HNK ZAGREB, 117 GODINA U ZGRADI OTVORENOJ,
14. LISTOPADA, 1895.
U kontekstu sveopćega
procvata europskoga kazališnog života i u Zagrebu se gradi prvo profesionalno
kazalište. Godine 1833. zagrebački veletrgovac i posjednik Kristofor Stanković
dobio je glavni zgoditak bečke lutrije u iznosu od 30 000 dukata i kao privatnu
investiciju odlučio podići kazališnu zgradu.
Gradski magistrat darovao mu
je zemljište na uglu Markova trga i Freudenreichove ulice i u ljeto iste godine
započinje gradnja kazališta koje će sve do 1851. biti u privatnom vlasništvu.
Arhitekti talijanskoga podrijetla, otac i sin Christofor i Anton Cragnolini,
koji su stigli iz Ljubljane, projektiraju zgradu u neoklasicističkom slogu.
Otvorena je 4. listopada 1834. i u njoj isključivo nastupaju njemačke družine,
sve do 10. lipnja 1840. kad „junačkom igrom“ Ivana Kukuljevića Sakcinskog Juran
i Sofija ili Turci kod Siska u izvedbi novosadskog Domorodnog teatralnog
društva svoju djelatnost započinje Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu.
U sklopu tzv. Stankovićeva, staroga,
gornjogradskoga kazališta nalazila se i dvorana za plesove, u kojoj je 1848.
zasjedao Hrvatski sabor. Za ondašnji Zagreb
gornjogradski teatar imao je veliko gledalište, više od 750 mjesta, ali
tehnički je bio nedostatno opremljen; svakako, bio je središtem kazališnoga i
općenito kulturnog života grada, a kad je 1895. otvorena nova zgrada, iz
neshvatljivih je razloga pretvoren u administrativni prostor pa je danas ondje
dvorana za sjednice Gradske skupštine.
Zamisao o podizanju
opremljenije zgrade javlja se već 1871., ali nije se ništa poduzimalo, sve do
potresa 1880. koji je znatno oštetio gornjogradsko kazalište, pokrenuvši tako
pitanje novoga. Kazališni odbor na čelu s hrvatskim književnikom i saborskim
zastupnikom Marijanom Derenčinom imenovan u travnju 1880. započinje akciju za
skupljanje novčanih sredstava, podnosi Vladi iscrpnu predstavku o potrebi
izgradnje nove zgrade i od arhitekata specijaliziranih za gradnju kazališta
Helmera i Fellnera naručuje nacrte.
U lipnju 1881. Hrvatski sabor
donosi Zakon o građenju novoga Zemaljskog kazališta u Zagrebu, što ga 31.
listopada potvrđuje i car Franjo Josip I. No Derenčinovim odlaskom iz kazališta
svi napori za novu zgradu nacionalnoga kazališta jenjavaju. Od 1883. kao novi
hrvatski ban, Karlo grof Khuen-Héderváry obnavlja 1885. rasprave o lokaciji, a
tek Isidor Kršnjavi kao novi predstojnik za bogoštovlje i nastavu 1893.
uspijeva ga privoljeti na konačnu odluku o izgradnji jer se za jesen 1895.
planirao carev posjet Zagrebu.
Gradsku raspravu o lokaciji
prekida sam Khuen-Héderváry odlukom da se buduće kazalište gradi na mjestu
gradskoga sajmišta: usprkos tadašnjim otporima da je riječ o periferiji, iz
razvojne vizije grada ta se odluka pokazala dobrom. Novo kazalište, danas na
Trgu maršala Tita, okruženo je brojnim zgradama visoke spomeničke vrijednosti s
kraja 19. i početka 20. stoljeća.
U jesen 1893. arhitektonska
tvrtka Helmer i Fellner iz Beča poslala je novi projekt, a 5. siječnja
sklopljen je ugovor o izgradnji nove kazališne zgrade. Moralo se započeti u
proljeće 1894. i dovršiti 1. listopada 1895.
U međuvremenu ban je imenovao
Stjepana Miletića, 1868.–1908. intendantom Hrvatskoga narodnog kazališta, koji
će nastupiti na dužnost početkom sezone 1894./1895. Prva Miletićeva
intendantska sezona u kojoj je već počeo provoditi reforme bila je ujedno i
posljednja sezona u gornjogradskom starom teatru, gdje je napokon uspio uvesti
i struju, u gledalište i na pozornicu.
U travnju 1894. raspisani su
natječaji za izvedbene radove i poslove su dobile zagrebačke tvrtke i obrtnici,
osim onih usko specijaliziranih, a 22. svibnja 1894. više od dvjesto radnika
započelo je gradnju. Za četiri mjeseca zgrada je bila pod krovom i započeli su
unutarnji radovi. Vlada je prihvatila Miletićev prijedlog da svečani zastor za
novo kazalište izradi Vlaho Bukovac – Preporod hrvatske književnosti i
umjetnosti, danas poznat pod imenom Hrvatski preporod.
Slikarske radove na stropu
gledališta izveo je bečki slikar i dekorater Alexander Demetrius Goltz. Na
stropu foajea na prvom katu autor je slika Ivan Tišov, aplicirane 1911. godine.
Nije poznat autor četiriju poprsja – na pročelju, Ivan Gundulić i Junije
Palmotić, istočnoj,Dimitrija Demeter i zapadnoj, Vatroslav Lisinski, strani
zgrade. Izgradnja je napredovala prema planu i nakon šesnaest mjeseci 8.
listopada 1895. izdana je uporabna dozvola.
Novo kazalište,HNK, svečano
je otvoreno 14. listopada 1895., kad je u dva sata poslijepodne car Franjo Josip I. na
stupiću balkona, a pred brojnim građanima iz Zagreba i svih hrvatskih krajeva,
simbolično izveo zadnji udarac srebrnim čekićem što ga je za tu prigodu izradio
kipar Robert Frangeš Mihanović.
Prva svečana predstava,
također u nazočnosti cara i brojnih uzvanika, u novoj je zgradi održana navečer
u sedam sati – Slava umjetnosti, alegorijski „scenski prolog u tri slike“
Stjepana Miletića, uz glazbu Ivana pl. Zajca, u kojem su nastupali prvaci Drame
i Baleta, te osma slika Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski.
U 117 godina svoga
postojanja, zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu imala je dvije
obnove: između 18. svibnja i 14. listopada 1937. kada su rekonstruirani samo
tehnički uređaji, i do danas jedinu sveobuhvatnu građevinsku obnovu i rekonstrukciju
od 1. veljače 1967. do svečanoga otvorenja 27. studenoga 1969. godine.
Obnovljeno je i zapadno krilo
zgrade Kola, koje je za potrebe kazališta podignuto tijekom njegove gradnje, a
koje se podzemnim hodnikom ispod Hebrangove ulice tada povezalo sa zgradom Hrvatskoga
narodnog kazališta.
Na ulazu u zgradu, nalazi se
glasoviti Zdenac života, rad hrvatskog kipara Ivana Meštrovića iz 1905. godine,
a postavljena je 1912. godine.
Mnogi od ponajboljih
hrvatskih umjetnika radili su u HNK-u. Ivan Zajc bio je prvi dirigent
kazališta. Jakov Gotovac bio je dirigent opere kazališta od 1923. od 1958.
Poznati hrvatski redatelj Branko Gavella ovdje je počeo svoju briljantnu
karijeru, kao i prva hrvatska primabalerina Mia Čorak Slavenska.
Programski se HNK Zagreb
sastoji od tri umjetničke grane: drame, opere i baleta.
Gostovali su brojni
međunarodni umjetnici kao što su: Franz Liszt, Sarah Bernhardt, Franz Lehar,
Richard Strauss, Gerard Philipe, Vivien Leigh, Laurence Olivier, Jean-Louis
Barrault, Peter Brook, Mario del Monaco, José Carreras…….
Papa Benedikt
XVI. u Zagrebu, HNK
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[cat]=423&tx_ttnews[tt_news]=118631&tx_ttnews[backPid]=48&cHash=cb9a754ada
.