GLAS BISTRE
http://bistra.hr/docs/glasbistre/1105-18.pdf
Vera Grgac, pjesnikinja, kolekcionarka i kroničarka bistranskih zbivanja
Literarni opus te fundus podataka, dokumenata, slika i uporabnih predmeta prikupljenih tijekom vremena koje posjeduje Vera Grgac višestruko nadilaze opseg ne samo prostora predviđenog za ovaj razgovor, već i cijelog časopisa. O članstvima u raznim udrugama i primljenim priznanjima, kako za svakodnevni rad u obrazovanju mladih naraštaja tako i na planu osobnih interesa, da ni ne govorimo.
Tekst i slike: Davorin Bažulić
Za razgovor s Verom Grgac ne nedostaje ni tema ni sadržaja. Sugovornica je to velikog znanja i bezgranične odanosti bistranskom kraju i njegovoj baštini, povijesti i kulturi pa je i razgovor s Verom uvijek ugodno iskustvo. Naglašenu susretljivost tijekom razgovora u istoj mjeri prati dosljedna doza autoritativnosti u baratanju podacima i spoznajama. Kako je uvijek voljna podijeliti svoja saznanja sa sugovornikom, za razgovor osigurajte dovoljnu količinu vremena.
Pored svog svakodnevnog posla nastavnice u Srednjoj medicinskoj školi u Zagrebu, kao istinski znalac bistranske povijesti te uporna sakupljačica tradicionalnih uporabnih predmeta, starina i dokumenata,
Vera je vrlo aktivno uključena u pripremu monografije o Bistri.
Glas Bistre: Nedavne promocije zbirki pjesama učenika osnovne škole svjedoče o plodnom bistranskom poetskom stvaralaštvu kroz dugi niz godina. Datira li i vaš interes za pisanje poezije još od školskih dana?
Vera Grgac: Ne, to će doći kasnije. Doduše, tijekom školovanja sam bila odlična učenica, ali najviše sam voljela prirodoslovne predmete, osobito kemiju i biologiju. Sklonost prema prirodoslovnim predmetima utjecala je na razvoj mog životnog puta pa sam po svršetku osnovne škole završila srednju i višu medicinsku školu u Zagrebu, nakon koje sam počela raditi na kirurškoj klinici u KBC Sestara milosrdnica, a ta mi je klinika do danas u posljednih 30 godina nastavna baza. Sve u svemu, poezija, bolje rečeno onih nekoliko uradaka iz domene obveznog dijela u sklopu nastavnog programa hrvatskog jezika, nije bila nešto čime bih se bavila.
• Glas Bistre: Kada ste počeli pisati poeziju?
◊ Vera Grgac: Poeziju sam počela pisati prije nekih osam godina potpuno slučajno. Naime, znajući da se priprema osnivanje naše, bistranske udruge vinogradara napisala sam nekoliko stihova koji su se članovima udruge svidjeli pa su ih otisnuli na članskim is-kaznicama. Ti moji prvi javno objavljeni stihovi glase:
Vu tem štaglu, pelnice i kleti
čuva se vinska juha
Tu pajdaš, kum i sused
čuvari su bistrajnskega duha.
Isto tako, za njihovu prvu skupštinu napisala sam tekst kojim sam se obratila skupštinarima iz kojega je kasnije nastala pjesma ‘Vinopilne družine’. Kako se osnivalo sve više i više udruga, bilo je sve više pjesama, a uglavnom su to bila moja prigodna obraćanja pojedinim udrugama.
• Glas Bistre: Nasuprot tome vremenu, danas puno nastupate, a i objavljujete.
◊ Vera Grgac: Da, vesele me zaista mnogobrojni održani nastupi diljem cijelog Hrvatskog Zagorja te u Zagrebu. Tijekom ovog ljeta već su dogovoreni moji samostalni recitali u Svetom Križu Začretje te u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu gdje će biti izložen i dio moje etno zbirke. Što se tiče objavljivanja radova, u protekle tri godine radovi su mi redovito objavljivani u časopisu za kulturu ‘Hrvatsko Zagorje’ u izdanju ‘Kajkavijane’ iz Donje Stubice, u Zborniku Hrvatskozagorskoga književnog društva iz Klanjca, u Antologiji suvremenog hrvatskog duhovnoga pjesništva iz Varaždina, a na recitalu u Križevcima dobila sam prvu nagradu za putopis.
• Glas Bistre: No, u vašoj prvoj zbirci ‘Bistra stara i naša’ koja je okupila vaše ‘rane radove’ opći ton pjesama nije posebno svečarski.
Vera Grgac je osvjedočeni poklonik očuvanja bistranske zasebnosti te njene kulturne i povijesne baštine Posebno me veseli svaki nastup pred bistranskom publikom, pogotovo ukoliko potakne na očuvanje i njegovanje našega govora
Vera Grgac: Ta je zbirka izdana u posebno, svečarsko vrijeme povodom 800 godina Bistre. U njoj su tiskane već postojeće pjesme, uglavnom o Bistri i Bistranima. Nakon prvih radova, koji su pisani prvenstveno prigodno, počela sam pisati i o drugim temama.Općenito, osjetljiva sam na nepravde pa je u tim pjesmama više Tanatosa nego Erosa, i sve je više ‘Čovjek čovjeku antičovjek’, kako govori i naslov jedne od pjesama. U te nepravde posebno ubrajam bezrazložno, ali naglašeno, zapuštanje izvornog govornog jezika i upravo zato poeziju ne pišem koristeći standardni jezik, već pišem na našoj, bistranskoj - ili još preciznije ‘novačanskoj’ – inačici kajkavskog dijalekta.
DOMAČA VRAŠTVA
• Glas Bistre: Zbirka ‘Bistra stara i naša’ objavljena je 2009. godine. Koliko će vremena proći do vaše sljedeće zbirke?
◊ Vera Grgac: Nadam se da neće još puno jer je moja druga samostalna zbirka pjesama pripremljena.
No, kako pišem i druge literarne forme - pored nekoliko objavljenih pjesama i časopis ‘Glas Bistre’ tiskao je nekoliko mojih eseja - pripremam treću knjigu čiji sadržaj su domaći recepti protiv raznih tegoba, kak’ bi po bistrajnski rekli ‘domača vraštva’. Uglavnom se radi o pripravcima moje ‘majke’ Dore i još starijih predaka koji mogu biti zanimljivi zbog svoje prirodnosti i originalnosti, pogotovo u današnje vrijeme svakovrsnog onečišćenja prirode.
• Glas Bistre: Osim vašeg literarnog stvaralaštva poznati ste nam i kao veliki znalac bistranske povijesti te vrijedan i uporan sakupljač starih uporabnih predmeta i dokumenata.
◊Vera Grgac: Iako sam se od najranije mladosti priklanjala prirodoslovnim predmetima ta ljubav prema očuvanju i promidžbi bistranske kulture i povijesti oduvjek mi je bila naglašena obiteljska crta. Mislim da je to i u redu - ipak o ovome kraju pisani trag postoji više od 800 godina. To blago je potrebno sačuvati od zaborava bez obzira radilo se tu o dokumentima, servisu za jelo ili o cipelama. Svaki taj predmet vrijedan je naše pozornosti jer je izvorno svjedočanstvo o svome vremenu, o njegovom duhu, modi, političkim odnosima ili pravu i zakonima.
Glas Bistre: Impresioniran sam količinom podataka kojima tako suvereno baratate. Kako do njih dolazite?
◊ Vera Grgac: Uglavnom se radi o podacima prikupljenim u raznim župnim arhivima, od arhiva naše župe preko arhiva župe Marija Bistrica do Državnog iNadbiskupskog arhiva u Zagrebu, no ima i podataka koji su prikupljeni u stranim arhivima. Takva aktivnost traži veliku količinu vremena i upornosti, a kad radite ono što volite ne mjerite vrijeme jer ono ionako nije nikada konstanta.
Memento homo
Od trave vlati
Niti vekši, niti mejnši
Ti
I
Ja,
I jesi i niesi
Same čovek!
O zmisli se čovek
Ti
I
Ja
Same zemla smo,
Če duše nam fali
Ove naše tiele
Mojst i niesmo mi!
Zmisli se čovek
Posebno me veseli svaki nastup pred bistranskom publikom, pogotovo ukoliko potakne na očuvanje i njegovanje našega govora.
Vera Grgac
Želim posebno naglasiti činjenicu su osobito velik izvor korisnih podataka bili članovi brojnih bistranskih obitelji o kojima sam pisala jer su dragocjenim podacima upotpunili moja sjećanja, na čemu sam im osobito zahvalna.
https://www.google.hr/search?q=Vera+Grgac&client=opera&hs=kKx&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ved=0CCwQsARqFQoTCJa2soWcnccCFfMX2wod8QgMZA&biw=1745&bih=857