Autor: Zdravko Mršić
Datum objave: 23.09.2011
Share
Komentari:


ZAPAD I HRVATSKA

izazovi suvremenosti

Zapad, a to se odnosi i na Hrvatsku, sad sve teže plaća ono što troši, jer proizvodi sve manje dobara. Najviše proizvodi zabavu! Dosadašnje prednosti Zapada pred ostatkom svijeta, a to su bili predvodništvo u tehnologiji i usredotočenje kapitala, sve više kopne, jer se i tehnologija i kapital ravnomjerno raspoređuju svijetom a sirovine i rad ostaju vezani uz teritorij. Stoga gospodarstva “novih” zemalja, od kojih su neke doista mnogoljudne, postaju sve snažnijima. Bogatstvo se stvara radom i uporabom prirodnog blaga. Osim gospodarstava novih zemalja jačaju i države tih zemalja, jer su one dužne nadzirati i štititi ljude i prirodno blago. Nasuprot tome, Zapad je zahvaljujući liberalističkoj ideologiji ne samo izručio i tržištu prepustio ljude, prostor, okoliš i prirodno blago, nego je i državu ostavio tržištu na milost i nemilost.

Ako narodi Zapada (i hrvatski među njima!) ne preuzmu svoje države iz tržišnih u svoje ruke, sadašnji razvitak u svijetu dovest će do potpunog zalaska Zapada i do slabljenja njegovih država, dok jača uloga država i naroda izvan zapadne polukugle.

Jedna od posljedica sadašnjeg premještanja središta svijeta u Aziju (i buđenja Afrike uz potporu Azije) je povratak siromaštva na Zapad. Stupanj siromaštva Zapada još se ne očituje u ozbiljnom smanjenju opće i osobne potrošnje, ali se očituje u smanjenju ulaganja i stupnju zaduženosti (ljudi, mjesnih uprava, poduzeća i država). Zapad je desetljećima sustavno zapuštao poljoprivredu i rudarstvo (jer su hrana i sirovine drugdje bile jeftinije), sasjekao je proizvodno gospodarstvo koje pada u sve veće gubitke a pouzdavao se u financijski i uslužni sektor gospodarstva.
Ta dva sektora, nažalost, ne mogu opstati bez proizvodnje, a proizvodnje nema, jer je Zapad prestao raditi.
Zapad je prepun dilera, posrednika, sportaša, zabavljača, modela, svodnika, konobara i konzultanata. Skučeni proizvodni sektor i poljoprivreda, na zemljištu koje se sve više pretvara u građevinsko i energetsko, sad trebaju uzdržavati golem uslužni sektor i državnu administraciju, koji u najjačoj državi Zapada i svijeta zapošljavaju 80% radno sposobnog pučanstva. Zapad će i dalje propadati sve dok se ne prihvati proizvodnje onoga čime valja zadovoljiti potrebe ljudi, a ne potražnju koju izmišlja sâmo tržište. Riječi proizvodnja i potrebe trebaju zamijeniti riječi ponuda i potražnja.
U Hrvatskoj turizam prinosi ukupnoj dodanoj vrijednosti (od 200 milijardi kuna) samo 3.8% ili malo više od jedne milijarde eura; poljoprivreda samo 7.8%, ali graditeljstvo i promet nekretninama čak 18%. To pokazuje da živimo od prodaje nekretnina.* Hrvatska nema ni energenata ni mineralnog blaga ni kapitala ni tehnologije ni dovoljno hrane. Čime će plaćati zadovoljenje svojih potreba u skupom svijetu? Čime će se othrvati navali mnogih jakih tržišta kad se zna da je hrvatsko tržište slabo? Banke smo prodali a brodogradilišta se gase pod nazivom restrukturiranja. Zbog raspada financijskog sektora Zapada ne treba više očekivati dugo priželjkivane industrijske investicije u Hrvatsku. (Bogati Istok kupuje na Zapadu banke, osiguravajuća društva i investicijske fondove te uvedena, uspjela i tehnološki inovativna proizvodna poduzeća; ulaže u tržište kapitala a ne u novu proizvodnju.) Imamo mnogo neobrađene ili krivo obrađivane zemlje.
 Hoćemo li i nju prodati, primjerice Kinezima, koji za nov, zapadni način prehrane na koji prelaze, trebaju dodatnih 125 milijuna ha poljoprivrednog zemljišta? Hrvatska ima ukupno 5.6 milijuna ha kopna.* Mogu li budući tuđi vlasnici hrvatskog zemljišta, ako “idemo dalje” kao što smo išli do sada, svu proizvedenu hranu (i pšenicu) izvesti iz Hrvatske po “proizvodnoj cijeni”, a nas uputiti na svjetsko tržište po skupu hranu po tržnim cijenama? Može li mogući novi tuđi vlasnik HEP-a zatvoriti mnoge postojeće elektrane (zbog visokih izdataka remonta i održavanja!) pa zatečenu i kupljenu distribucijsku mrežu napajati jeftinijom električnom energijom iz, primjerice, francuskih nuklearnih elektrana? Ako se to dogodi, a privatizacija HEP-a je predviđena, čime bi Hrvatska mogla plaćati uvezenu električnu energiju? Možemo li sve što uvozimo platiti onom jednom milijardom eura dodane vrijednosti u turizmu?
Hrvatski narod ne smije ovako ići dalje, a ne bi smjela ni njegova država!
Po idejama liberalizma država bi trebala usahnuti: ne bi smjela ništa ni imati ni proizvoditi; ne bi smjela nadzirati svoje granice i ne bi se smjela zakonima ili odlukama upletati u gospodarstvo. Sve svoje funkcije (osim ubiranja poreza od građana) trebala bi prepustiti tržištu i gospodarskim subjektima. Ideje liberalizma, koji je tako usmjerio globalizaciju da ona šteti ljudima, narodima, zemljama, okolišu i klimi, još uvijek vladaju umovima naših političara i poslodavaca, iako su očite štetne posljedice tih ideja. Svi u svijetu strepe od budućnosti. Tako ne mogu ni živjeti ljudi ni djelovati korporacije.
Izlaz za cio Zapad i za Hrvatsku je da države prihvate novu ulogu u svojim društvima i u svijetu. Ljudski umovi se moraju okaniti liberalizma. Svaka se država mora kao poduzetnik postaviti između domaćeg tržišta i svjetskih tržišta, kako bi poduzela ono što je potrebno za spas ljudi, naroda, domaćih korporacija, prostora i prirodnog blaga. Narodna, demokratska država i postoji zato da bi se brinula za svoje ljude, njihove potrebe i domaće blago ili gospodarske izvore kako bi oni koristili njezinim ljudima. Dosta je da se država pobrine za postavljanje fizičke i društvene infrastrukture za razvitak onih grana grana gospodarstva koje mogu najbolje unaprijediti gospodarstvo i poboljšati životni standard građana. Sad su to u Hrvatskoj poljoprivreda, turizam i prijevoz.
Stanje se na Zapadu neprestance pogoršava posljednjih desetak godina. Zapad ne smije ovako ići dalje. Ni Hrvatska ne smije “ići dalje” sadašnjim putem. Države moraju ponovo postati zaštitnicama naroda. I SAD i Njemačka* i Hrvatska! Uskoro će svi narodi Zapada dijeliti istu zlu sudbinu, ako države ne počnu štititi ljude, narode, gospodarstvo, prirodno blago i prostor te ako ne omoguće ljudima da rade a narodima da proizvode i izvoze. Toma More je (1516.) pisao da je jedina zadaća države zaposliti sve ljude, jer je besposlica izjedala englesko društvo njegova vremena. Tako se i hrvatska država treba postaviti bez obzira na to što našim političarima govore nositelji tuđih i domaćih posebnih interesa.

877
Kategorije: Kolumna
Nek se čuje i Vaš glas
Vaše ime:
Vaša poruka:
Developed by LELOO. All rights reserved.