Izložba upriličena u povodu 90. godišnjice osnutka Društva Bokelja u Zagrebu (1924 -2014) i djelovanja sljedbenika kao Podužnice Bokeljske mornarice Zagreb i sadašnje Hrvatske bratovštine "Bokeljske mornarice 809" Zagreb, sve do danas
Pomorske sudbine u plavetnilu neba i mora
Bokokotorski zaljev, jedan do 27 naljepših fjordova na svijetu, jedini u europskom toplom južnom moru, sa surim stijenama koje se naglo dižu u vrhove 1657 i 1749 metara iznad samog starog grada Kotora, u podnožju s uskim zelenim pojasom aromatičnog mediteranskog raslinja – svojom je impresivnom prirodom kreirao i specifični „duh prostora“, oblikovao ljude u njemu i kraj u kojem su živjeli. Iz te stisnute ljepote pogled je bio usmjeren samo u plavetnilo neba i modrilo mora. I to im je odredilo sudbinu.
Samo genius loci je mogao, iz jednog prostora, uzdići na rang oltara dvanaest svetaca i blaženika, od ranih dana kršćanstva do modernih vremena. Vjerojatno u svijetu jedinstveni „zaljev svetaca“
Taj isti duh nosili su bokeljski pomorci u dalekim plavim prostranstvima, sami između neba i mora, u dramatskim borbama sa silama prirode i silnicima na putu. Održavala ih je snaga duha, čvrstina vjere i vještina plovljenja, izbrušena u soli, krvi i znoju, i vraćala ih u sretnu luku doma svog.
Iz te simbioze Neba i Mora izgrađena je skoro cijela kulturna baština Boke kotorske.
Čuvari tog velikog blaga su crkve Kotorske biskupije, koje su pomorci i dali sagraditi. Bogate riznice u kapetanskim gnjezdima, Perastu, Prčanju i Dobroti, glavnom gradu Kotoru i župama pitoresnih mjestanca u Boki, svjedoci su jednog vremena i duha njihovih žitelja. Proslavljena bijela jedra danas su zamijenile bijele grdosije, kapetani sad plove na tuđim brodovima, saloni pomalo nestaju, stare „palače su puste, pomalo se ruše, a …. samo crkva stoji, zapis tvoje duše..“ („Prčanju“, Rikard Katalinić Jeretov 1926.), i, ispunjena otiscima vjere i prohujalih vremena, otvara nam vidike prošlosti kroz stare spise, kroz zapise u srebru i zlatu, u svili i ženskom vezu, u isklesanom kamenu i uljenim platnima.
Ova izložba posvećena je osobnim zapisima bokeljskih pomoraca. To su u prvom redu srebrne pločice „ex voto“, slike iz života i očajničkih trenutaka njihovih darovatelja. Treba ih čitati kao uzbudljivo štivo, kao dokument jednog vremena i uživati u zanatskom umijeću njihovih suvremenika. Puni doživljaj izložbe uvelike doprinose prikazi Arijane Koprčine, vrsne poznavateljice zlatarskog umjeća i Željka Brguljana studioznog proučavatelja kulturne prošlosti Boke, sa širokim povijesnim prikazom zavjetnih darova bokeljskih pomoraca, znamenitih ličnosti i običnog puka, koji su, kroz vjeru, stoljećima izgrađivali i prostor u kojem su živjeli.
Najimpresivnini primjer, jedinstveni izraz zahvalnosti Gospi, je otok kojeg su pomorci i građani Perasta počeli graditi u 15. stoljeću potapajući brodove krcate kamenjem uz stršeću hrid („škrpjel“) u blizini otočića Sv. Juraj. Kroz dva stoljeća stvoren je otok od preko 3000 čvm, sa stotinjak brodova u svojim temeljima i prelijepom crkvom, bogatom dokazima štovanja peraške Gospe od Škrpjela, i postao višestruki simbol Boke kotorske.
Katalog izložbe daje širi uvid u zavjetne donacije u Boki kotorskoj, njihovu veličinu i značaj, nastojeći zaokružiti tematiku izložbe, pa može biti zanimljiv ne samo posjetiocima nego i zainteresiranim čitateljima.
Zahvalni smo Kotorskoj biskupiji, koja je, kao i mnogo puta prije, otvorila svoju živu riznicu pogledima i ushićenjima i onih daleko od čarobnog zaljeva. Veliki značaj u tome ima Pomorski muzej Crne Gore, koji je, od prvih zbirki Bokeljske mornarice u Kotoru 1880. godine, aktivna spona s bogatom prošlošću Boke, i Muzej s kojim smo u bliskoj suradnji ostvarili niz kulturnih manifestacija. I ova je izložba, u povodu 90 godina djelovanja Društva Bokelja u Zagrebu (1924-2014), zajednički plod proširene inicijalne postave Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru i Kotorske biskupije, Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu i Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809“ u Zagrebu