Woody Allen
http://www.filmski.net/dossier/35
01.12.1935 Brooklyn,
New York, SAD Allen Stewart
Konigsberg
Allen stalno ponavlja savjet mladima da se ne osvrću na ono
što ljudi govore i pišu o njima već da se fokusiraju na svoj rad…Allen to
zaista i čini,...
Patentirao je lik brbljavog i neurotičnog židovskog
komičara, izumio modernu romantičnu komediju, a pod stare dane sazrijeva u
prvoklasnog dramatičara.
Woody Allen je filmski eksperimentator (obožavatelj Godarda)
sa staromodnim ukusom (jazz i opere),
intelektualac koji obožava sport, romantičar koji voli mlade cure (osobito
glumice) i komičar koji voli raditi ozbiljne drame.
Proturječni umjetnik ima mnogo neuroza koje desetljećima
rješava sa svojim psihoanalitičarom (omiljeni filmski motiv!) no sigurno nema
problema sa snimanjem filmova. Dok mnogi veliki autori pate od prevelikog
perfekcionizma i snimaju par puta u jednom desetljeću, Allenovi obožavatelji
mogu u prosjeku gledati jedan njegov film godišnje, s tim da Allen povremeno
glumi i u filmovima ostalih redatelja tako da spada među najplodnije američke
filmaše.
Allen je i jedan od onih redatelja koje zovemo autorskim;
sve svoje filmove, bilo drame bilo komedije, najčešće je napisao, izrežirao, a
uglavnom i odglumio. Woody Allen je, kao i većina američkih auteura, cjenjeniji
od francuskih i europskih filmofila (i sam iznenađen, izjavljuje: 'Mora da su
titlovi jako dobri') nego kod kuće. Razlog je možda i u tome da nikad nije
snimao istinski komercijalne filmove, najviše uspjeha imao je u 70-tim kada je
cvjetala autorska američka kinematografija, no filozofski pristup ozbiljnim
temama, čak i kada je prezentiran uz humor, nije imao masovnu publiku.
Pasionirani filmaš, priznaje da voli snimati u svom
susjedstvu i bez puno cjelodnevnog rada jer voli uživati u životu a to
uključuje i redovito praćenje omiljenih utakmica. Rođen je, odrastao, živi i
snima u New Yorku, u četvrti Brooklyn. Okružen
mnogim kinima, doslovce je svakodnevno išao u kina a to se može vidjeti po
brojnim filmskim citatima i posvetama u njegovim filmovima koji su puni
fascinacije nad svijetom filma, teatra i umjetnosti uopće ('Purpurna ruža
Kaira').
Osim toga, njegov humor je inspiriran komičarom Bobom Hopeom
ali i humorom apsurda Groucha Marxa i Monty Pythona. Počeo je s komičarskim
poslom vrlo rano, već s 15 godina počeo je slati viceve u novine pod imenom
Woody Allen. Nakon što je napustio studij, počeo je pisati skečeva za emisije
televizijske kuće NBC i njihove komičare, a početkom 60-ih je i sam počeo
nastupati kao 'stand up' komičar i to s velikim uspjehom. Zbirke njegovih
humorski izišle su i Hrvatskoj u odličnom prijevodu Omera Lakomice, a obiluju
aforizmima poput 'Mudro je ugledati se na ptice nebeske – barem dok krediti
teku.'
Prvi filmovi su mu uglavnom čiste komedije, odnosno
parodije. 1965. napisao je svoj prvi scenarij, za film 'What's New, Pussycat' u
kojem je i glumio. Debitirao je kao redatelj s 'What's Up Tiger Lily?'(1966) u
kojem je uzeo japanski špijunski triler, premontirao ga i sinhronizirao na
engleski uz izmijenjeni dijalog; tu špijunsku
parodiju slijedila je doslovna bondovska parodija 'Casino Royale' (1967)
kojoj je jedan od scenarista i glumaca.
Pisao je i kazališne komade, od koji su mnogi izvođeni na
Broadwayu. Dramu 'Don't Drink the Water' (1966), još jedno djelo špijunske
tematike kasnije će obraditi i za televiziju. 'Play It Again, Sam' (1969) je
još jedna Allenova film(ofil)ska posveta u kojoj filmski kritičar sluša savjete
o životu od Humpfreya Bogarta, a Allen je na pokusima za tu predstavu upoznao i
buduću partnericu Diane Keaton.
1969. Allen radi dvije kratke komedije s Candice 'Murphy
Brown' Bergen,
'Cupid's Shaft' (posveta filmu Charlieja Chaplina), te bizarnu adaptaciju
'Pygmaliona' u kojoj lažni rabin poučava neuku bogatašicu. Zatim je napisao scenarij, režirao i glumio u
'Uzmi novac i bježi'(1969) gdje je parodirao gangsterske i biografske filmove.
I slijedeće komedije bit će bez čvrste fabule, ali zato pune
anarhističnog duha i gegova, kao 'Bananas' (1971) koji ismijava američku
politiku i medije. U sličnom stilu je rađen i 'Sve što ste oduvijek željeli
znati o seksu (ali ste se bojali pitati)' (1972), parodija istoimene seksološke
knjige u kojoj Allen glumi spermića s egzistencijalističkim dvojbama ('Gdje smo
i kuda idemo?') a tu je još i Gene Wilder kao psihijatar zaljubljen u ovcu.
Iako nisu bili blockbusteri, ovi Allenovi filmovi su
dovoljno zaradili da mu omoguće da kao scenarist, redatelj i glumac ostvari potpunu
kontrolu nad filmovima i počne stvarati filmove unutar holivudskog sustava, ali
uz autorski pristup svojstven nezavisnim filmašima. SF komedija 'Sleeper'(1973)
te parodija ruskih filmova i romana
'Love and Death' (1975) i dalje zabavljaju publiku, no u njima Allen počinje
problematizirati i neka ozbiljnija pitanja.
Annie Hall
Prvi 'veliki' Allenov film
je 'Annie Hall' (1977) koji spaja velike Allenove teme : ljubav i smrt, New York i umjetnost.
Woody se više ne oslanja toliko na gegove već izgrađuje likove i ozbiljno
promišlja život preko svog alter-ega, Alvyja Singera, njujorškog intelektualca
i komičara. Autobiografska nota je očita u mnogim sličnostima Alvyja i Woodyja
ali i Annie Hall i Diane Keaton (kojoj je pravo prezime - Hall). Alvy je, kao i
Woody, pisac-komičar koji psihoanalitičarski preispituje razna ozbiljna pitanja,
a smisao traži u umjetnosti, pametna žena s kojom je u vezi je njegova životna
ljubav s kojom će propasti veza, ali ostaju prijatelji - to će postati i
proročanski autobiografsko djelo. Film je pobrao odlične kritike i mnoštvo
nagrada uključujući i četiri Oscara - za najbolji film, najbolju glumicu (Diane
Keaton), najboljeg redatelja (Allen) i najbolji scenarij (Allen i Marshall
Brickman).
Sve što ste oduvijek željeli znati o seksu...
S Brickmanom je napisao scenarij za svoj tada
najprofitabilniji, a po nekima i najbolji film, 'Manhattan' (1979) s odličnom crno-bijelom
fotografijom i briljantnom glumom Diane Keaton. U to vrijeme baš je i pukla
ljubavna veza s Keaton a u međuvremenu je izišao i još jedan njihov film,
'Interiors' (1978), koji je bio iznenađenje
za sve jer je nadahnut Bergmanom, Allen napravio smrtno ozbiljnu dramu o
raspadu obitelji.
Osim Bergmana, Allen pokazuje da cijeni i ostale europske
redatelje te snima 'Stardust Memories' (1980) koji je rađen u nadrealističkom
stilu te ga kritičari uspođuju s Fellinijevim filmovima, a jedan od gegova u
inače ozbiljnom filmu je da redatelja kojeg glumi sam Allen stalno zapitkuju
kada će 'opet snimati smiješne filmove, one koje svi vole'. 'A Midsummer
Night's Sex Comedy' (1982) je najznačajniji po tome što je Allen opet našao
novu glumicu i životnu suputnicu, Miu Farrow, koja će glumiti u većini njegovih
slijedećih filmova.
Metafilmski eksperimenti nastavljaju se s filmom
'Zelig'(1983). To je kvazidokumentarac o
osobi koja preuzima sve moguće identitete i u njemu desetljeće prije 'Forresta
Gumpa' a Allen umeće svoj lik u arhivske snimke sa stvarnim povijesnim
ličnostima. U svojim ranim filmovima Allen se često odlučivao na
eksperimentalne tehmike koje je vidio kod Godarda, npr. obraćao bi se gledatelju
ravno u kameru a u filmu s kojim je svojevremeno najviše bio zadovoljan,
'Purpurnoj ruži Kaira'(1985), Jeff Daniels glumi lik iz filma koji silazi s
kino platna da bi ušao u stvarni svijet.
'Dani radija' (1987) su Allenov izlet u svijet nostalgije u
kojem saznajemo mnoge detalje iz njegovog djetinjstva a 'Broadway Danny Rose'
(1984) jedan od onih filmova s kojima je i kritika bila vrlo zadovoljna, dok
bergmanovska 'Druga žena' (1988) i 'Zločini i prekršaji' (1989) spadaju u one
ozbiljne filmove koji bi bili prihvaćeniji da ih je snimao netko tko se
posvetio isključivo dramama.
'Sjene i magla' (1992) su posveta njemačkom ekspresionizmu
snimljena u crno-bijeloj tehnici, a po naslovu i tematici i očita aluzija na
holokaust - jedan od niza sve mračnijih filmova koji obilježavaju 90-te i zrelu fazu Allenovog rada. Neki tu
fazu povezuju i s bolnim osobnim iskustvom raskida s Miom Farrow. Baš u vrijeme
tog skandala izišao je film 'Muževi i žene' (1992), drama koju neki kritičari
zbog sirovog dokumentarističkog stila uspoređuju i s Dogminim radovima a tema
su opet veze i raskidi a glavne uloge tumače baš Woody i Mia.
'Manhattan Murder Mystery'(1993) je i ponovna suradnja s
Marshallom Brickmanom i Diane Keaton, komični triler koji je posveta američkom
film noiru. Snima još par vedrijih filmova s ženskim ulogama koje će zaslužiti
Oscara, 'Meci iznad Broadwaya' (1994) o dramatičaru u svijetu gangstera i 'Moćnu Afroditu' (1995) o sportskom novinaru (glumi ga Allen,
i sam veliki fan sporta) koji traži majku svog usvojenog djeteta. Trećeg Oscara
će Allen dobiti za scenarij filma 'Hannah i njezine sestre' (1986), još jedne
humorne drame/romantične komedije na allenovski način.
U 'Svi kažu volim te'(1996), pokazuje svoju ljubav prema
glazbi 30-tih te prisiljava na pjevnja Alana Aldu, Edwarda Nortona i Tima
Rotha, a slijedeći film je potpuna suprotnost eskapizmu prethodnika.
'Razarajući Harry'(1997) je crna komedija koja po mnogima ulazi u mizantropske
Allenove radove, jedan od filmova snimljenih poslije obiteljske i osobne krize
i čini se da i ovaj put fikcionalna priča ipak ima veze s osobno proživljenim
skandalom. Svijetom holivudskih skandala bavi se i 'Superstar' (1998) koji
preispituje život zvijezdi a najveća zanimljivost filma je da Kenneth Branagh u
glavnoj ulozi doslovce imitira Allenovu gestikulaciju iz filmova, dok Charlize
Theron dokazuje komični potencijal koji će potvrditi u 'Prokletstvu
škorpiona'(2001).
'Prokletstvo škorpiona' je jedna od komedija s početka
milenija koja je kod mnogih probudila sumnju u redateljsko umijeće ostarjelog
Allena. Te 'male' komedije (tipa 'Sitni lopovi', 2000) nemaju razbarušenost
ranih ili ozbiljnost kasnijih Allenovih komedija već su jednostavno filmovi
koji popunjavaju Allenovu filmografiju, ali ne donose značajne novosti u
Allenovom stilu. Povratak u vode ozbiljnijih komedija su 'Hollywoodski
svršetak'(2002), 'Ljubav i sve ostalo' (2003), 'Melinda i Melinda' (2005), u
kojima predstavlja mnoge mlade glumce (Jason Biggs, Amanda Peet) koji se
pridružuju njegovoj provjerenoj ekipi.
Osim glumačkih
zvijezda starog i novog Hollywooda, uspjehu Allenovih fiilmova doprinose i
ostali kvalitetni suradnici; scenarist Marshall Brickman, snimatelji Sven
Nyquist, Gordon Willis i Carlo di Palma, montažeri Susan E. Morse i Ralph
Rosenblum. Iako nastup u Allenovim filmovima ne donosi milijunske honorare,
glumiti u Allenovim filmovima stvar je prestiža. Niži budžet njegovih filmova
omogućuje mu da pokrije troškove i zaradi dovoljno da osigura svoj slijedeći
projekt, a radi i kao glumac u tuđim filmovima, pa čak i na sinkronizaciji
crtića ('Mravi').
Obožava jazz i pasionirani je svirač, svakog ponedjeljka
svira klarinet u klubu sa svojim jazz bandom pa je zato propustio i dodjelu
Oscara 1978. Iako ne priznaje filmske nagrade kao kriterij kvalitete, sam je
vrlo često dobivao takve počasti te je dobio preko 20 nominacija za Oscara,
osvojio tri Oscara i dobio nagrade za životno djelo Venecijanskog festivala,
Cannesa i Američkog ceha redatelja. Često u svojim filmovima koristi
'staromodnu' glazbu, od jazza i šlagera 30-tih pa do opernih arija a osim
mjuzikla 'Svi kažu volim te' snimio je i kvazibiografski 'Sweet and Lowdown' o
izmišljenoj jazz legendi (Sean Penn). Bizaran podatak je da je i dvoje svoje
usvojene kćeri (Manzie Tio i Bechet) nazvao po omiljenim jazz sviračima. Riječ
je o kćerima koje je usvojio u svom posljednjem braku, onom sa Soon-Yi Previn a
s njom je povezan i najveći skandal u njegovom životu.
Naime, u svom ljubavnom životu Allen je uvijek pokazivao
interes za glumice ali i za mlade žene. Poslije svog prvog braka s Harlene
Rosen slijedio je brak s mladom glumicom Louise Lasser, a kada je i on propao
slijedit će razdoblje dugih veza s poznatim glumicama s kojima se nije
odlučivao za brak. Najveća i najpoznatija je veza s Diane Keaton a priča se i
da je za vrijeme snimanja 'Annie Hall' imao aferu s tinejdžerkom koja ga je
inspirirala za lik koji je glumila Mariel Hemingway u 'Manhattanu'. Poslije
Keaton cijele 80-te proveo je u vezi s Miom Farrow s kojom se također nije
ženio ali je dobio sina a Mia je u prethodnom braku usvojila Soon-Yi Previn.
Mia je kasnije optužila Woodyja da je zlostavljao djecu, optužbe su odbačene na
sudu ali je Woody izgubio skrbništvo nad Mijinom djecom. Skandal je završio
tako da se Woody 1997. vjenčao sa Soon-Yi i usvojio vlastito dvoje djece a
umjesto Farrow i Keaton pronašao je nove mlade muze da glume u njegovim
filmovima.
Pažljiviji gledatelji će vidjeti da u filmovima koje je
napisao i režirao obično i glumi junaka koji ljubuje prvo s Diane Keaton a
zatim i s Julijom Roberts, Charlize Theron, Helen Hunt i ostalim zgodnim
glumicama. S druge strane, Allen nudi glumicama filmove s jakim i upečatljivim
ženskim likovima, a često su te uloge i zapažene i nagrađene - Oscare su dobile
Dianne Wiest za 'Metke iznad Broadwaya' i Mira Sorvino za 'Moćnu Afroditu'.
U potrazi za novom glumicom, uvrijedio se kada je Kate
Winslet odbila snimati film za njega ('Završni udarac',2005) pa je uzeo
Scarlett Johansson, a očito je zadovoljan njenim nastupom jer nastupa i u
njegovom slijedećem filmu, 'Scoop'(2006). Zlobnici već nagađaju da, s obzirom
na Scarlettinu mladost, Woodyjevu vezu
sa Soon-Yi i aktualni trend usvajanja djece – slijedeće što možemo očekivati je
da Woody usvoji Scarlett. 'Završni udarac' se događa, ali i snima u Londonu i
iako su reakcije proturječne, svi primjećuju redateljsko i autorsko
sazrijevanje Allena koji snima atipični film izvan New Yorka i potvrđuje se kao
moralist koji polušaljivo-poluozbiljno referira na Dostojevskog u priči o
tenisaču koji 'radije želi biti sretan nego dobar'.
Film je u svakom slučaju dosta zaradio (23 mil.$ u SAD-u) a
stekao i dosta dobre kritike te ga je čak Allen proglasio svojim najboljim
filmom. Snimanje filma izvan New Yorka znak je njegovog razočarenja američkim
studijskim sustavom koji sve manje pogoduje malim, umjetničkim filmovima pa
Allen priznaje da traži pogodnije okružje za snimanje. Osim 'Scoopa', i
slijedeći Allenov film, 'Cassandra's Dream' snima se u Londovu a najavljuje se
da bi Allen mogao snimati i u Barceloni te već možemo govoriti o Allenovoj
londonskoj, tj. europskoj fazi.
Iako kritičari ne vole njegove zadnje radove, Allen stalno
ponavlja savjet mladima 'da se ne osvrću na ono što ljudi govore i pišu o njima
već da se fokusiraju na svoj rad'. Allen to zaista i čini, sada već preko 40
godina...
s.p.
Woody Allen
http://sh.wikipedia.org/wiki/Woody_Allen
Everything You Always Wanted to Know About Sex * But Were
Afraid to Ask (1972
http://www.imdb.com/media/rm4134896896/tt0068555
Titles: Everything You Always Wanted to Know About Sex * But
Were Afraid to Ask
Names: Woody Allen
Characters: Sperm
Woody Allen: “Za sreću su mi potrebni dobra kava, lijepa
žena i mir”
http://www.story.hr/intervju/woody-allen-za-srecu-su-mi-potrebni-dobra-kava-lijepa-zena-i-mir
22. 10. 2012.
Slavni redatelj Woody Allen, čiji film ‘Rimu, s ljubavlju’
igra u kinima, govori zašto ne želi u mirovinu te otkriva brojne zanimljive
detalje obiteljskog života
Iako će karizmatični redatelj i povremeni glumac Woody Allen
za manje od mjesec dana navršiti 77 godina, o odlasku u mirovinu ne razmišlja.
Štoviše, ima detaljno razrađen plan što još želi postići u karijeri. Za
početak, želja mu je snimiti
barem još jednu
satiričnu komediju, a potom se okušati i u trileru. Koliko god uživa snimati
filmove, toliko mu je inspirativno i
glumiti u njima. U romantičnoj komediji ‘Rimu, s ljubavlju’ glumi u društvu
zanosne Penélope Cruz i legendarne Judy
Davis, a na setu se tijekom snimanja odlično zabavljao i s velikim prijateljem
Alecom Baldwinom. Gdje se vidi za pet godina sa suprugom Soon-Yi Previn, na
koji način odgajaju 12-godišnju kćer Bechet i 13-godišnju Manzie, ispričao je u
intervjuu.
Story: Je li bilo trenutaka u karijeri kada ste željeli
odustati?
Ne odustajem olako od
ljudi ili stvari koje želim ili volim. Surađivao sam s genijalnim ljudima, ali
katkad u nepodnošljivim uvjetima. Jednom sam radio s tri kineska snimatelja
koji nisu znali ni riječ engleskog jezika. Kakav bih to bio profesionalac kada
bih odustao čim se pojavi prvi problem?!
Story: Kako ste se snašli u konkretnoj situaciji?
Objašnjavao sam
rukama i nogama. Crtao sam im na papir. Uz sve to, naučio sam nekoliko kineskih
riječi, tako da je to bilo zanimljivo iskustvo. Istina je da je sve trajalo
mnogo dulje nego što sam planirao, ali naposljetku se isplatilo. U ovom su
poslu najvažnije kreativnost i snalažljivost. Bojim se da su ljudi koji to ne
posjeduju osuđeni na propast.
Story: Nedavno ste izjavili da teško izlazite na kraj sa
12-godišnjom kćeri Bechet i 13-godišnjom Manzie. Što vam predstavlja najveći problem u njihovu odgoju?
Nerijetko se ponašaju
kao da im je dopušteno grozno se ponašati samo zato što su u osjetljivim
godinama. Njihovo me ponašanje katkad izluđuje. Često se pitam gdje su nestala
sretna vremena, kada su te djevojčice ovisile o meni, kada smo se zabavljali po
cijele dane i noći. Sada su to nemoguće primadone koje mi piju krv na slamku.
Prijatelji me uvjeravaju kako je to samo jedna faza u njihovu životu i kako će
to brzo proći, ali ako se to nastavi još nekoliko godina, mislim da ću završiti
u ludnici. Za njih sam luzer koji ih gnjavi, što su mi u nekoliko navrata
otvoreno i rekle.
Story: Jednom ste prilikom rekli kako ste fascinirani svojim
novim domom. Po čemu je poseban?
Uvijek sam živio u
velikim i hladnim kućama, u kojima bih se nerijetko i izgubio. Uvijek sam se
volio družiti s prijateljima,
često bismo se
okupljali kod nas samo kako bih popunio kuću i u nju unio dašak topline. Kada
sam se preselio na Manhattan
s obitelji, preporodili smo se. Živimo u predivnom stanu koji je uređen prema
engleskom i američkom seoskom stilu i u njemu se osjeti pozitivna i topla
energija. Predsoblje mi je omiljeno mjesto u stanu jer je ispunjeno umjetninama
i knjigama pa ondje često zastanem i pročitam ulomak dobroga štiva.
Story: U filmu ‘Ponoć u Parizu’ surađivali ste sa suprugom
bivšeg francuskog predsjednika Carlom Bruni Sarkozy. Mnogi su to kritizirali…
Volim karizmatične
žene. Često sam bio okružen ženama za koje su svi mislili da su genijalke,
muze, dive, a zapravo je to bila samo njihova maska. U dubini duše bile su
izrazito nesretne, a takve osobe ne može zračiti pozitivno. Naučio sam
razlikovati takve žene i sada ih, na moju veliku žalost, znam detektirati.
Carla ima genijalnu energiju, ali nedovoljno
iskorištenu. To je njezin najveći problem.
Story: Slovite za velikog šarmera i zavodnika. Koji je
najveći kompliment koji vam je udijelila neka dama?
Kad je o tome riječ,
nikad nisam bio zakinut. Moja predivna Diane Keaton jednom je prilikom svim
medijima ispričala kako sam dok smo
ljubovali imao savršeno tijelo i bio iznimno zgodan.Kada pogledam naše
fotografije, počnem se smijati
jer mogu biti
apsolutno sve, ali nikako zgodan muškarac. Mogu biti karizmatičan, šarmantan,
talentiran i duhovit, ali nikako stasit i zgodan. To ostavljam visokim,
markantnim tipovima.
Story: Ostajete li u dobrim odnosima sa svojim bivšim
ljubavima?
Trudim se. Nisam
isključiv kad je o tome riječ. Ne radim nagle rezove, ne volim se svađati, a u
dubini duše mislim da i ne znam mrziti. To nemam u sebi i sretan sam zbog toga.
Prijatelji mi često kažu kako sam previše lijen da bih nekoga mrzio. To je
zapravo jedna od mojih najboljih kvaliteta.
Story: Je li vas dugogodišnji rad s ljudima naučio da znate
razlikovati dobre od loših?
Živimo u nenormalnim
vremenima. Cijene se potpuno pogrešne stvari. Da samo na jedan dan postanem
predsjednik neke države, prvo bih zapovjedio da se otkriju zločesti ljudi i da
ih se smjesti na jedan poseban otok. Žaloste me nepošteni ljudi i oni koji
život protrate u smicalicama, i kalkulacijama, najčešće onim lošim, i uopće mi
se o takvim ljudima ne da razmišljati.
Koliko god se pokušavam izolirati od negativne energije i loših ljudi, uvijek
mi se uvuku u život kao neki mali
paraziti. No srećom, imam nos za njih tako da ih brzo torpediram gdje im je
mjesto.
Story: Gdje se vidite za pet godina?
U društvu sa suprugom
Soon-Yi, sjedimo u samome centru Rima, promatramo ljude i uživamo. Jednostavan
sam čovjek, nikada me nisu fascinirali novac, kuće, automobili. Za sreću su mi
potrebni dobra kava, lijepa žena i mir.
Pripremila: Jadranka Tomić