Autor: Marija Biljak,prof.
Datum objave: 08.06.2020
Share


ZABRANJENO KUKANJE

U ovoj knjizi profesor Salvo Noe želi dati obilje poticaja vezanih za suočavanje s poteškoćama i nepredviđenim događajima kako se ne bi upalo u zamke viktimizm

ZABRANJENO KUKANJE

„U ovoj knjizi profesor Salvo Noe želi dati obilje poticaja vezanih za

suočavanje s poteškoćama i nepredviđenim događajima kako se ne bi

upalo u zamke viktimizma te kako bi se u svakoj protivštini otkrila

mogućnost da se iziđe prekaljeniji i s više pouzdanja. To je korisno u

našemu vremenu obilježenu tolikom brzinom oko nas i krhkošću u

nama.“


papa Franjo

Kukanje je poput

stolice za ljuljanje:

tjera te da se stalno mičeš,

a nikamo ne odlaziš!

Spomenuti autor ove zanimljive i vrijedne knjižice kaže sljedeće,

citirajući najprije Martina Luthera Kinga:

„Može biti da niste odgovorni za stanje u kojemu se nalazite, ali ćete

postati odgovorni ako ništa ne učinite da ga promijenite.“

Tako, iza govora krije se povijest jednoga naroda.

Svi želimo bolji život, svi tražimo punu vedrinu, onaj spokoj koji će

nam pomoći da se bolje suočimo sa zaprekama, s nepredviđenim

događajima, sa životnim bolima.

Jedno je sigurno: u životu moramo aktivirati više oduševljenja, više

zahvalnosti i više odgovornosti kako bismo postigli nutarnju

postojanost i pronašli radost življenja.

Cilj je osloboditi se osjećaja neprikladnosti koji nas navodi na kukanje

te, istodobno, preobraziti obezvrjeđujuće osjećaje u poštovanje i

ljubav prema samima sebi. Da bismo to učinili, potrebno je aktivirati

nove osjećaje i nove poglede koji će nas dovesti do tjelesnoga i

psihičkoga blagostanja, do sklada između praktičnih i emocionalnih

elemenata života. Samo se tako može izbjeći zamka viktimizma,

osjećaja vječne žrtve.

Srž je života u vjeri, u povjerenju, u razvoju vlastitih mogućnosti te u

pomaganju bližnjemu. U institucijama, u obiteljima, u međuljudskim

odnosima, u svijetu rada potrebno je udisati novi zrak, zamišljati bolju

budućnost i činiti konkretne korake kako bi se aktivirala pozitivna

promjena.

Hod ove knjige je podijeljen na tri djela; u prvom djelu će biti izložena

analiza motiva koji navodi ljude na kukanje. Bit će nužno istražiti i

društvene aspekte koji utječu na subjektivno djelovanje.

Autor prvi dio knjige započinje ovim pozivom:

Prestani kukati i počni se jačati, poštivati i ljubiti.

Prvi dio

Sagledavanje i analiza problema

Zašto puno vremena provodimo u kukanju?

Zato što smo se na to navikli i zato što smo dubinski nezadovoljni.

Čovjek se jada zbog duboka osjećaja praznine i zbog nesposobnosti

da svojemu životu dadne smisao. Kukanje, kojemu se čovjek utječe i

zbog beznačajnosti, često je pokazatelj stupnja našega

nezadovoljstva.

Kuknjava postaje način suočavanja sa životom, ali i način na koji se

kod drugih aktivira osjećaj suosjećanja. Kao da „Žrtva“ pokreće

mehanizam kako bi zadržala potencijalnoga „ Spasitelja“ koji se nalazi

ispred nje. Riječ je o učinkovitu mehanizmu za manipuliranje

drugima.

Još jedan razlog zbog kojega se jadamo jest naš duboki egocentrizam,

podržavan nedostatkom empatije. Kao da je samo po sebi razumljivo

da bismo trebali imati više od drugih, a kada se to ne dogodi,

kukamo.

Osjećamo se progonjenima nesrećom do te mjere da mislimo kako je

sve što se događa zato tu što se je svemir urotio protiv nas..

Premda je jasno da ima negativnih trenutaka koje treba izreći,

razumjeti te nam je u njima potrebna potpora, važno je da kukanje ne

postane navikom.

Dobro promislimo: ako je djelovanje ono koje pokreće promjenu,

kako možemo aktivirati pozitivnu preobrazbu ako nam je glava i dalje

puna obezvrjeđujućih riječi koje pokreću negativna stanja duše?

Zacijelo ćemo teško pronaći rješenja jer smo žrtve negativne

„začaranosti“.

No i kada smo u nazočnosti osoba koje kukaju, ili koje brbljaju bez

konstruktivna i pozitivna cilja, kvaliteta njihovih vibracija odražava se i

na nas.

Kukanje je crna rupa u kojoj se gubi energija.

Što su navike?

Automatska ponašanja koja se ponavljaju, učestalo u vremenu; misli i

djelovanja koji su toliko ukorijenjeni u nama da ih na kraju činimo, a

da toga nismo ni svjesni, kao da imamo automatskoga pilota.

Postoje navike koje ograničavaju i navike koje jačaju potencijale. U

ovome slučaju kukanje je ograničavajuća navika, posebno ako je na

djelu bez traženja rješenja, već samo zbog činjenice što se osoba

osjeća žrtvom stanja koje proživljava. Riječ je o obezvrjeđivanju sebe i

drugih koje sputava bilo kakav prijelaz prema rješenju. O nekoj vrsti

labirinta koji nas uvijek dovodi pred zid.

Navezanost na vlastite ograničavajuće navike, ponavljanje uvijek istih

gesta, misli i riječi ne dopušta nam da na uravnotežen način

reagiramo na novine. Na svaku novost reagiramo kaotično i

improvizirajući tako da ono što je protivno našim navikama postaje

razlogom da se loše osjećamo. Iz toga se nameće zaključak da se

djelovanja po navici , koliko god ulijevala sigurnost, okreću protiv nas

i našega blagostanja jer nam svaku i malenu novost predstavljaju kao

nepredviđenu negativnu pojavu.

Kao da smo umrtvljeni lijenošću, sputani nepokretnošću kod svakog

poticaja, fizičkoga ili emocionalnoga, na djelovanje.

Kako promijeniti ograničavajuće navike?

Kako izbjeći da one u negativnom smislu uvjetuju odnose među

supružnicima i općenito odnose među osobama? Valja tražiti ugodnu

zamjenu za ograničavajuću naviku, nešto što će biti nama na korist, a

zadovoljavat će nas na osobnoj razini. Primjerice, bilo bi korisno

zamijeniti kukanje pitanjima kao što su:“Kako mogu povećati svoje

sposobnosti u odnosu na situacije?“; „Kakve su mi kompetencije

potrebne na području ponašanja i /ili znanja?“

Posebno nas dvoje spašava od kroničnoga viktimizma: odnosi (

sposobnost stvaranja međuosobnih veza) i kompetencije (

sposobnost da nađemo najbolje strategije za suočavanje sa životnim

izazovima).

Kompetencije se dijele na 3 Z, tri vrste „znati“:

Znati u smislu spoznaje, znanja;Znati činiti ili sposobnost te Znati biti

ili ponašanje.

K O M P E T E N C I J A

SPOZNAJA SPOSOBNOST PONAŠANJE

Znati (znanje) Znati činiti Znati biti

Moramo neprestano učiti jer bi ono što znamo moglo postati

nedostatnim u odnosu na nove probleme koji se nameću.

Promijeniti navike znači uvećati spoznaju o sebi i o svijetu. To je

važan čimbenik osobnoga rasta te nam pomaže kako u tome da se

osjećamo zadovoljnije, tako i u tome da budemo više u skladu s

drugima.

Valja imati na umu da je naš karakter zbir navika.

Ako mijenjamo navike, mijenjamo karakter.

Ograničavajuće navike mogu aktivirati zamke koje se pretvaraju u

mentalne kratke spojeve.

Prva zamka u koju često upadamo jest da smatramo kako je nagnuće

kukanju karakterna crta.

Pozor: kukanje nije crta karaktera ili osobnosti. Kukanje je navika koju

učimo te je nastavljamo svakodnevno prakticirati sve dok je ne

učinimo automatskom.

Druga zamka koju valja izbjegavati jest štetno uvjerenje da je kukanje

korisno. Neporecivo je, međutim, da kukanje proizvodi učinke. Sada

ćemo vidjeti koje:

1. Drži duh usredotočenim na problem, a ne na rješenje.

2. Prenosi na duh negativne emocije stečene iskustvom,

održavajući ih stalno živima i neprestano prisutnima.

3. Priječi nove vizije koje bi nam omogućile da problem sagledamo

na drukčiji način.

4. Drži naše misli vezane uz prošlost, na ono najgore iz prošlosti,

kradući energiju sadašnjosti.

5. Navodi nas da mislimo, raspredamo, mozgamo...a ne dopušta

nam da djelujemo.

6. Ubija uvjerenje u mogućnost promjene.

7. Navodi nas da se identificiramo sa svojim negativnim mislima i

problemima.

Treća velika zamka jest misliti da smo, ako kukamo, slobodni od

negativnih emocija. Glede toga, apsolutno je potrebno

pojasniti:razlikujmo „davanje oduška“ od kukanja.

Svi proživljavamo negativna iskustva, razočaranja, boli, nepravde,

gubitke. U tim je trenutcima vrlo korisno podijeliti emocije i

proživljavanje s bliskim osobama, izreći ono što osjećamo. Ako se

to ne učini, postoji opasnost da sve ostane unutra.

Izvući i podijeliti emocije apsolutno je korisno kako bi se preradilo

negativno iskustvo. „Davanje oduška“ ima vremenski ograničeno

trajanje te je osobito okrenuto traženju rješenja. Tko je loše, tko se

žali na nepravdu, tko se buni protiv zloporabe, mora izraziti

emociju koju osjeća. U tome slučaju nije riječ o kukanju nego o

autentičnu izražavanju osjećaja koje ide za rješenjem.

Mnogo puta ne možemo kontrolirati događaje , ali možemo

odlučiti kako ćemo reagirati na ono što nam se događa. Praktički

možemo: odlučiti kakav ćemo stav zauzeti

kakvo značenje događaju dati

koja djelovanja poduzeti.

Kukanje je, naprotiv, svakodnevna navika koja ne traži rješenje.

Tko kuka, čini to automatski te želi to i dalje činiti.

Primjerice, ako kukam kako nema posla, mogu mirno sjediti u

kafiću i tamo provoditi dane. Možda i nemam volje raditi te mi

kukanje omogućuje da pronađem uvjerljivo opravdanje.

Kukanje navodi druge da učine ono što bi trebala učiniti osoba koja

kuka.

Jedno je imati sposobnost sagledavanja negativnih aspekata, a

drugo je na sve gledati negativno.

Važna je točka na koju se osoba usredotočuje.

Ono na što se usredotočuješ, postat će tvojom stvarnošću!

Mozak i neuroplastičnost

Neuroplastičnost je sposobnost mozga da se mijenja, modificira u

strukturalnom i funkcionalnom pogledu, reagirajući na iskustvo, kao

rezultat kognitivnih poticaja kojima smo izloženi tijekom života.

Mozak je stvoren da bi bio sretan, no mi ga ponekad „zatrujemo“

negativnim mislima.

To je vrlo važno znati jer tako shvaćamo da smo mi ti koji

modificiramo živčane sklopove načinom na koji percipiramo i dajemo

značenje onome što se događa.

Iz novijih znanstvenih istraživanja , koja su provođena i na Sveučilištu

Stanford, saznaje se da magnetski valovi koji su tipični za kukanje

doslovno gase neurone hipokampusa koji su, između ostaloga,

zaduženi i za rješavanje problema.

Provesti u kukanju ili biti mu izložen više od trideset uzrokuje štete

na cerebralnoj razini. Općenito govoreći, postajemo ono gdje često

zalazimo.

Naprotiv, osobe koje svjesno biraju da će poteškoće pretvarati u

prigode za rast aktiviraju pozitivni proces u neuralnim mrežama koje

poboljšavaju perceptivnu kvalitetu i sposobnost pronalaženja

prikladnih rješenja za probleme.

Mozak se modificira prema načinu na koji ga koristimo i na koji ga

„hranimo“, mi smo graditelji svoje cerebralne strukture.

Mozak ne briše, nego akumulira.

Sa stajališta energije dobro znamo, zahvaljujući suvremenim

otkrićima kvantne fizike, da energija struji onamo kamo ide misao i

tamo stvara!

Što su misli negativnije, to više hranim energijom određenu situaciju.

U psihološkome smislu stvara se začarani krug zbog kojega će takve

negativne misli postati jedina moguća stvarnost, umnažajući upravo

one prigode koje potvrđuju taj proces.

U svoj život privlačimo situacije i osobe s kojima stvaramo odnose.

Ja to zovem „osobnom moći“, Ona određuje način na koji razvijamo

svoj život te reagiramo na događaje na temelju svoje mentalne

programiranosti.

Sve što nam se događa pomaže nam shvatiti točku razvoja na kojoj se

nalazimo. Da bismo stiglo do svojih ciljeva, moramo učiti. Eto zašto

nam na tomu putu ususret dolaze zapreke: da bismo razvili druge

kompetencije koje su nam potrebne kako bismo postali ono što

želimo.

Ako smo toga svjesni, privlačimo iskustva koja nam služe da bismo

rasli. Inače ponavljamo uvijek iste sheme.

Što se događa ako samo kukamo?

Dovodimo se u opasnost da si upropastimo život i da postajemo sve

nemoćniji. A to je pravi grijeh.

Ako ima nešto što šteti, privlačimo iskustva koja nam služe da bismo

rasli. Inače ponavljamo uvijek iste sheme.

Što se događa ako samo kukamo?

Ako ima nešto što životu, onda je to ne uspjeti izraziti vlastiti talent i

vlastito nutarnje bogatstvo.

Kada otkriješ vrijednost svojega talenta, svojega poziva, to je nešto

izvanredno jer tada imaš nešto i dati.

Pravi je grijeh blokirati vlastiti život slijepim ponavljanjem navike koja

se uvijek vraća na bolnu točku. Poput trajne sjene...

Kukati znači: gunđati, sažaljevati se, okrivljavati, optuživati, mučiti se,

očajavati, žaliti se, mrmljati...Čuješ li zvuk tih riječi. Nepoticajne su do

krajnjih granica!

Kukanjem poprimaš „jadno lice“, postaješ ružan te slabiš svoju

pozitivnu motivaciju.

Pokuša umjesto toga pronalaziti drukčije načine suočavanja sa

životnim stanjima. Koristi se riječima koje otvaraju i koje dovode u

pozitivna stanja duha, poput: prigoda, mogućnost, rezultati, rješenja,

razumijevanje, ostvarenje i zahvalnost.

Potrebno je optimizirati ono što imamo kako bismo na temelju toga

nešto više napraviti. To je misija, poslanje našega života.

Zašto postupamo loše sa sobom?

Zato što ne poznajemo svoju pravu narav, svoj veliki potencijal te

zato što smo se udaljili od Boga.

Ljudsko je biće „uspavano“, a to ne pomaže nikakvu napretku u rastu.

Učiniti ljudska bića ljudskijima-upravo to nastojim učiniti i ovom

knjigom.

Emocionalna osrednjost opće je stanje u kojemu se nalazi

čovječanstvo. Riječ je o nedostatku razvoja emocionalne inteligencije.

Ne žele da budeš inteligentan jer što si inteligentniji, teže te je

iskorištavati, varati, porobiti. Uspostavljene moći žele te takva.

Osoba koja malo vjeruje u sebe nalik je drvetu kojemu se redovito

podrezuju korijeni kako bi mu se spriječio rast.

Tako nikada ne će upoznati svoj cvat, bujanjem, miris. Živi da bi

trošila i možda će , po tko zna koji put, tražiti sreću u nekoj stvari ili u

opojnoj tvari, u automatu za igre na sreću...

No Boga ne možeš pronaći na kiosku, grebući po tko zna koji put

instant srećku, niti u dozi kokaina.

Za pronalaženje Boga potrebno je skinuti poveze s očiju te postupno

uviđati da postoji drugi život koji te čeka: život buđenja.

Negdje drugdje valja, molitvom i zazivom, tražiti vlastiti poziv.

Vidjeti je više nego gledati. Svi gledaju, malo ih vidi.

715
Kategorije: Kolumna
Developed by LELOO. All rights reserved.