Pješćanim mostom do zaljevske kohabitacije
U sjeni traženja izlaska iz gospodarske
krize EU i predsjedničke smjene u Elizejskoj palači bliskoistočna zona ključa
na svim frontama. Sukob u Siriji postaje zapetljaniji i neizvjesniji, palestinsko-izraelske trzavice sve su
aktivnije i redovito zauzimaju udarne termine i naslove po medijima i internetskim
portalima. Kaos u Jemenu doseže vrhunac koji zabrinjava mnoge, pa se čak ne
isključuje i potreba za zapadnom intervencijom.Oglasio se i Libanon, libanonska
tišina predugo je trajala, na sjeveru zemlje u blizini sirijske granice sve je
glasnije zveckanje oružja.
Iza kulisa svih tih događanja i nagađanja
oko budućeg scenarija na Bliskom istoku, arapska, petrodolarska šestorka:
Bahrein, Kuvajt, Qatar, Oman, UAE i Saudijska Arabija odlučila je učvrstiti
svoje veze kako bi se bolje organizirala pred različitim opasnostima koje joj
dolazi sa svih strana susjedstva.I tako se stvorila zajednička inicijativa da
bi bilo dobro pokrenuti neki vid integracije koje je ionako svjetski trend.Zato
ideja o zaljevskoj Uniji koja treba poticati jačanje političke i vojne unije
zaljevske šestorke kao protutežu jačanja Irana nije novost. Naime, još 1970.
godine Iran je namjeravao prisvojiti Bahrein, ali i druge zemlje Perzijskog
zaljeva kao svoje povijesne dijelove. Obrisi nove Unije upravo su reakcija na
neposredno iransko susjedstvo koje zaljevsku šestorku može ugroziti i nedaj
bože ponoviti svoje povijesne apetite. Osim toga, plimni valovi iz šiitske
blizine Irana sve češće uznemiruju zaljevske obale i zato je potrebno stvoriti
čvršće, političko-vojne lukobrane protiv tih zapljuskivanja. Neizvjestan
scenarij iz Jemena traži od Zaljeva neprestanu budnost, i na kraju zaljevska
šestorka konačno mora pronaći modele zaštite od opasnosti koja dolazi s
arapaske strane u vidu konstantnih nemira i revolucija.
Plan o stvaranju saudijsko-bahreinske
unije podigla je na noge cijelu regiju. Možda bi to sve prošlo bez velikog
publiciteta da nije bilo poznatih događanja koja su se upravo dogodila u Bahreinu.
Bahrein je oduvijek privlačio moju pozornost i oduševljenje.Već samo njegovo
ime u sebi ima nešto posebno, što zapravo nikada nisam uspjela odgonetnuti.
Kada riječ Bahrein prevodimo sa arapskog jezika tada znači, zemlja dva mora,
okružena slanim jezerima. Bahrein je mali emirat u arapsko-perzijskom zaljevu
okružen sa 33 otočića i povezan nasutim pješćanim mostom kralja Fahda u dužini
od 28. kilometara prema velikom susjedu, Saudijskoj Arabiji. Kao i za ostale
zaljevske zemlje za Bahrein gotovo da nitko nije niti znao dok otkriće nafte
1932. godine nije potaknulo nekoliko modernizacijskih valova. Nedugo nakon toga,
učvršćuju se kontakti s Britanijom kao prethodnica otvaranja vojnih baza. I
kako ništa u životu nije slučajno, 1971. godine Bahrein je postao nezavisni
emirat, baš u vrijeme kada se u Libanonu počela zaoštravati skoro dva
desetljeća duga, ratna agonija. Zahuktala libanonska kriza pogodovala je da
vodeći financijski centar na Bliskom istoku preuzme Bahrein i tako Bejrut
ostavi u financijskom zaleđu.
Nekoliko je razloga zašto Bahrein treba
respektirati kao zaljevskog dragulja i govoriti o njemu u superlativu. Naime,
Bahrein je najotvorenija privreda cijele bliskoistočne regije, a kako su
primjetili naftno dno brzo su se okrenuli uslužnom i financijskom sektoru. Islam
je službena religija kraljevine prožeta vjerskom tolerancijom i ublažavanjem
tradicionalnih tabua. Ako se arapski svijet često proziva zbog nepismenosti i
zaostalosti, upravo je Bahrein primjer zemlje u kojoj se izdaje najviše knjiga
u cjelokupnom arapskom svijetu. U okruženju orijentalne egzotike smjestila se i
američka baza gdje je svoje stalno utočište pronašla njihova 5. flota. Prije
nešto više od godinu dana nad zemlju dva mora nadvili su se oblaci sumnje, pa
je zato prirodno zapitati se koji to problemi tište ovu malu zemlju koja je tek
2002. godine proglašena kraljevinom.
Arapsko proljeće otvorilo je političke
felere vladajuće elite u arapskim zemljama. Sve to podsjeća na dobru,
dirigiranu akciju u kojoj su scenariji bili unaprijed napisani i po tom se
obrascu trebalo ponašati.Pobune stanovništva širom arapskog svijeta ohrabrile
su dio stanovništva Bahreina da na Bisernom trgu u Manami zatraži političke
promjene. Zapravo, pro-reformske pristaše oporbenog bloka Al-Vefaka, zatražile
su od sunitske kraljevske dinastije, Al-Khalifa uspostavu ustavne monarhije i
mogućnost biranja premijera od strane naroda. Biserni trg je postavio pitanje
odlaska premijera, šeika Halife bin Salmana al-Halife koji vlada Bahreinom od
odlaska britanske vlasti 1971.godine. Svakako treba naglasiti da je Bahrein
jedina monarhija u arapskom svijetu sa šiitskom većinom koja se osjeća
zapostavljenom u odnosu na manjinsko sunitsko stanovništvo.
Što je to što se krije pod kišabranom
arapskog proljeća i razlikuje u Bahreinu od prosvjeda u drugim arapskim
zemljama? Intervencija Saudijske Arabije oko smirivanja prosvjednika u Bahreinu
i izostanak reakcije na taj događaj sa pravom je bez teksta ostavila cijeli
svijet i nametnula nekoliko pitanja. Pa zar je moguće da netko vojno
intervenira u kući 5. američke flote i potom prođe bez sankcija? Ne samo da
nije bilo sankcija, nego je stvorena atmosfera šutnje za koju se znaju odgovori
i zato su pitanja bila suvišna. Aktualno okupljanje zaljevske šestorke i
pokretanje procesa stvaranja Unije nametnulo je opet nekoliko pitanja. Da li je
ovo uvertira ili test zaljevskog Vijeća kako bi demonstrirali svoje jedinstvo? Opet
u cijelu priču uvlači se Iran kao provokator regije, ali ni Iran se ne može neprestano optuživati. Iran
je u ovoj situaciji čak i dobar izgovor jer nova zaljevska unija između
Saudijske Arabije i Bahreina je put k stvaranju nove zajedničke obrane. Ako
dođe do stvaranja bahreinsko-saudijske unije tada većinsko šiitsko stanovništvo
Bahreina postaje manjina, ali pod kontrolom Rijada. To je novo zapetljavanje
odnosa i snaga kao i upozorenje svim instruktorima prosvjeda arapskog proljeća
da se ipak ne ide predaleko. Zaljevska šestorka posjeduje veliku
političko-gospodarsku snagu, u njihovom
je vlasništvu polovina rezervi svjetskog crnog zlata te itekako mogu biti uteg
i promijeniti odnose na međunarodnoj pozornici, samo ako to žele.