Zar ?
Ne možete ući. Ni probiti.
Ne puštam unutra…
Možete doći sa silovitom četom,
i slomiti sve što brani moje tijelo.
Možete uništiti, da ostane
Bezoblično, bez života u sebi.
Možete upotrijebiti katapulte i nasrnuti
na branike moga srca.
Grepsti, derati, razbijati…i napokon prodrijeti,
kroz krhotine debelog kamena.
Unutra, ćete naći srce koje kuca…sporo…polako,
ali uvijek kuca...
Možete koristiti ovnove, i sile koje posjedujete
da probijete ulaz citadele moje duše.
Otkriti moju nutrinu, kao okaljanu ženu, k'o vješticu,
na sred trga, privezanu za stup srama, bičevanu, krvavu…
A onda, doći ćete do - male kutije.
Bez otvora, bez uglova, glatke i sjajne…
U njoj su pohranjeni moji snovi, sve želje,
moja harmonije uma, srca, duše…
Sve tajne, skrovite iskre moga postojanja,
što se skriše na dno, u zaboravljenom kutku…
Ne postoji alat koji će je otvoriti,
jer - otvara se samo iznutra.
Zato,uzmite svoje čete,
pokupite katapulte i divlje ovnove.
Ponesite sve meštre zanata,
jer, ne možete ući. Ne možete probiti.
Ne puštam unutra…
Vedran
19.02.2012.