VIŠE NEMA KNJIŽEVNOSTI

Dragi moji čitatelji,

Neugodno se iznenadih kolika količina knjiga je došla u knjižnicu
nakon mog zasluženog bolovanja. Sami naslovi sve govore – Fizika
tuge npr. Danas baš svašta ima formu knjige. Tako, ha, ha književnim
kritičarima dosadio posao a to bješe sami hvalospjevi, pa puste
nagrade, pa i oni postali „književnici“.

Za prevodioce , utemeljitelj komparatistike , prof. Hergešić napisa
kako prevodioci su prefini da bi se upustili u nešto što je fikcija. Imaju
istančan ukus , pa zaziru od pisanja.

Izgleda da svi žele biti pisci. Ono što sam zapamtila sa studija
komparativne književnosti su bile doktorske dizertacije o književnosti.
Jedna knjiga o Dostojevskom mi baš naškodi , a to je Bahtin i „Poetika
Dostojevskog“. Ne bih je preporučila nikome. Razara psihu, a taj
kritičar je ušao u seciranje psihe, kao da je neurolog. Tolstoj reče o
Dostojevskom- Bolestan čovjek, bolesna literatura. Njegove „Zli dusi“
treba izbjeći.

Najbolje književno djelo 20. St. jest rijeka romana „U potrazi za
izgubljenim vremenom“ u 13 svezaka od Prousta. Slažem se sa tim
jednodušnim priznanjem . Pisac je zaslužio Nobela ,ali ga nije dobio.
Kad smo kod francuske književnosti, veliki klasik Stendhal napisa
„Crveno i crno“ koje dobi svjetsku slavu 50 godina poslije piščeve
smrti. Kasno, ali časno!

Moja prijateljica mi reče kako više ne može čitati „Rat i mir“. Ne čudi,
jer u knjizi „Plitko“ autor N. Carr isto tu činjenicu navodi za sebe, a
argumentira to utjecajem interneta na mozak . Spomenutu knjižicu
od srca preporučam kao knjižničar- informator. Čitanje knjige , ove , iz
Gutenbergove galaksije, mislim da je dugo neće preuzeti e-knjiga , a
sam put će biti dug i zavojit!