Autor: Nada Far
Datum objave: 01.07.2019
Share


ŽELJE

Mislio je da zaslužuje bolju, pametniju i ljepšu.

Dobro je kad poželimo neku želju koja je  dobra za nas i za druge.Osvijestimo li da je želja usmjerena na naš ego, na nas i naša unutarnja htijenja i previranja,bilo bi dobro da se zapitamo gdje smo u  toj priči i gdje su oni prema kojima je želja  kanalizirana.

Mislio je da zaslužuje bolju, pametniju i ljepšu.

Da  sve zaslužuje.

On je alfa, koji eto  nakon četvrt stoljeća ne prihvaća da ih je i sam proživio. Nakon mnogih koje su prošle njegovim carstvom ili ga okrznule, nije shvatio da se ni jedna nije zadržala.Da su sve produžile svojim putovima.Neke su se vraćale, a neke ga zaobilazile u velikom luku.

Nisu ga zaobilazile samo one, već i oni.

Nonšalantno šećući po oblačićima svojih vjerovanja, bio je uvjeren da za njega vrijeme radi.Nije radilo,kao ni za nas.Teško prihvaćamo da nešto što smo mogli jučer, danas više ne možemo.Ne mirimo se s propadanjem i urušavanjem naše osobnosti, kako na fizičkoj tako i na intelektualnoj razini.

Sve je češće šetao praznog srca praznim ulicama uviđajući da su mnogi zaokupljeni svojim životima;partnerima i djecom, poslovima. Tješio  se da još ima snagu i volju da organizira život kakav priželjkuje.Da bude svoj!

Konačno svoj.

Tko ne bi htio uživati u' ponudi dana'?Nasljedstva su se nizala  i stvarala varljivo samouvjerenje.Kad bi novac bio izvor sreće,do nje bi bilo lako doprijeti.Tolike bogate ljude novac nije usrećio, baš suprotno;bili su još nesretniji shvaćajući da su interesantni dok  ga  djele.Davali su nešto svoje, nešto od sebe,a  gubili, dok nisu naučili da sreća nije odredište već nusprodukt igre, života i rada./Haim Ginott/

Ispunjen optimističnim previranjem nije primjećivao da su mu u život  povremeno ušetali dobri i kvalitetni ljudi.Nikako savršeni.Smijao  se apostrofirajući njihove slabosti i nedostatke.Uspoređivao ih  sa osobama koje su prošetale njegovim dvorištem, kao pistom;mladim i lijepim, u vrijeme kad je to i sam bio i kad se većina toga mjerila fizičkim izgledom.

Vrijeme je neumitno odmicalo i sve ga više uvlačilo u iluziju.Branio se da je dobar čovjek.

Svi smo i dobri i  loši.

Da je bio zreliji i postavio priču koju će  u veseloj igri sjena svakodnevno dopunjavati, da je znao odrediti što je za njega bitno u sadašnjem trenutku, znao bi  izabrati.

Usrećiti sebe i druge.

Iako nas život uči mnogo čemu,nema  lekcije za ostvarenje sreće.Ona je varljiva, pojavi se na tren, kao duga i još brže isčezne.Okrećemo se tražeći je, znajući da je bila tu, baš tu oko nas i u nama,a isčeznula brzinom svjetlosti.Ostavila  osjećaj i želju bez čuperka, kao opipljive spoznaje.

Što je više bio sam,kad se dokopao slušača ,sve je više i više pričao.Teme je nadovezivao toliko opsežno da ga se nije moglo pratiti.Nikako da dođe do srži.

I najuporniji su odustajali.

Bježali i sklanjali se od napora da  uhvate njegove postavke i oblikuju dijalog.

Nije primjećivao da postaje sve naporniji.Vjerovao je da  svojim monolozima ispunjava slušačeve praznine.Mnogi su se pobunili, odlazili bez oproštaja, a on ništa nije mijenjao. Tješio se da će nekome biti interesantna njegova imovina.Računao i izračunavao što sve može kupiti, misleći kako će se tako ostvariti, biti sretan…Kad ga je netko pokušao uvjeriti i osvijestiti da ne radi dobro,naljutio  se i bijesnog pogleda odlazio.

Rušio mostove.

Znali smo da će se moći družiti i komunicirati samo s dvije vrste ljudi;onih koji će svoje vrijeme dobro naplatiti, i onih koji će ga prihvaćati takvim kakav je s ljubavlju u srcu i vjerom da je sve podnošljivo, ako se malo potrude.Ostaje otvoreno pitanje da li će u njegov život ući baš takvi ljudi i izbaviti ga iz 'staračke samoće'?!

60
Kategorije: Književnost
Developed by LELOO. All rights reserved.