budu u zajednici s ugarskom i habsburškom
krunom. Međutim, kako u toj, tako i u kasnijoj jugoslavenskoj višenacionalnoj
državnoj zajednici, hrvatski je narod sačuvao svoju samobitnost - o čemu
posebno svjedoči slavna Dubrovačka Republika - težeći neprekidno punoj
samostalnosti i suverenosti. Taj najviši cilj, ostvarenju kojega žudi svako
narodno biće, od trenutka kad u svom razvitku dostigne stupanj posebne
nacionalne, političko-kulturne samosvijesti, i kad mu to međunarodne okolnosti
dopuštaju, hrvatski je narod - kao i mnogi drugi manji narodi - ostvario u
današnje doba. To je naime doba u
kojemu čovječanstvo, zbog znanstveno-tehnološke (stvaralačke ali i razorne)
svemoći, doživljava dosada najviši stupanj civilizacije (kulturne, gospodarske,
tehničke, prometne, informatičke) integracije, ali istodobno i nacionalne
individualizacije. U prožimanju ovih, u biti suprotnih tendencija čovječanstvo
teži stvaranju jedinstvene svjetske zajednice, kao uređenoga međunarodnog
poretka samostalnih suverenih država, nastalih na opće prihvaćenim načelima o
pravu naroda na samoodređenje i slobodu.
No, hrvatski narod
nije ostvario svoju samostalnost i suverenost u sklopu samo ovakvih općih
tendencija, već i pod posebno teškim okolnostima sloma totalitarističkoga
socijalističkog sustava u Europi i raspada višenacionalne jugoslavenske državne
zajednice. Hrvatska je nakon uspostave demokratskog poretka i proglašenja
samostalnosti plebiscitarno izraženom voljom naroda, morala podnijeti teške
žrtve za očuvanje svoje suverenosti. Hrvatskoj je bio nametnut rat
jugo-komunističke armije i srpskog imperijalizma za restauraciju komunizma i
osvajanje hrvatskih područja. U tom ratu, u kojem se hrvatski narod našao goloruk naspram tehnički
nadmoćne oružane sile JA, Hrvatska je, obranivši svoju slobodu i demokraciju,
stekla i međunarodno priznanje na putu u punopravno članstvo u KESS-u i u
OUN-a. Taj rat, međutim, još nije posve okončan, osobito stoga što su ga
izazivači proširili i na susjednu Bosnu i Hercegovinu, usprkos angažiranju EZ-a
i Vijeća sigurnosti OUN-a.
Užasne su posjedice
toga barbarskog rata na kraju XX. stoljeća. U Hrvatskoj je poginulo i ranjeno
tridesetak tisuća ljudi, pretežito građanskih osoba i potpuno su razorena mnoga
naselja i čitavi gradovi, uništeno nekoliko stotina povijesnih spomenika,
gospodarskih, crkvenih, zdravstvenih i školskih objekata. Dimenzije stradanja
civilnog pučanstva u ovom agresivnom ratu protiv Hrvatske očituju se u
činjenici da je u Hrvatskoj prognano ili izbjeglo iz svojih ognjišta više od
šesto tisuća ljudi, nemoćnih staraca, žena i djece. A povrh toga oko četvrt
milijuna ljudi izbjeglo je iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku.
Zbrinjavanje
prognanih i izbjeglih ljudi nadilazi mogućnosti ratom iscrpljene Hrvatske.
Stotine tisuća ugroženih ljudi očekuje pomoć međunarodne zajednice. Osim toga,
Hrvatska apelira na najviša tijela svjetske organizacije, da zajedno s EZ-om i
KESS-om, poduzmu odlučnije i djelotvornije korake radi neodložnog okončanja
rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, radi uspostave mira i stabilnog
međunarodnog poretka u ovom
dijelu svijeta.
Ekselencijo,
dame i gospodo!
Članstvo u
Ujedinjenim narodima kruna je međunarodne potvrde suverene državnosti Republike
Hrvatske. Međutim, mi smo duboko svjesni odgovornosti koju tim članstvom
preuzimamo. Čast mi je s ovom mjesta svečano izjaviti da Republika Hrvatska u
svemu prihvaća Povelju Ujedinjenih naroda, te da će biti privržena načelima te
Povelje i vladavine međunarodnog prava, na temelju kojih je Hrvatska izvojštila
svoje međunarodno priznanje. Hrvatska će odsada, kao punopravni član
Ujedinjenih naroda, moći uživati veću podršku svjetske organizacije u naporima
za mirno rješenje krize na tlu bivše Jugoslavije, na načelima Povelje UN-a, za
uspjeh Mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, za rješavanje spomenutog problema
izbjeglica, za poticanje gospodarskog razvitka. Republika Hrvatska prihvaća
načelo po kojem međunarodna zajednica
ima pravo posredovanja u slučajevima kršenja osnovnih ljudskih prava i etničkih
prava, ugrožavanja mira, ili ekološke stabilnosti naše planete.
Hrvatska je
prihvatila završne dokumente Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, a
također i načela na kojima djeluje Mirovna konferencija u Bruxelles-u, za
rješenje jugoslavenske krize i odnosa između država što nastaju na tlu bivše
Jugoslavije. Sve to govori jasno da Republika Hrvatska želi biti vjerna
načelima na kojima se zasniva Povelja, načelima mira, pravde i međunarodne
suradnje bez ikakve diskriminacije. Hrvatska želi biti djelotvorni čimbenik
suvremenog međunarodnog poretka koji se izgrađuje na opće prihvaćenim načelima
antifašizma i demokracije.
Hrvatski je narod i
sam u Drugom svjetskom ratu dao znatan prinos borbi protiv naci-fašizma koji je
ugrozio demokratski poredak Europe i svijeta.
(S ponosom mogu pripomenuti da sam i sam kao mlad čovjek i sudjelovao u tom
ratu protiv fašizma). Hrvatska je, u sastavu bivše državne zajednice, dala i
znatan prilog rješavanju problema osamostaljivanja zemalja trećeg svijeta i
njihova gospodarskog razvitka. A to je služilo i jačanju uloge Ujedinjenih
naroda u hladnoratovskom razdoblju.
Na kraju želio bih,
gospodine predsjedniče, dame i gospodo, istaknuti našu čvrstu odlučnost da
međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku izgrađujemo na načelima otvorenoga,
demokratskoga i slobodnoga društva. Želimo da Hrvatska bude, u političkom i
gospodarskom smislu, država pravnog poretka i slobodan dom svih njezinih
građana. Hrvatska želi biti otvorena za svestranu suradnju sa svim susjednim i
drugim zemljama Europe i svijeta. Hrvatska
želi biti oslonac mira i stabilnosti međunarodnoga poretka i dostojan član
Ujedinjenih naroda.
© Zdeslav Milas 2003
Franjo Tuđman,
Devedeseta obljetnica rodjenja,(14.svibnja,1922.)
http://en.wikipedia.org/wiki/Franjo_Tuđman
Franjo Tuđman (Croatian: [fraɲo
tudʑman); 14 May 1922. –
10 December 1999. was a Croatian politician. Following the country's
independence from Yugoslavia
he became the first President of Croatia.
Fotosi, štiva…
http://www.google.com/search?q=dr+franjo+tudjman&hl=en&client=opera&hs=Bsp&rls=en&channel=suggest&prmd=imvnso&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=GgKtT7WONcbptQbT4om4DA&ved=0CGcQsAQ&biw=991&bih=637