Autor: prof.Zdravko Mršić
Datum objave: 25.01.2018
Share


Velikonjemačka vlada za europski Legoland

Kasni poslijeizborni sporazum u Berlinu

Z. Mršić: Velikonjemačka vlada za europski Legoland

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/m-o/mri-zdravko/28533-z-mrsic-velikonjemacka-vlada-za-europski-legoland.html

inserti…..

Kasni poslijeizborni sporazum u Berlinu

U poretku koji je svjetski kapital putem Unije nametnuo europskim narodima izravna međusobna suradnja naroda i država postala je bespredmetna, neumjesna i nepoćudna, a životno zajedništvo isključeno je i zatrto. Unija je od naroda prigrabila velike ovlasti, a da ujedno nije preuzela odgovornost ni za koga i ni za što. Unija pruža zaštitu samo kapitalu, jer je poslije prestanka „sovjetske komunističke opasnosti“ zaštita prostora, ljudi, naroda, rada i samog kapitalizma postala kapitalu suvišnom. Stvaranjem zakonskog i administrativnog sustava, koji je zamijenio suradnju „države i države“, stvoreno je sredstvo, kojim je nametljiva njemačka politika i mogla uspostaviti Geopolitikagospodstvo njemačke države nad narodima i državama Unije. Taj tko vlada administrativnim ustrojem vlada i političkom zajdnicom. Tako je njemačko pitanje, umjesto da ga se zauvijek riješilo putem Europske zajednice, u Uniji ponovo otvoreno, a njegovo rješenje iznimno otežano. Od uspostave Unije opasnost za europske narode ne dolazi od američke, ruske ili kineske politike, nego od sprege njemačke protestantske kapitalističke politike i obnovljenog islamskog imperijalizma.

Dok je doba EEZ bilo vrijeme gospodarskog rasta, rješavanja društvenih problema i uklanjanja nevolja, doba EU je vrijeme gomilanja društvenih i ljudskih problema i nevolja. Slab politički, gospodarski i sigurnosni položaj Europe kao kontinenta te nesređeno stanje u Europskoj Uniji traže sređivanje i jačanje Unije, kako bi se ona mogla nositi s izazovima, koje Europi dobacuju ostali kontinenti. Umjesto da se europskim narodima prepusti inicijativa da skupno depolitiziraju i reformiraju Uniju, njemačka poslijeizborna politika očajnički nastoji Uniji nametnuti „sve tješnju integraciju“, kao da i dosadašnji „nizak“ stupanj integracije u Uniji nije prouzročio dovoljno nevolja. Nakupljene nevolje mogu se ukloniti samo dogovorom suverenih europskih naroda i izravnom suradnjom njihovih država.

Četvrti Blitzkrieg

Njemačka politika u interesu njemačkih poslovnih krugova i nositelja dijela svjetskog kapitala želi političkim udarom preduhitriti moguće jačanje suverenosti europskih povijesnih naroda. Oni nastoje sve europske narode od životnih zajednica pretvoriti u „otvorena društva“, kojima će slobodno kolati svjetski i njemački kapital te rojevi izbjeglica, koji nose svoj endemni, neeuropski sustav uvjerenja. Europa bi se trebala pretvoriti u „otvoreni kontinent“, koji bi ne samo izgubio svoju istovjetnost, nego bi zauvijek postao staništem raspršenih pojedinaca, koji bi se pretvorili u potrošače na europskim tržištima robe, usluga, rada i kapitala. Posebno je podmukla ideja jačanja Unije davanjem većih ovlasti Europskom parlamentu, uz razmjerno smanjenje ovlasti izvršnih tijela Unije, kao što je ozloglašeno Europsko povjerenstvo s njegovim skupim i nedjelotvornim administrativnim ustrojem. Međutim, davanje punih ovlasti Europskom parlamentu znači prenošenje suverenosti europskih povijesnih naroda na Uniju. Nositelji njemačke politike prikazuju zamišljeno davanje širokih ovlasti Europskom parlamentu kao jačanje demokracije. Međutim, u našem vremenu suverenost političkih zajednica ili tvorevina utjelovljuje se upravo u parlamentu, koji donosi zakone sračunate na nadzor ljudi, prostora, poslovanja te zaštite same vlasti i pučanstva. Zakone već dugo ne donosi izvršna vlast. Jačanje ovlasti Europskog parlamenta sračunato je na gušenje i gašenje nacionalnih parlamenata. Za volju kapitalu Njemačka politika bi razvlastila i svoj savezni parlament.

Sadašnji njemački vicekancelar nasrtljivo izjavljuje da „u dvadeset prvom stoljeću Europa treba govoriti jednim glasom, ako želi da je se čuje“. Za njega kao da nisu postojala dosadašnja stoljeća, u kojima se nakupila europske politička baština, po kojoj Europa nije nad sobom podnosila jednu, središnju vlast. Osim toga, osim solističkog pjevanja postoje i skladan višeglasni pjev dalmatinski klapa i zborno pjevanje. Po vicekancelaru cijela Europa bi u sadašnjem stoljeću trebala slušati samo njemačke Lieder. Europski narodi pamte red i mir koji je bio nastao Vestfalijskim ugovorom 1648. godine, sklopljenim među više od 350 suverenih političkih zajednica; Bečki kongres 1814.-1815. godine, koji je zajamčio stoljeće mira, koji su sebi na štetu remetili samo Francuzi; te Europsku gospodarsku zajednicu od 1960, godine, koja je jamčila mir i upriličila punu ravnopravnu suradnju suverenih naroda Zapadne Europe. Europski živi, povijesni narodi nisu mrtvi gradbeni elementi sustava Lego.

Stanje u Europi i položaj našeg kontinenta u svijetu prisiljavaju narode Unije na ozbiljan politički zahvat. Europa je jedincat kontinent po tomu, što su samo na njemu napravljena i to dva opaka „višenacionalni aranžmana“ – Europska unija i Atlantski savez. Umjesto da se pristupi reformi spomenutih nepotrebnih, štetnih i opasnih instalacija na kontinentu, koji je stvorio vrhunsku kulturnu baštinu u svijetu, određene političke snage nastoje pojačati stegu spomenutih političkih tvorevina u europskim narodima. EU i NATO sputavaju poduzetnost, izumiteljstvo i energiju europskih naroda, koji su neslobodni iznutra i zato nemoćni prema ostatku svijeta. Europa se sama onesposobila za svjetsku suradnju. Kapital je za svoj pokus uspostave sterilizirajuće multilateralnosti odabrao upravu Europu, jer je ona oslabila zbog ranijeg neprekidnog ratovanja unutar sebe. Europa je od kolonijalne gospodarice sama postala kolonijom kapitala.

Naprotiv takvom stanju u Europi ostatak svijeta se vraća suverenosti naroda, koja jedina može zajamčiti mir, zaštitu ljudi i naroda, opći napredak te suradnju „države i države“. Europa se u tomu treba pridružiti ostatku svijeta. Europa se treba otresti multilateralnosti, kako bi se uklonila mogućnost, da povijesno nasrtljiva njemačka politika ostvari apsolutnu vladavinu kapitala nad životnim zajednicama u Europi. Multilateralnost je zaslon iza kojega se skriva nagon ili Drang njemačke politike za gospodstvom u Europi putem munjevitog rata, koji se sad vodi na jednom jedinom, briselskom bojištu.

Europski narodi trebaju sa sebe zbaciti multilateralnost, koja im uzima suverenost. Multilateralnost je proizvod i sredstvo kapitala, koji se osilio nad narodima. Ona je sračunata na sputavanje životne energije naroda. Zbacivanje multilateranosti s cijelog kontinenta način je i konačnog rješenja „njemačkog pitanja“, koje se kao utvara opet nadvilo nad Njemačku i nad Europu. Europski povijesni narodi uključujući i njemački ustat će protiv Unije, a njihove države suprotstavit će se politici, koju svjetski kapital vodi iz njemačke države. Europi je potreban politički dogovor naroda, a ne proizvoljna i neodgovorna politika kapitala, koju smišljaju njemačke političke sile. Njemačka država je dopustila da je kapital instrumentalizira. Njemački narod koji i sam propada već ustaje protiv nadčovječne i nečovječne politike njegove države. Rješenje njemačkog pitanja traži izvedbu političke revolucije u Uniji, koja će biti i na dobro njemačkom narodu.

 

372
Kategorije: Kolumna
Developed by LELOO. All rights reserved.