Vrijeme je za nacionalizam

VRIJEME JE ZA NACIONALIZAM,

NARODOVLAŠĆE I DEMOKARCIJU

Pravi smisao i jasna odredba nacionalizma ili etatizma[i]

vijet je dosad bio u vlasti kapitala, koji se na izvoru odvaja od rada, proizvodnje i naroda, koji su pali u dužničko ropstvo. To se ropstvo sve više produbljivalo kako su obitelji, proizvodne korporacija, poslovne banke i države – svaki iz svojih razloga – ostajali bez prihoda da žive, posluju, održavaju likvidnost ili da služe građanima.

Kapital se osim iskorištavanjem rada i proizvodnje te iscrpljivanjem nacionalnog blaga naroda dodatno gomilao inflacijom odnosno „prvotnom emisijom“ domišljenih nestvarnih financijskih „proizvoda“, kojima se obezvrjeđuje moguća ušteda građana, kapital nakupljen u proizvodnim poduzećima i državne pričuve.

Sredstvo vlasti slobodnog svjetskog kapitala bilo je svjetsko slobodno tržište, nad kojime su ljudi, obitelji, proizvodna poduzeća, poslovne banke i države izgubili utjecaj. U takvom stanju ljudi i obitelji žive u neizvjesnosti, cijele industrijske grane su izložene propadanju, a narodi se rasipaju te gube kulturu i istovjetnost.

za sav dosadašnji usiljeni svjetski gospodarski rast ljudski rod propada, jer ljudi, narodi, rad i vrijednost rada, prostor i prirodno blago, okoliš i klima ne uživaju nikakvu zaštitu. Njih sad ne uspijevaju zaštiti ni prirodne narodne vlasti ni ljudsko zajedništvo, koje su uništili svjetsko slobodno tržište i posvemašnje nadmetanje u njemu, koje kapital nameće kao bitnu značajku ljudskosti. Nadmetanje ili konkurencija služe tome da ljudima i narodima ostane manje stvorenog bogatstva, a kapitalu više. Dosad je u svijetu bio zaštićen samo kapital.

Postupak kojime je uspostavljena vlast otuđenog slobodnog svjetskog kapitala putem slobodnog svjetskog tržišta je širenje ideologije liberalizma, koja je donijela slobodu kapitalu i tržištu, a oduzela je ljudima, obiteljima, proizvođačima i narodima.

d prestanka Hladnog rata i podjele svijeta u ideološke, gospodarske, političke i sigurnosne blokove do jučer bio je izgrađen nakazan uzorak globalnog svijeta, koji je uništio ljude, obezvrijedio rad i obezglavio narode.

Izazivanje financijske krize u SAD 2008. godine – prve financijske krize na globaliziranom tržištu – i njezino brzo širenjem svijetom pokazali su, prvo, da kapital nije u stanju vladati ni sam sobom, a kamoli svijetom i, drugo, da su najozbiljniji problemi zahvatili sve izvore društvenog utjecaja te da su od gospodarskih prerasli u političke, iz političkih u ljudske, a iz ljudskih u sigurnosne.

d jučer se na noge počinju dizati narodi, kako bi zaštitili sebe i svoje ljude, rad i vrijednost rada, prostor i prirodno blago, okoliš i klimu. Pred našim očima povlači se i rasipa dojučerašnji svjetski poredak, koji je ljudima i narodima besramno nametnut u samo tri desetljeća.

Međutim, za srozavanje uspostavljenog svjetskog sustava u provaliju povijesti potrebno je još, prvo, da se započetoj pobuni priključi dovoljan, presudan broj naroda – među kojima će biti i neki od naroda koji su dosad stvarali svjetske političke ideje – te, drugo, da se objavi nova, očita, opća spasonosna ideja, koja će zamijeniti liberalizam, kao zloćudnu ideologiju.

aš naraštaj bit će svjedok iščezavanju jednog nakaznog i ukletog svjetskog političkog poretka te dolaska novog vremena i skore uspostave novog uzorka globalizacije. Primaknulo se vrijeme nacionalizma, narodovlašća i demokracije.

Nakon iskustva s globalnim svjetskim financijskim kapitalizmom svijetu se više ne može nametnuti nikakav novi unitaran model globalnosti, jer narodi ne žele i ne mogu izbrisati svoj identitet, svoje ljudske i zemljopisne posebnosti te svoju povijest i kulturu. Narode se treba uvažavati i uvažiti, štititi, podupirati i njegovati.

Temeljna ideja nacionalizma sastoji se u uspostavi demokracije unutar naroda i suradnje među narodima putem njihovih narodnih država. Doktrina nacionalizma, koja će odrediti načela demokracije unutar naroda i opće suradnje među narodima nije nacionalna, nego svjetska doktrina, koja je jednako prihvatljiva za sve narode, koji se ne kane upuštati u imperijalizam.

Doktrina nacionalizma uključuje kao bitne značajke poštivanje tuđih naroda koliko i vlastitog naroda. Ona zagovara i poštuje suverenost svih naroda. Koliko god se trsili liberali, odnarođeni kukavice i ljudi koji priznaju postojanje samo jednog naroda, oni ne mogu iz svjetskog političkog rječnika ukloniti riječ „nacionalizam“, jer je ona potrebna da se njome označi potrebna politička doktrina. Ta riječ nema i ne može imati zamjenu.

lobalni svijet je preveć složen, da bi se ga se upoznalo i da  bi se potpuno shvatilo procese koji u njemu teku, a kamoli da bi se njime vladalo ili upravljalo iz jednog sjedišta. Stoga, za trajanje globaliziranog svijeta i ostanak ljudi u njemu treba svima prirodno ograničiti mogućnost izbora i stupanj slobode djelovanja. Prirodan, bezbolan, ljudski i evolucijski način da se to provede je dobra mjera re-lokalizacije globalnog svijeta u nacionalne ili države okvire, u kojima se može upriličiti dostojan opstanak, razvitak te djelovanje ljudi, obitelji i naroda.

U nacionalnim ili državnim okvirima može se najlakše nadoknaditi to što je izgubljeno u liberalnom svijetu slobode kapitala i slobode tržišta. Međutim, bitno je spriječiti da se na razvalinama unitarnog svijeta kapitala ne pojavi koja nova varijanta svjetskog unitarizma putem vjere odnosno ideologije, politike ili sile, kad već propada svijet kapitala oduzetog radu i narodima.

Svaki je unitarizam u globalnom svijetu veliko zlo, jer on ljudsko zajedništvo, koje je proizvod i biološke i društvene evolucije vrsta, zamjenjuje stegom, koja ne optimizira ljudsko djelovanje i koja stvara društvenu entropiju. Suradnja među državama naroda u kojima vlada uzajamnost i zajedništvo nudi daleko viši stupanj ljudskog zajedništva, gospodarske i društvene učinkovitosti te ljudskog zadovoljstva i ljudskosti, nego najbolje ugođen unitaran sustav. Ukupno dosegnuti stupanj i opseg zajedništva u društvu mjerila su dobrog uređenja društva.

O razlici između unitarizma i zajedništva najočitije govori srozavanje Europske Unije, koja je zatrla Europsku Ekonomsku Zajednicu.

oktrina nacionalizma omogućit će presudno poboljšanje stanja u ljudskom rodu stvaranjem i jamčenjem političke, gospodarske, sigurnosne i kulturne stabilnosti u svijetu, koja će biti utemeljena na zajedništvu uspostavljenom u nacionalnim zajednicama. I narodno zajedništvo utemeljeno na životnoj demokraciji i potrebna svjetska suradnja postići će se na slijedeći način:

·      narodi i države preuzet će nadzor nad svjetskim tržištem;

·      pojedinci, trgovačka društva i narodi ne će upravljati svoje djelovanje samo za svoj uski probitak, nego će nositi i društvenu odgovornost;

·      pojedinci u bogatim zemljama ne će biti plaćeni više nego što zaslužuju i to na račun siromašnih naroda;

·      sadašnja tehnološka (digitalna, biotehnološka i internetska) revolucija ne će pružati opravdanje za stvaranje neljudskih odnosa u svijetu i nepoštedno iskorištavanje jednih ljudi o drugih;

·      ljude će se nadahnjivati, podupirati i navoditi ljude da se osim za osobne probitke brinu i za opće dobro;

·      makroekonomska stabilnost zemalja bit će praćena stabilnošću ukupnog svjetskog gospodarstva;

·      omogućit će se razvitak i napredak siromašnim narodima i ukloniti siromaštvo iz svijeta;

·      osigurat će se povratak kapitala u nacionalni prostor i obnova nacionalnog kapitala;

·      uklonit će se iluziju postojanja i održljivosti poslijeindustrijskog društva i stvoriti uvjeti za industrijalizaciju ili reindustrijalizaciju svih zemalja svijeta;

·      omogućit će se ukupno poboljšanje ljudskog života, a ne samo namicanje visokog prosječnog prihoda;

·      omogućit će se potencijalno opasnom afričkom kontinentu odlučan izlazak iz nedovoljne razvijenosti;

·      vlade država omogućivat će bolje iskorištenje ljudskih potencijala i usklađenje odnosa u gospodarstvu;

·      uklonit će se i nakazno neravnomjerna razdioba dohotka unutar pojedinačnih zemalja i uvesti umjerena razlika u dohotku, koja ne će kočiti razvitak nacionalnih gospodarstava i ukupnog svjetskog gospodarstva;

·      uklonit će se prekomjerno nagrađivanje poslovodstava i ljudi u slobodnim profesijama, koje je nesumjerljivo njihovom doprinosu bogatstvu naroda, ali i plaćama njihovih radnika ili kupaca;

·      jamčit će se razvitak poduzetničkog potencijala i u najsiromašnijim zemljama, koji sputava poduzetnički duh u bogatim zemljama;

·      sudbine naroda vratit će u njihove ruke;

·      obrazovanje djece i odraslih stvarat će uporabljivo znanje, koje će omogućiti povećanje proizvodnosti rada, bez kojega nema povećanja bogatstva naroda;

·      usprkos sloma komunizma, koji je njegovao takozvano plansko gospodarstvo, obnovit će se planiranje gospodarstva u suradnji njegova državnog i privatnog sektora;

·      isprazno načelo „svima jednaka prigoda za uspjeh u životu“ postat će uporabljivim kad mu se pridruži načelo pravednosti;

·      snažan utjecaj države u gospodarstvu učinit će ljude pripravnijim za promjene, a socijalna država omogućit će bolju prilagodbu ljudi promjenama koje se dogode;

·      zauzdat će se inflacija financijskih proizvoda i sniziti proizvodnost financijskih tržišta, a povisiti proizvodnost rada u industriji, na kojoj počiva stvaranje novog bogatstva;

·      omogućit će se da gospodarstvo vode političari, tehnolozi i inženjeri, a ne pravnici i liberalni ekonomisti;

·      omogućit će se obnova svjetskog gospodarstva, spriječiti njegovo buduće posrtanje i njegovo padanje u nove svjetske krize;

·      nastojanje da se održava najveći mogući rast svjetskog gospodarstva bit će zamijenjeno jamčenjem najmanjeg potrebnog rasta.

Navedene mjere, koje djelomice sastavljaju gospodarski nacionalizam, uklonit će nedaće koje je svijetu donio liberalistički sustav vlasti kapitala i tržište. One će se moći provesti istom kad se u stvarni ljudski globalni svijet postave pregrade, koje će štititi ljude i narode, omogućiti dobro upravljanje narodnim zajednicama te jamčiti mir i političku stabilnost u svijetu. Međutim, budući da su svjetski gospodarski problemi već prerasli u političke, za provedbu mjera gospodarskog nacionalizma nužno je prihvaćanje političkog nacionalizma (ili etatizma) kao opće ideje i svjetske doktrine.

 dosadašnjem vladajućem svjetskom sustavu vlasti kapital nije želio da se pravo upozna stvarni svijet i da se objavi istina o stanju u njemu. Skrivanje i iskrivljavanje istine o svijetu omogućivali su nesmetano traganje kapitala za prigodama i mogućnostima za vlastito samouvećanje, pri čemu je vođenje svijeta bilo prepuštano samovoljnim pobudama, neutemeljenim odlukama i nasumičnim postupcima stotina milijuna i milijarda pravnih i fizičkih osoba raštrkanih svijetom.

Neizvjesnost u kojoj su živjeli ljudi i trajali narodi nužno je stvarala političku, gospodarsku, sigurnosnu i ljudsku nestabilnost u svijetu, koji se više nikad ne će deglobalizirati i koji će zauvijek ostati jedan. U takvom svijetu nužno je ograničiti stupanj slobode ljudima, korporacijama i narodima i to u svrhu promicanja općeg dobra te uspostave i čuvanja skladnih odnosa i mira u svijetu. Obnovom i podizanjem stupnja zajedništva u narodima te obnovom neposredne suradnje među ojačalim narodnim državama ne će se zatirati prava odgovorne sloboda, nego samo samovolja pojedinaca i korporacija. U pravom, životnom zajedništvu pitanje slobode se ni ne postavlja.

U složenim stanjima kakvo je današnje stanje svijeta važniji su uspostava i održavanje reda, nego promicanje samovolje društvenih čimbenika. Red povisuje stupanj slobode uzajamnog djelovanja, a suzbija samo prohtjeve pojedinaca i samovolju korporacija te sprječava lutanje svijetom kapitala, koji će politički i gospodarski nacionalizam prisiliti na sjedilački život i naturalizaciju.

HRVATSKA USUSRET NOVOM VREMENU

rvatska je zapala u velike nevolje zbog djelovanja slobodnog svjetskog tržišta i zbog ugađanja volji Europske komisije tijekom takozvanih prijepristupnih ugovora. Hrvatsko gospodarstvo se zbog izloženosti svjetskom tržištu, zastarjele tehnologije i nekonkurentnih proizvoda gotovo potpuno i deindustrijaliziralo i deagrariziralo.

Pregovori s EU bili su diktat, kojime su hrvatskim vlastima nametnuti unutarnja i vanjska politika, vođene gospodarstva, pravosudna praksa i sigurnosna politika, a narodu nametan tuđi liberalistički sustav uvjerenja, kojime je zatirano hrvatsko narodno životno zajedništvo. Posljedice tog postupka su:

·      uvođenje nakaznog političkog sustava, koji sprječava da se vodi nacionalna politika;

·      povlačenje države iz gospodarstva putem liberalizacije vanjske trgovine, privatizacije državnih poduzeća i prirodnih izvora te putem odustajanja države od uređenja domaćih tržišta robe, usluga, rada i novca;

·      potpuna deindustrijalizacija Hrvatske, čime je spriječen rast gospodarstva, stvorena vojska nezaposlenih ljudi, opao izvoz dobara i usluga te osiromašen golem dio hrvatskog pučanstva;

·      odustajanje države od zaštite ljudi i naroda, rada i vrijednosti rada, nacionalnog prostora i prirodnog blaga te okoliša i klime;

·      pravna nesigurnost građana te izloženost političara i branitelja Domovinskog rata sudskom progonu tuđih pravosudnih tijela;

·      uništenje obrazovnog sustava i unakaženje nacionalne kulture;

·      srozavanje razine fizičke sigurnosti građana, obitelji i cijelog naroda;

·      razaranje uvriježenog hrvatskog sustava uvjerenja, koje uništava hrvatsko obiteljsko, zavičajno i narodno životno zajedništvo, bez kojega nema opstanka naroda i njegova ostanka na njegovoj zemlji.

rvati i Hrvatska sad vidno propadaju pa Hrvati trebaju smjesta pružiti otpor propadanju i za svoj spas skupno se pokrenuti, kako bi svoj opstanak i svoju budućnost zajamčili:

·      preuzimanjem svoje države u svoje ruke;

·      izgradnjom vlastitog političkog sustava, koji će omogućiti državi da promiče dobrobit naroda,

·      vođenjem vlastite unutarnje i vanjske politike;

·      ponovnom industrijalizacijom zemlje;

·      vlastitim iskorištavanjem i iskorištenjem hrvatskog prirodnog blaga;

·      zaštitom ljudi, naroda i države od navale svjetskog tržišta i kapitala;

·      obnovom i osuvremenjenjem obrazovnog sustava, kojime bi se u zemlju vratili i stručno i integralno znanje;

·      obnovom i promicanjem ljudskog i narodnog životnog zajedništva te obnovom i obranom uvriježenog sustava uvjerenja, uz koji su Hrvati stoljećima opstali i ostali na svojoj zemlji.

rvatska nije mogla potreban otpor propadanju pružiti pod vodstvom starih liberalnih snaga, a ne će ga moći pružiti ni pod vodstvom novih liberalnih i liberalističkih internacionalističkih snaga, koje su došle na vlast o netom održanim izborima. Borba za obnovu Hrvatske i za preporod hrvatskog naroda može se dobiti samo pod vodstvom nacionalnih snaga, koje će prihvatiti ideju renacionalizacije svijeta i provoditi doktrine gospodarskog i političkog nacionalizma, kako je on osmišljen i određen u ovom štivu.

Stoga je u Hrvatskoj potrebno posvemašnje okupljanje nacionalnih političkih snaga, kako bi one mogle prevagnuti nad liberalističkim internacionalističkim snagama, koje od 2000. godine vladaju Hrvatskom.

Ako hrvatski građani na usiljenom i podmuklo upriličenom referendumu prihvate predloženi pristup Republike Hrvatske Europskoj Uniji – koja i sama propada pod udarcima svjetskog slobodnog kapitala putem svjetskog slobodnog tržišta – Hrvati će se morati rame uz rame s drugim europskim narodima izravno uhvatiti u politički koštac sa slobodnim svjetskim kapitalom, sa slobodnim svjetskim tržištem i s liberalizmom kao ideologijom

Nova borba Hrvata za nacionalno oslobođenje iz samrtnog zagrljaja umiruće Europske Unije i svjetskog tržišta ubrzat će dolazak novog svijeta općeg, svjetskog nacionalizma, koji je blizu, na vratima stvarnog, ljudskog svijeta.