LIBANON
Libanon, "zemlja cedrova" smješten je na obali istočnog sredozemlja u koju je utkana antička civilizacija. Strme obale i planinska područja odredili su njegovu tragičnu sudbina koja je isprepletena vanjskim gospodarima i unutarnjim razdorima. Suvremeni Libanon je neugodna "politička mrlja" i prijetnja u sredozemnom bazenu jer je neraskidivo vezan za događaje u regiji. Tipična sredozemna klima razvila je specifičan stil življenja i komuniciranja oko 4.mil. stanovnika na malom prostoru kojim dominira složena povijest i bogata kultura. Libanonci su često pronalazili utočišta u drugim dijelovima svijeta noseći u sebi čvrsti osjećaj ljubavi prema domovini svojih predaka kojoj su se na kraju i vraćali.
Među njima je Kahlil Gibran, (Libanon 1883.-New York 1931.) libanonsko-američki pjesnik koji ima sličnu sudbinu sunarodnjaka libanonaca, ali uz jednu iznimku, svoje je osjećaje pretočio u rijeke stihova koje su do naših dana ostali nepresušni izvori mudrih riječi. Pisao je na engleskom i arapskom kao član sirijsko-američke pjesničke škole koja je okupljala Arape u Americi. Iako je rođen u maronitskoj, kršćanskoj obitelji u religijski podijeljenom Libanonu njegova neraskidiva veza sa domovinom koju je svijetom prenosio preko riječi i kojoj se pred kraj života vratio, ujedinila je sektaške libanonske domove bar u jednom, da Khalila Gibrana osam desetljeća nakon njegove smrti svi citiraju i čitaju. Osim toga, njegovi sunarodnjaci pripisuju mu i vidovitost jer je predvidio odvajanje Libanona od Sirije što se i dogodilo 1944. godine.
Grafički zavod Hrvatske, 1985. godine izdao je četvrto popravljeno i dopunjeno izdanje Khalila Gibrana "Prorok" iz kojeg izdvajamo njegove najljepše riječi koje je napisao o Libanonu.
Tvoj i moj Libanon
Kahlil Gibran
Ti imaš svoj Libanon, a ja imam svoj.
Tvoj je Libanon zemlja politike i njenih problema,
Moj je prirodni Libanon u svoj svojoj ljepoti.
Ti imaš svoj Libanon s programima i sukobima,
Ja imam svoj sa snovima i nadama.
Budi zadovoljan svojim Libanonom, kao što sam ja
zadovoljan slobodnim Libanonom iz svojega
viđenja.
Tvoj je Libanon zapetljani politički čvor koji Vrijeme
nastoji odriješiti.
Moj je Libanon lanac humaka i planina što se s
poštovanjem i veličanstveno dižu plavom nebu.
Tvoj je Libanon međunarodno pitanje koje još treba
riješiti,
Moj Libanon jesu spokojne, čarobne doline po kojima se
razliježe brenčanje crkvenih zvona i žubor potoka.
Tvoj je Libanon prijepor između Zapadnjaka i njegova
protivnika s Juga,
Moj Libanon jest krilata molitva što zorom lebdi, dok
pastiri vode stada na pašu, i onda s večeri, kad se
težaci vraćaju s njiva i iz vinograda.
Tvoj je Libanon popis bezbrojnih duša,
Moj je spokojna planina što stoji između mora i nizina
kao pjesnik između dvije vječnosti.
Tvoj je Libanon smicalica lisice kad se sretne s hijenom,
i varka hijene kad se sretne s vukom.
Moj je Libanon vijenac uspomena na djeve što kliču na mjesečini i na djevice što
pjevaju između gumna i tijeska za vino.
Tvoj je Libanon šah koji igraju biskup i general,
Moj je Libanon hram u kojem moja duša nalazi
sklonište kad se izmori od ove civilizacije što juri
na škripavim kotačima.
Tvoj Libanon jesu dvojica ljudi: porezovnik i poreznik.
Moj Libanon jest čovjek što drži glavu među dlanovima
u hladovini Svetih Cedrova, zaboravivši sve osim
Boga i sunčane svjetlosti.
Tvoj Libanon jesu luke, pošte i trgovina,
Moj je daleka misao, žarka ljubav i božanska riječ što je
Zemlja šapće u uho svemiru.
Tvoj Libanon jesu službenici, zaposleni i direktori,
Moj Libanon jest stasanje mladosti, odlučnost zrele dobi
i mudrost starosti.
Tvoj Libanon jesu zastupnici i odbori,
Moj Libanon jest ponovno sastajanje i okupljanje oko
ognjišta za olujnih noći, kad mrak ublažava čistoća
snijega.
Tvoj Libanon jesu stranke i sljedbe,
Moj je mladost što se penje na stjenovite visine, gazi
potoke i luta poljima.
Tvoj Libanon jesu govor, predavanje i raspre,
Moj je pjev slavuja, šumor grana u gajevima, jeka
pastirske frule u dolinama.
Tvoj Libanon jesu krinke, tuđe misli i prijevara,
Moj je Libanon obična i gola istina.
Tvoj Libanon jesu zakoni, pravila, isprave i diplomatski
spis,
Moj jest zemlja u doticaju s tajnama života koje ona poznaje i ne znajući za svoje znanje;
moj je Libanon
čežnja što svojim osjetljivim vrškom doseže krajnji rub
neviđenoga i vjeruje da je to san.
Tvaj je Libanon namrgođen starac što gladi bradu i misli
samo na se.
Moj je Libanon mladić, uspravan kao toranj, koji se
osmjehuje poput zore i na druge misli
kao što midi na sebe.
Tvoj Libanon hoće da se odcijepi i da, istodobno, bude
ujedinjen sa Sirijom.*
Moj Libanon niti se ujedinjuje niti odcjepljuje, niti se
povećava niti smanjuje.
Ti imaš svoj Libanon, a ja imam svoj,
Ti imaš svoju zemlju Libanon i njene sinove, a ja imam
svoju i njene sinove.
Ali, tko su sinovi tvojega Libanona?
Dopustite da vam ih pokažem u njihovoj zbiljnosti:
To su oni kojima su duše roñene u bolnicama Zapada,
kojima su se duhovi probudili u krilu gramzivog
izigravanja plemenitosti:
Oni su poput savitljivih grana što se njišu lijevo-desno.
Oni dršću zarom i s večeri, ali nisu svjesni svojega drhtanja.
Oni su kao bez jarbola i krmila brod što ga ljuljaju
valovi. Sumnjičavost je njegov zapovjednik a luka mu pećina zloduha; jer, zar
svaka prijestolnica u Europi nije pećina zloduha?
Ti su sinovi Libanona snažni i slatkorječivi među
sobom, ali slabi i nijemi među Europljanima. Oni su slobodni i žarki reformatori, ali samo u
novinama i za govornicom.
Krekeću kao žabe i vele: »Oslobađamo se svojega starog
dušmanina«, dok im je stari
dušmanin skriven u vlastitim tijelima.
Stupaju u sprovodu pjevajući i trubeći, ali povorku
svatova na konjima pozdravljaju s
kuknjavom i trganjem odjeće. Ne osjećaju gladi
dok je ne oćute usvojim džepovima.
Kad susretnu koga čija je glad duhovna, ismijavaju
ga i klone ga se govoreći: »On je
samo sablast što hoda po svijetu priviđenja.«
Oni su poput robova koji, zato što su im zarđali okovi
zamijenjeni sjajnima, misle da su
slobodni.
To su sinovi tvojega Libanona. Ima li i jednoga među
njima odlučna poput stijena Libanona,
ili plemenita kao libanonske planine, ili slatka i
bistra kao libanonska voda ili čista i
svježa kao okrepljujući libanonski lahor?
Ima li i jednoga među njima koji može tvrditi da je
njegov život bio kap krvi u žilama
Libanona, ili suza u očima, ili osmijeh na usnama?
To su sinovi tvojega Libanona. Koliki li su u tvojim
očima, kolišni li su u mojima!
Daj da ti sad pokažem sinove mojega Libanona:
Oni su seljaci koji krševitu zemlju pretvaraju u voćnjake
i vrtove.
Oni su pastiri koji vode stada iz jedne u drugu dolinu
da bi povećali, umnožili i ponudili
vam svoje meso kao hranu i svoju vunu kao ruho.
Sinovi mojega Libanona jesu obrezivaći loze koji tiješte
grožde i prave dobro vino,
Očevi koji podižu dudove i drugi koji predu svilu,
Muževi koji žanju pšenicu i žene koje kupe snoplje,
Oni su zidari i lončari, tkači i ljevači crkvenih zvona,
Oni su pjesnici i pjevači koji svoje duše izlijevaju u nove
stihove,
To su oni, koji, bez prebite pare, odoše iz Libanona u
drugu zemlju, a srca im gore od zanosa
i odlučnosti da se vrate s obiljem zemlje u rukama i
s lovorovim vijencima postignuća
da im krase čela,
Oni se prilagođavaju novoj sredini, i na cijeni su kamo
god dođu;
To su sinovi mojega Libanona, neugasive zublje i sol
nepokvarljiva,
Oni kroče krupnim koracima k istini, ljepoti i
savršenstvu.
Što ćeš ti ostaviti zemlji libanonskoj i njenim sinovima
za sto godina? Reci mi, što ćeš ti
ostaviti budućnosti osim pretvaranja, licemjerja i
gluposti?
Vjeruješ li ti da će eter čuvati mrtvačke sablasti i zadah
grobova?
Zamišljaš li da će život umotavati svoje tijelo u dronjke?
Doista ti kažem da će maslinova mladica koju seljak
posadi na podnožju planine u Libanonu nadživjeti
tvoja djela i postignuća. A drveno ralo što ga dva
vola vuku po priziđima Libanona slavom nadmašuju vaše nade i častohleplje.
Velim ti, a svjedokinja mi je svijest svemira, da je pjev
povrtarke na obroncima Libanona vredniji od
blebetanja tvojih odličnika.
Sjeti se da si ništa. Ali, kad uvidiš svoju sitnoću, moja će
se odvratnost prema tebi pretvoriti u suosjećanje i
ljubav. Šteta što ne razumiješ.
Ti imaš svoj Libanon, a ja imam svoj.
Ti imaš svoju zemlju Libanon i njene sinove. Budi
zadovoljan njome ako te usrećuju prazni mjehurići.
A ja, ja sam sretan i smiren sa svojim Libanonom, i
ima sreće, zadovoljstva i spokoja u mojem pogledu
na tu zemlju.