Što je ostalo od moje Hrvatske iz 1991. godine
http://slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/296089/Default.aspx
Teško stanje države i naroda pokazuje da je došlo krajnje vrijeme za obnovu političkog procesa, koji će voditi jačanju države, ozdravljenju društva i zadovoljenju životnih potreba naroda. Ozbiljno i teško stanje nameće podređivanje svih vidika društva nacionalnoj politici, koja se ne može ničim nadomjestiti.
1. Stanje naroda i države
Stanje naroda i države sad uz ostalo obilježuju: prestanak politike i sukobljavanje političkih stranaka za vlast na zapanjujuće niskoj razini; neprimjeren i skup administrativni ustroj, koji nosi nepredvidljive učinke; propast zakonodavnog sustava, nemoć pravosudnog sustava i pravna nesigurnost; neometana korupcija kao bitan vidik nacionalne kulture; nebriga za vojne snage i izostanak zaštite ljudi, naroda, prostora, prirodnog blaga, zdravlja i života; zaustavljanje gospodarstva, nesređenost javnih financija, teško otplativ javni dug, zapuštena državna i komunalna fizička infrastruktura, siromaštvo građana i države; slom prirodnog prirasta i pogoršavanje sastava pučanstva, iseljavanje i izvoz preostalog znanja; poražavajuće neznanje u narodu, oskudno znanje u stručnim krugovima, površno znanje u medijima, veliko tehnološko zaostajanje i propadanje organizacijskih sposobnosti; srozavanje nacionalne kulture i zatiranje umjetničke kreativnosti, koja je potrebna svakom narodu i svakom društvu; izazovno djelovanje javnih medija, koji u nedostatku državne politike proizvode svoju politiku, koja ne pridonosi rješavanju strategijskih pitanja države i uklanjanju životnih okapanja ljudi; te jad, tjeskoba, zabrinutost i beznađe ljudi. Povrh svega, nedavno je Hrvatska bila izložena arbitražnom udaru na cjelovitost njezina državnog prostora.
Stanje u kojemu su se zatekli zemlja, narod i država pokazuje da temeljne nacionalne potrebe nisu zadovoljene i da je ozbiljno ugrožen hrvatski životni prostor. Kako bi narodu olakšale stanje i zaštitile državu, dvije vodeće hrvatske političke stranke trebaju prije sljedećih parlamentarnih izbora skupa napraviti cjelovit, jedincat i jedinstven strategijski politički projekt, koji će pogoditi potrebe naroda, zaustaviti propadanje zemlje i društva te voditi učvršćenju države i oporavku naroda. Hrvatskoj politici potrebno je konsensualno "istoumlje", jer za Hrvatsku, koja se zatekla u sadašnjem teškom stanju, ne postoji više putova u budućnost. Hrvatskoj je potreban jedincat i jedinstven višestranački politički pokret.
2. Nacionalne potrebe
U prijeke nacionalne potrebe svakako spadaju: uspostava državne granice; stvaranje cjelovitog i suvislog zakonodavnog sustava te djelotvornog i pouzdanog pravosudnog sustava; uklanjanje korupcije i uporaba obavještajnih službi za njezino rano otkrivanje; stvaranje izbornog sustava koji će uvesti osobnu političku odgovornost, uniziti skupnu stranačku odgovornost koja vodi samo privremenoj suspenziji političkih stranaka koje slabo vladaju i njihovom nužnom pomilovanju, državno raspisivanje obvezujućih referenduma kao pomoći i potpori politici te uvođenje smisla i reda u biračke popise; stvaranje jake vojske, koja će opet biti sposobna braniti narod i državu; opća zaštita naroda i životnog prostora; određivanje i ugađanje hrvatske geopolitičke strategija i uvažavanje hrvatskog povijesnog političkog iskustva; borba za preobrazbu Europske unije; postavljanje zahtjevnog programa uklanjanja mina s cijeloga hrvatskog državnog prostora; vođenje državnih poslova vezanih uz postavljanje "šengenske" granice na južne i istočne granice naše države; uspostava nove državne monetarne politike te primjerenog i postojanog poreznog sustava; sustavna briga za prirodno povećanje pučanstva; stvaranje novog školstva koje će djeci i mladeži pružati primjereno životno i uporabljivo znanje te dobro razumijevanje svijeta, društva i čovjeka; nakupljanje suvremene tehnologije; prestanak čekanja tuđih industrijskih ulaganja, povratak državnom poduzetništvu i vođenje državnih ulaganja; te nakupljanje društvenog ili nacionalnog kapitala.
Spomenute i druge potrebe mogu se zadovoljiti samo potpunom mobilizacijom toga, što je u minulih dvadeset godina ostalo od našeg naroda. To je zadaća i posao državne politike i političkih snaga koje vode državu.
3. Državna politika
Za dobro vođenje državne politike potrebno je napraviti jedan, jedini mogući politički projekt za Hrvatsku. Hrvatska ne može slobodno i po volji birati put u budućnost. Političke stranke ne smiju se međusobno razlučivati proizvoljnim planovima ili programima odabranim samo zato da se međusobno razluče i da domišljatim prijedlozima osvoje vlast. Neka se stranke razlučuju po sposobnosti, znanju, čestitosti i marljivosti svojih političara. Stanje države i naroda su takvi da mora prestati borba za vlast, kako bi se mogla voditi politika. Jedan, zajednički projekt treba jamčiti dobro vladanje hrvatskim javnim poslovima. Dosadašnja borba stranaka za vlast u Hrvatsku je unijela korupciju i dovela državu pred slom, a narod do propasti.
U sadašnjim prilikama političkim strankama skučen je izbor. Politiku stranaka nameću nacionalne potrebe, a ne određuje je politička filozofija ili svjetonazor. Stoga se stranke trebaju postaviti kao struje istog, matičnog, narodnog pokreta. Stranačko suglasje u određivanju projekta jačanja države i oporavka naroda te solidarna provedba tog projekta učinili bi hrvatsku politiku nekoruptivnom. Umjesto da neodgovorno vladaju naizmjence neka dvije hrvatske vodeće stranke odgovorno vladaju zajedno.
Zajedničko vladanje jamčit će uspostavu i zaštitu hrvatske samouprave unutar Europske unije te vođenje prikladne geopolitike u podijeljenoj Europi i u svijetu, koji je u globalizacijskom previranju. Skupno određivanje spasonosnog političkog projekta za Hrvatsku pomoći će strankama koje u njemu sudjeluju, da obavljaju odabir i promicanje aktivista po njihovoj pripravnosti na uspostavu suglasja, a ne po sposobnosti bezobzirnog napadanja političkih protivnika. Zbog nastalog stanja Hrvatskoj je potrebna preobrazba stranačkog sustava.
4. Uspostava demokracije
U Hrvatskoj je 1990. godine bila uspostavljena narodna vlast i to putem većinskog izbornog sustava. Vlast je preuzeo narodni pokret, koji je vodio HDZ, a usmjeravala Katolička crkva. Pokret je obnovio hrvatsku državu i obranio je u teškom narodnom ratu. Hrvatska je prvih godina samostalnosti imala predsjednički i de facto jednostranački politički sustav, ali se u njoj se odvijao pravi politički proces. Međutim, otkad je HDZ iznevjerio hrvatski narod i otkad se od pokreta preobrazio u običnu stranku političke stranke postale su sredstvima podjele naroda. Stranke su prestale voditi narodnu politiku i stupile u borbu za vlast.
Još za Domovinskog rata neki hrvatski političari tražili su da se i HDZ pretvori u stranku, jer se njihove stranke nisu mogle hrvati s narodnim pokretom. Uniženje HDZ-a na stranku tražila je i „međunarodna zajednica“, jer svjetskom kapitalu odgovara podjela naroda putem stranaka. U borbi za osvajanje i čuvanje vlasti brojne srednje i male hrvatske stranke s vremenom su se same upropastile, potonule u dvije suprotstavljene stranačke koalicije i postale neizaberljivima.
Podjela političkog tržišta između samo dviju stranaka dovoljna je pokroviteljima izbornih kampanja, jer jamči smjenljivost stranaka na prividnim izborima. Nestankom narodnog, domovinskog pokreta političari su prestali biti ovisni o glasačima. Postali su ovisni o izbornim pokroviteljima, a posao koji su trebali obaviti za narod nije obavljan puna dva desetljeća. U tom postupku Hrvatska je postala ljuskom s mrtvim životnim prostorom u sebi.
Stanje u Hrvatskoj nameće potrebu prestanka podjele na nepomirljive stranačke koalicije. Hrvatskoj politici treba pomirba stranaka. Za to je nužno da se napravi novi izborni sustav, koji će uvesti osobnu političku odgovornost političara umjesto dosadašnje skupne izborne odgovornosti stranaka, jer u sadašnjem mučnom političkom i ljudskom stanju Hrvatskoj ne pomaže smjenjivanje stranaka na vlasti. Hrvatskoj bi dobro služio „jednostranački“ ili predsjednički sustav.
Obnova demokracije poslužit će uspostavi političkog procesa, kojemu je svrha mjesna izgradnja životnog prostora. Hrvatska treba opet postati narodnom državom umjesto da ostane podružnicom svjetskog slobodnog tržišta i pokrajinom EU. Jedina zadaća i jedini posao političara kao izabranih zastupnika glasača je voditi javne poslove na skupno dobro. U novom političkom postupku bit će važna i uloga domaćih zajednica vjernika, koje uz brigu za sudbinu duša u vječnosti mogu i poticati vjernike, da za svoju pripadnost uzmu pripadnost zajednici koja skupno izgrađuje mjesni životni prostor.
Stanje države i naroda, nacionalne potrebe i potreba obnove demokracije u Hrvatskoj nameću stranačku pomirbu i uspostavu punog stranačkog političkog suglasja, koji će pogađati potrebe naroda i dobivati potvrdu naroda putem referenduma. Nebitno je tko će predvoditi mobilizirani narod u njegovu nastojanju da opet postane gospodar svoje zemlje i da svoju budućnost drži u svojim rukama. Politika kao sredstvo izgradnje mjesnog životnog prostora nosit će pučanstvu dobrobiti, a državi jamčiti postojanost i zaštitu.
ZDRAVKO MRŠIĆ, SNIMA RANKO ŠUVAR / CROPIX