OPERA
Razgovor s opernom umjetnicom,
sopranisticom Vedranom Šimić
P.
Započnimo,molim Vas, iz razdoblja Vaše Muzičke Akademije!
Vi ste kao studentica u programu Odjela pjevanja zagrebačke Muzičke akademije bili iznimno sustavnoga odnosa prema svakom programskom sadržaju, tražeći poveznice u slogovima predmeta, u svakoj od studijskih godina, a u imeá kvalitetnijega osobnog standarda u području raspona teorijskih predmeta i osobito u volumenima sadržaja programske aplikacije, u vokalno-umjetničkom razvitku i pouzdanom oblikovanju glasa, u punom prirodnom volumenu i izjednačenosti registara za najjače izazove sopranskoga faha.
O.
Započela sam studij na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, 1998. u klasi Prof. Paše Gackić, otkud sam, nakon tri završene godine, prešla na Muzičku akademiju u Zagreb, u klasu Prof. Mire Zidarić Orešković.
Imala sam sreću da sam, još u Srednjoj muzičkoj školi u Tuzli, imala Prof. Čestmira Mirka Dušeka, velikog dirigenta i pedagoga koji je znao što je sve potrebno da bih se profilirala u glazbenicu i vrlo 'potkovanu' što bi rekli. Tako sam još u srednjoj školi, od njega savjetovana, upisala uz smjer Pjevanje i Teorijski smjer. Neki predmeti su se programski podudarali, a neki ne. Išla sam na duple satove solfeggia, klavira, svirala sam partiture, učila dirigiranje, dirigirala javno na školskim produkcijama... Uglavnom sam po cijele dane provodila u školi, na nastavi i vježbanju.
Tako sam stekla dobru bazu za studij na Akademiji. Nisam bila od onih koji 'kampanjski' uče, nego sam kroz literaturu koju sam doslovce“ gutala“ tijekom cijele godine, upoznavala i upijala toliko toga novoga i gotovo uvijek sve predmete u prvom roku polagala.
Imala sam i divnog profesora solfeggia, na čije sam satove išla i sa solistima i s teoretičarima. Profesor Historije muzike, kako me je sve interesiralo, je znao sastaviti za mene jedan poseban libretto, s likovima i radnjama iz više opera. Ja sam trebala prepoznavati koji je lik iz koje opere, radnju, kojem stilu, odnosno razdoblju pripada, kojem skladatelju i sve o tome...
Ne znam da li možete zamisliti u kojim su sve smjerovima ti razgovori vodili..
Temelj vokalne tehnike mi je dala draga profesorica Paša Gackić i na tome i dandanas gradim svoje uloge i svoj glas.
Na zagrebačku Akademiju sam došla na prijamni klavira, s Beethovenovim sonatama, Bachovim preludijima i fugama, Lisztovim komadima... Također sam puno dobila i na zagrebačkoj...
Budući da je više klasa pjevanja, tako i studenata naravno, pa su veće mogućnosti i opernog studija, kao i javnih nastupa. I divan, brižni, savjesni odnos prema svakom pjevaču ponaosob Prof. Mire Zidarić. Smatram da je jednom opernom pjevaču, da bi bio zaista to, potreban sustavni studij da bi "sklopio" sve bi uspješno stao na pozornicu. Nije dovoljno učiti samo tehniku pjevanja i uloge. Potrebno je znati toliko toga da bi,u konačnici, proizašao pravi rezultat. Kao što ste već i sami rekli: naći poveznice u slogovima predmeta. Zahvalna sam jako na onome što sam uspjela steći svojim obrazovanjem, odnosno ukupnim školovanjem..
P.
Polazili ste i program dramaturgije s ponudama psihološkog,racinalnog i emocionalnog analitičkog pristupa tekstu i glazbenoj frazi u vokalnoj dionici,od lieda do opernih arija iz velikih opusa osobito Verdijevih djela..
O.
Da. Vrlo je važno za vrijeme studija pjevanja, uz satove istoga, ne zaboraviti važnost teksta, tj. njegovog smisla,a isto tako da je tehnika pjevanja zapravo samo sredstvo našeg izražavanja. Dakle, ono pomoću čega izražavamo misli, osjećanja, riječi lika kojeg igramo.
Nota, riječ, dinamika, boja, stil. Često se uz silne tehničke probleme druge stvari takoreći zapuste. Osobno, kada pjevam suživljeno s tekstom, puno mi je lakše i pjevati. Samo 'lijepo' pjevanje, fraziranje u“ prazno“ nije umjetnost. Smatram to jednim od najvažnijih studijskih programa i imam vrlo lijepa sjećanja predavanja koje sam pohodila na zagrebačkoj Akademiji. Izuzetno je važno i tko predaje isti! Puno puta sam čula kada kažu: "Pjevaj samo ono što piše (misleći na notni zapis) i to je dovoljno za interpretaciju!" Poštujem, ali za mene to nije. Poniranje u srž riječi, teksta, lika, radnje, vremena, je isto toliko bitno. Jedno bez drugoga nisu ništa.
Samo jednu riječ možete izgovoriti, odnosno otpjevati s toliko nijansi. I naravno da postoje etape u pripremi i vrijeme kada se rješavaju samo tehnički problemi izvođenja.
P.
Razvijali ste odnos spram glazbenih epoha i stilova To je često i odredjivalo Vaš program nastupa.
Primjerice, bel kanto ste nadahuto utkivali u Verdijev opus, epohe romantičara,pa ste uloge iz slavnih Verdijevih djela bili spremni ponuditi u tradiciji bel kanta, ali i jakih naglasaka psiholoških dramatičnih prizora u tradiciji romantičarskih struja emocionalnih ekspanzivnih erupcija.....
Mogli ste Verdija –romantičara, izvoditi obilatim ekspresivnim reljefom,gotovo kao i ruske skladatelje iz epohe glazbenog romantizma....a istodobno ste se, po potrebi,vrhunskom disciplinom, uvrštavali u Verdijeva djela s posve jakom aplikacijom bel kanto-fraze u moćnom individualnom izrazu.
O.
Prije svega zahvaljujem na komplimentima. Iza svega toga stoji duboka studioznost, disciplina i naravno Božji dar. Isto tako dok sam živa mislim da neću stići naučiti i doseći sve što mi je potrebno za jednu kreaciju. U svakoj slijedećoj otkrijem nešto novo, naučim, desi se i da zapostavim, no važno je i da se prisjetim. Svaka predstava, svaka repriza je drugačija, obojana drugačijom energijom, emocijom. Ne smije se pri tome izgubiti stil i mora se znati držati sve pod kontrolom. Osobnost je ono što svakog umjetnika čini posebnim. Ući u srce i dušu lika kojeg igrate, ponirati u njegove najdublje misli i tajne i iskreno ih iznijeti van je doista dugotrajan proces stvaranja.
P.
Vaše razine ostvarenih protagonističkih uloga ukazuju na potrebu da suvremene operne kuće u nas, imaju i vrhunske korepetitore i dramaturge, jake ličnosti, kao "kućne redatelje" koji će kontinuirano usavršavati razinu uloge svakog solista i time osiguravati raznu opernih izvedaba s umjetncima koji su u stalnom angažmanu kuće.
Taj ustroj, iako nužan, naša operna kazališta nemaju,posve su ga zanemarila, i solisti su izloženi različitim neprilikama i potrebi osobnih izbora snalaženja i organizacije sebe samih, tijekom cijeloga razdoblja sezone.
A umjetiici, stalnoga angažmana u kazalištu, bi morali, kontinuirano,dnevnim ritmom organizacije, raditi, čuvati kondiciju, biti spremi za repertoar koji se treba profilirati primarnim osvrtom na zadanosti stalnih, angažiranih solista ..
Ima li jedna operna kuća "verdijanski sopran" vašega tipa i kakvoće, treba odmah planirati Verdijevo djelo u svoj program sezone, a ne, primjerice, sopran masivnog volumena i visokokultiviranog opsega, ujednačenoga u svim registrima, pažljivo vajan,u ranim godinama razvitka, uvrštavati u veristički repertoar, koji mladom glasu odredjenih značajki za klasiku iz opusa Verdija, može štetiti....ako se zbiva u nevrijeme, tj. prerano,....u profilu pjevača ...
Operno kazalište se treba brinuti o uspješnom razvitku i uzletu svojih solista, a ne ih rabiti kao "sredstvo" za neke, često pogrešne vizije opernih redateja ili dirigenata, koji se "solistima služe" a ne omogućavaju - solistima, uvjete za optimalni izraz i razvitak u životu operne scene, na kojoj ipak solisti dominiraju, kada se podigne zastor i započne operna izvedba.
Možete li,iz ostvarenih iskustava ,osobnih i onih širih, svoje generacije, komentirati sve naznačeno, kao odgovor, dopunu ili korekciju, pa i negaciju, nekih spomenutih premisa..?
O.Naravno da, i puno, zapravo. Na žalost, nemam još stalni angažman- vjerovali ili ne. Imam sreću da sam nakon studija uspjela ostati živjeti u Zagrebu i da kao gost (iako se osjećam domaćom) pjevam pokoju predstavu u sezoni, već niz godina.
Zagrebački HNK je ustroj u kojemu radi áveliki broj korepetitora srednje i mlade generacije. Korepeticije se rade svakog dana i većinom su sve sobe pune, a vrlo često ne bude mjesta, uopće. Ja osobno, sve svoje uloge pripremim sa Simonom Dešpaljem, koji poznaje cijeli tzv. željezni repertoar, a i puno šire.
Mislim da imam stanovitu privilegiju zapravo. Gdje god da gostujem izvan Zagreba, ulogu spremim prije toga, doma, jer imam s kim. Isto tako, prošle i ove sezone, u zagrebačku Operu povremeno dolazi jedan divan pedagog pjevanja iz Italije (Firenza), maestro Paolo de Napoli, koji radi s puno pjevača, i mlađih, i onih zrelijih. Nastojim svaki njegov dolazak iskoristiti maksimalno i ići na sve satove, koliko ih mogu dobiti, jer mi koriste i veoma sam zahvalna zagrebačkoj Operi što je meni, iako vanjskom solistu, omogućila da s njim radim. Raditi probe Sestre Angelice s redateljem Arnaudom Bernardom (Francuska) i maestrom Antonellom Allemandijem (Italija,) za mene su također jedno od dragocjenih iskustava.
Isto tako, mogu reći, i da sam u riječkoj Operi kao doma. U Rijeci, radi nadahnuto, tandem Nada Matošević-Ozren Prohić. Mislim da su svoje umjetnike, u toj kući vrlo profilirali, uključujući,srećom i mene - radila sam s njima dva velika projekta: Adrianu Lecouvreur i Moć sudbine, i npr. kad dođem na predstavu u riječki teatar, kao publika, i u onim predstavama koje nisu radili Mo Matošević - Prof.Prohić, ja osjetim i vidim njihov rad, kao "poznati rukopis", kod njihovih umjetnika. Moglo bi se reći da je Prof. Ozren Prohić "kućni redatelj" u Rijeci, ne znam da li ima to službeno zvanje, uz to što je ravnatelj riječke Opere. A možda je ipak netko drugi relevantniji i upućeniji od mene da o tome govori.....
Osobno,nisam u prigodi birati uloge za sebe.. Što mogu dobiti i što mogu otpjevati - pjevam. Kao slobodni umjetnik, iz temeljnih egzistencijalnih razloga, ne mogu birati repertoar kojim ću sazrijevati i poklanjati ga publici. Ne mogu a ne priznati da mi se mnoge od tih uloga jako svidjaju, da sam 'zaljubljena' u njih, ali isto tako znam i da postoji jedini pravi put,...ali što je tu je!
Naravno, da s velikim oprezom sagledam sve i ako vidim neke rizike, opasnosti, onda se zahvalim na ulozi i zamolim da me se pričeka još koje vrijeme. Mogu se nadati da ću imati sreću, kako bude išao repertoar i da ću se osobno, u to sve više i češće uklapati. Prošle sezone sam pjevala u rasponu od 4. Mahlerove sinfonije (koju obično pjeva subreta), zatim Mahlerove Lieder eines fahrenden Gesellen (za mezzosopran), Sestre Angelice, Adriane Lecouvreur, Amelije u Krabuljnom plesu, Donne Leonore u Moć sudbine, Micaele u Carmen, Đule u Eri, Danice u Balkanskoj carici (veristicka sopranska uloga u prvoj crnogorskoj operi Dionisija De Sarna San Giorgia, na libretto Kralja Nikole Petrovića)Blumenmńdchen u Parsifalu... Ove sezone nemam dogovorenu novu Verdijevu ulogu,a to mi je žao.. Kolege koji su u angažmanu mogu koliko- toliko birati i kazati da neka uloga,možda, nije za njih trenutno, da im je teža ili su" pretrpani obvezama" u to vrijeme, a ja pak mogu,u jednom razdoblju imati posložene sve uloge,ranije spomenute, u rasponu od jednog áili dva mjeseca, a onda pola godine -"suša", bez nastupa. Svjesna sam da to može biti rizično za glas....
I čini mi je da ,gotovo okrepljuje, vaša vizija iz postavljenoga pitanja, o Upravama kazališta i više suptilnosti o tim problemima, a isto tako,svaki mladi,spreman stvaralac očekuje,čaká nestrpljivo, svoju priliku i mogućnost razviti se u kreativnom polju, posve..
Možda, još malo više razradjene koncepcije individualnijeg pristupa svakom pojedinomá solistu, ne bi bilo loše, dapače!. Dosta toga se slaže prema profilu i kapacitetima solista iz sastava kuće, a naravno, nešto i po osobnim nahođenjima, mišljenjima, potrebama,cijeloga tima koji oblikuje život opernoga kazališta.... Ali kako svima ugoditi? Teško. Pitam se gdje danas u svijetu, osim možda u Metropolitanu koji ima toliki pogon i novac, prije svega, koji to osigurava, da pjevača dovedu do vrhunca vrhunaca izvedbe? Iako bi se i o njihovom radu moglo diskutirati, mislim da su se dobrano neki kriteriji, klasifikacije glasova, u novije vrijeme ispremetali. I ne samo u MET-u. Sušam od 'starih' kako su postojale verdiane, beliniane, veristice, rossiniane i ine, i da je svatko znao koji je fah. Za sebe znam kojem fahu pripadam, no da li mislite da u njemu mogu opstati, u današnje doba, kad svi pjevaju sve? Kad je Adina Tosca ili Carmen? Teško, ali opstat ću! Kako kaže Doma u Eri: "Svak svoje zna!" Nastojim iz svega nešto naučiti, osobito kad radim s dobrim dirigentom, redateljem, a isto tako kad mi nešto ne odgovara, maknuti se koliko mogu, a da nikoga ne ozlijedim, uvrijedim. Uostalom, mislim da svaki od nas ima svoju glavu i da mora biti u stanju brinuti za sebe, a ne sve prepustiti drugima. Nadam se da ću uskoro imati priliku interpretirati Desdemonu, Elisabettuu VerdijevuDon Carlu, već sam se počela" hvatati u koštac" s Aidom, a dotle, veselim se mojim novim ulogama ove sezone - Tatyani (Onegin) u sarajevskoj Operi, Evi (Zrinjski) u zagrebačkoj Operi kao i mojemu prvom nastupu s zagrebačkom Filharmonijom,kao i svim svojim repriznim predstavama.
Nekada je,kažete,drugačijefunkcionirao sustav, ali ja živim u današnjem vremenu i istom se prilagođavam.
Hvala Vam na razgovoru i posvećenosti čitateljima portala EHO u nama i oko nas, Tribine Collegium Hergešić