Autor: Nada Far
Datum objave: 10.02.2017
Share


ŽENINO VRIJEME I NEVRIJEME

Neočekivano se pojavila slika u kojoj mentalna igra kontrole ima svoja ograničenja


Ogledalo u kojem se ogledala tražeći naznake trajanja,nije se smješilo.

Neočekivano se pojavila  slika u kojoj mentalna igra kontrole ima svoja ograničenja. Klimnula je glavom,zaustavljajući dah i razmišljajući  da je došlo vrijeme da se suoči s onim što su vjetrovi neminovno nosili. Osjetila je stezanje vratnih žila i grla. Silateža joj je povlačila jagodice,na koje je bila ponosna, stvarajući 'dabrovske obraze' i podbradak, borala vrat i naglašavala 'bore smijalice'

.„Možda je vrijeme da prihvatim 'staricu' koja mi se smiješi  i da se od nje prestanem ograđivati  i s njom boriti ?!“mrmlja si je u bradu.

Sustiglo ju je ono sa čime se svi teško suočavamo ;da prihvatimo vanjske promjene.

Unutarnje su manje stresne, jer ih mnogi  ne vide,a itekako ih osjećamo.Za života je naučila, kao i mnogi od nas,da gubitak nikad nije jednoznačan.Dobitak je iza duge, samo ga treba ugledati...Upuštala se u negaciju da više nije lijepa sebi,ni drugima.Znala je da je skora rastava pridonijela njenom izgledu 'tužne sove'.Utrka za novcem,poslovnim uspjesima i obiteljskim obavezama svrstala ju je u 'feministkinju' od koje se branila rukama i nogama.Na poslu i u domu težila je partnerstvu.Kolege su se opirale i svrstavale je u 'nižu rasu',dodjeljujući joj posprdna imenima,a ni u kući nije bilo bolje.Protestirajući  dizala je tlak sebi i drugima,ne razmišljajući da će se to odraziti na njenom zdravlju.Usklađenost psihe i imunološkog sustava predobro je surađivala i prerano joj iznjedrila odraz na koji još nije bila spremna.

Održivost života nutkala ju je svime što prije nije primjećivala:ljepotom sunčanog dana,cvrkutom ptica,osmijehom u prolazu,razigranom slikom u zaostaloj lokvici na pločniku… Uprkos tome nije se htjela susresti se sa sobom u suncem osvijetljenom izlogu,ni kupaonskom ogledalu.Bakino zamućeno ogledalo iz prošlog stoljeća,jedino joj je odašiljalo 'prihvatljivu sliku'.Nije se htjela fotografirati.To joj je predstavljalo napor zbog kojeg se često izmicala i zaostajala u sjeni dok joj nisam rekla:“Trebaš se fotografirati jer ma koliko se trenutno ne doživljavaš mladom i lijepom za desetljeće ćeš osvijestiti koliko si, u vrijeme nastajanja fotke to bila.Prigrli sadašnjost zbog prebrze prošlosti i neizvjesne budućnosti i duboko diši.Udisanjem se odmičeš od straha ili bijega i prestaješ se boriti sa sobom, drugima i vremenom.Ne priznajem nevrijeme za fotografiranje,kao ni nevrijeme za prihvaćanje vlastite ljepote.Neka ti ne bude teško zastati i nagraditi se osmijehom.Klimnuti u znak odobravanja,kao što bi klimnula nekoj ženi u prolazu…Nekad smo bile mlade,a sad smo samo lijepe!“izgovorila sam smiješeći se.

Stvarala je ljepotu izostavljajući sebe.Da nije bilo tuge,kao posljedice gubitaka proteklog vremena,mogla bi se prihvatiti 'dovoljno lijepom', ali ne onoliko koliko je to zaista bila.Sumnjičavi osmijeh sudarao se s   gnjevom.Nije ga korila, jer je znala da munja gnjeva katkad razori ono što nas sputava,oslobađajući nas.

Njen se gnjev pretvarao u statičan,koji optužuje i ponaša  kao žrtva.Svojom ustajalošću umrtvio joj je unutrašnjost i zaledio osmijeh stvarajući trajno zabrinut odraz.Poput karikature.Baš taj i takav gnjev,koji je prečesto dio naših svakodnevnica,krade ljepotu.U zaglavljenom gnjevu  uskraćivala si je trenutke užitaka.Oslobađajući se gnjeva kao ovisnosti,u život joj se uvlačila druga ovisnost-strah od starenja.Zamijena je bila prešutna.Strah da  starenje umanjuje  poželjnost, da više neće biti voljena,i da će to otvoriti put u otuđenost,neutralizirao je osmijeh i nadu.Dopunjavao  spoznaju činjeničnog stanja velikih brojeva proteklog vremena,poput iznenadnog nevremena.

Nepogode.

Neočekivano se iza duge pojavila misao pomirenja sa novo nastalom spoznajom potaknuta upitnikom; da li je moguće mirno prihvatiti prohujalost mladosti i nadomjestiti je unutarnjom ljepotom i svjetlošću?!

Reklame zanosnih žena ,slavlje ljepote i mladosti vrištale su oko nje…Stojeći na uglu gledala je ushite lude,mladenačke zaljubljenosti uokvirene u pokoji cvijetak i strasan poljubac.Izvanjsko obilježavanje strasti podebljavao je sjetu i  težnju da trajno zadrži  iluziju mladosti. Suton prihvaćanja da je sve bliže danu u kojem će se morati,željela to ili ne,suočiti sa prolaznošću i svime što ona nosi užasavao ju je. Muka neizvjesnosti nudila je prihvaćanje proživljenih  razdoblja.Žalost koja je dolazila iz dubine bića za propalim brakom,ljubavima, prijateljstvima i neostvarenim težnjama,podsjećala je da  lekciju još nije savladala.Opiranje nije imalo smisla,znala je da je to njena nova istina.U pomirbenom prihvaćanju nove istine,otkrila je da nikad nije posvećivala dovoljnu pažnju vlastitim mislima,osjećajima,ni vjerovanjima pa je zbog toga ni oni nisu uvažavali.Duboko je udahnula i zaronila u spoznaju da se odbacivala kao'nedovoljna'.Otkrivajući mudrost opuštajućeg udaha ,smiješeći se sa njime uskladila.Prigrlila ga.Uskovitlale misli donijele su joj podsjećanje na Indijanski blagoslov :

'Neka hodaš u ljepoti'.

Gledala sam za njom.Koračala je uzdignute glave, uspravnog tijela, i odlučnim, veselim korakom. Osjetila sam da je prihvatila  blagoslov  novo otkrivene mudrosti i ljubavi prema sebi i drugima.

244
Kategorije: Književnost
Developed by LELOO. All rights reserved.