nutar Sirije se ratuje već dvije godine, tijekom
kojih je ubijeno više od 100.000 ljudi, a sad humanitarnu pomoć treba 7
milijuna ljudi. Dana 21. kolovoza ove godine u Siriji je uporabljeno kemijsko
oružje. Uz takvo stanje u Siriji SAD i UK su uz pomoć niza drugih zemalja bili
nakanili izvesti zračni napad na Siriju, koji bi bio kratak, rezak i učinkovit
sa svrhom da se spriječi ponovna uporaba kemijskog oružja. Začetnici zamisli napada
prvo su pokušali za svoj naum isposlovati dopuštenje UN, a kad nisu uspjeli
odlučili su izvesti napad na svoju ruku.
Ipak, dogodilo se nešto
nepredviđeno, ali razborito. Još u mjesecu kolovozu britanski premijer Cameron
zatražio je od parlamentaraca da prekinu godišnji raspust i da oni odobre
vladine napadačke nakane. Dana 30. kolovoza Parlament je usprkos vladinoj
većini odbacio prijedlog za napad na Siriju. Parlament je postupio u skladu s
poveljom Magna carta, potpisanom od
kralja i engleskih velikaša 1215. godine, kojom se kralj Ivan obvezao da će
prije dizanja vojske na rat tražiti skupno dopuštenje velikaša za vojni pohod.
Poslije 30. kolovoza premijer Cameron je izjavio, da će se – kad se već
oslobodio vojne obveze – posvetiti traženju političkog rješenja pitanja Sirije
i pružanju humanitarne pomoći pogođenom pučanstvu. Parlament je spasio čovjeka
Camerona.
ao izlika za napad na Siriju uzeta
je uporaba kemijskog oružja. Predsjednik Barack Obama se od svojeg prvog
predsjedničkog ustoličenja nastojao politički poistovjetiti s predsjednikom
Abrahamom Lincolnom. Međutim, Lincoln je u prvoj godini svojeg mandata izazvao
i poveo Građanski rat protiv Juga 1861.-1865. godine, za koji je kao izliku uzeo
ne uporabu kemijskog oružja, nego ropstvo Crnaca na Jugu. Pravi razlog napada
bilo je odbijanje Juga da se promijeni porezni sustav, kojim bi zarada južnjaka
bila prenošena u „savezni proračun“ za potrebe daljnjeg osvajanja „divljeg
zapada“. Tako je tankoćutni Obama nastojao i ratom oponašati „velikog“
Lincolna, koji je svoju ratobornost platio životom.
Ipak, uza svu medijsku i prisilnu
ratobornost Obama je također zatražio od svojeg parlamenta, Kongresa, dopusnicu
za rat, kako bi izbjegnuo neugodnosti, koje bi mu napad na Siriju donio za
boravka u Sankt Petersburgu koncem prvoga tjedna mjeseca rujna. U međuvremenu,
doznalo se da samo 16% američkih građana odobrava planirani napad na Siriju.
Usto, papa Franjo je za noćnog bdijenja uoči Male Gospe, u subotu 7. rujna, pobijao
američku doktrinu, po kojoj je interes SAD jedino mjerilo za njezine postupke.
Papa je za ljude koji misle samo na sebe i idu u napad na druge rekao da se
„stavljaju na mjesto Boga“. U utorak, 10. rujna Obama je iz Kongresa povukao
svoj zahtjev za napad na Siriju.
U nedjelju
navečer američki državni tajnik John Kerry – koji je svojim izjavama i o Egiptu
i o Siriji stavljao svojeg predsjednika pred gotov čin – na konferenciji za
novinare u Parizu olako je i nepromišljeno retorički kazao da bi Sirija mogla
izbjegnuti napad, ako preda UN svoj kemijski arsenal. Sutradan, 9. rujna nakon
razgovora sa sirijskim ministrom vanjskih poslova ruski ministar Sergej Lavrov
je objavio da je Sirija pripravna potpisati Konvenciju o zabrani uporabe
kemijskog oružja i predati svoje pričuve bojnih otrova UN. Predsjednik Obama je
to jedva dočekao i povukao iz Kongresa svoj zahtjev za napad na Siriju. Tako je
Rusija spasila Obamu, kao što je Donji
dom spasio Camerona. Laknulo je i Kongresu, jer se i on našao između dvije
vatre – glasača, koji se glasaju svake dvije godine i izraelskog lobija, koji
se glasa u Kongresu svaki dan.
Tako su dvije
od tri prve sile otvorenog svijeta
etapno, u koracima odustale od žurnog napada na Siriju. Nakon odustajanja
Britanaca od napada promatrači su se bili ustrašili da prestaju dugovječni
posebni odnosi između UK i SAD. Međutim, naoko je iznenadila francuska
ratobornost. Francuska je bila pripravna za napad na Siriju i nakon odustajanja
Britanaca, a to je razumljivo, jer je – nasuprot Chiracova odbijanja da
sudjeluje u agresiji SAD na Irak – novo političko vodstvo Francuske vrlo sklono
probitcima Izraela, koji je bio iznimno zagrijan za napad na Siriju. Tim
napadom bi sve značajnije zemlje u području osim Irana i Turske bile bačene u
politički kaos, a na tim dvjema zemljama „već se radi“.
ošlo naknadno do napada na Siriju
ili ne došlo, sirijski slučaj je pokazao da se odnos snaga u svijetu
promijenio. Od posljednjeg napada i agresije na Irak prošlo je punih deset
godina. Taj rat su SAD politički izgubile. Poslije njihova povlačenja iz Iraka
u toj zemlji je ostavljen nered. U osam mjeseci ove godine ubijeno je 5.000
Iračana, više nego za vladavine Sadama Huseina. Nered će ostati i poslije
američkog povlačenja iz Afganistana. SAD su prije toga izgubile ratove u
Koreji, Vijetnamu i Libanonu.
U svijetu su se pojavile nove političke i gospodarske velesile: Kanada,
Indija, Kina, Brazil i Rusija, a Turska je jaka područna i islamska sila. Uspostavlja se nova svjetska geopolitička ravnoteža,
koja će ukloniti sadašnji otvoreni svijet,
koji je uspostavio kapital putem svjetskog tržišta i u kojemu je unižena uloga
nacionalnih država. Unižena je i uloga američkog naroda, iako se njegova zemlja
rabi kao uporište za vojno-poslovni pothvat otvorenog
svijeta.
„Otvoreno društvo“ se prvo
pojavilo u Nizozemskoj od 1588. godine. Zemlja je rabljena kao uporište za pohod
nakupljenog, slobodnog kapitala na tuđe i to preko mora i oceana. U pothvatu je
sudjelovao samo dio domaćeg pučanstva, a pridružili su mu se bogati i sposobni tuđinci:
puritanci, kalvinci, hugenoti i Židovi, koji se zajedno provodili politički
gospodarski militarizam. Od Nizozemske vodstvo je bila preuzela Britanija, a od
Britanije SAD, koje su s Izraelom i Britanijom dosad predvodile otvoreni svijet, koji ostavlja porazno
stanje u jednim zemljama, a unutarnje ratove u drugima.
Predsjednik Barack Obama
objeručke je dočekao britansko parlamentarno odbijanje napada, papinu kritiku,
iskaz raspoloženja svojeg naroda, oklijevanje Kongresa i pomoć Rusije, kako bi sebe
i SAD počeo oslobađati obveza prema slobodnom kapitalu i otvorenom svijetu. U pohodu slobodnog svjetskog kapitala na svijet,
u kojemu su rabljeni američki teritorij, američka država i američki narod,
američki narod je stradao. U službi svjetskog otvorenog društva SAD gube.
Došlo je vrijeme da i SAD i
Britanija i EU i sve ostale zemlje svijeta, uključujući i Hrvatsku, počnu
voditi nacionalnu politiku te da se svjetski politički i gospodarski odnosi,
svjetska zaštita i briga za ljude uređuju i vode suradnjom samostalnih i
slobodnih nacionalnih država te da se odustane od otvorenog svijeta, koji je stvorio svjetsku zbrku i koji slabi
vrstu homo sapiens. Dolazi vrijeme da
se Amerika vrati kući. Dolazi vrijeme da se SAD pridruže ostalim državama
svijeta, među kojima bi naišle na suradnju. Došlo vrijeme da se i hrvatska
politika i geopolitika vrate kući iz „regiona“ i iz služenja svjetskom otvorenom društvu. Slabo je i
u SAD, koje imaju i u RH, koja nema vojnu silu.