Prve kazališne predstave u Varaždinu
su organizirane u isusovačkoj gimnaziji početkom 17. stoljeća, a javne kazališne
predstave održavale su se s prekidima od 1788. do 1873. na različitim
lokacijama: velikaškim palačama, gostionicama, trgovima. Godine 1869. odlučila
je varaždinska gradska općina vlastitim novcima podići novu, moderno opremljenu
kazališnu zgradu. Sljedeće godine sastavljen je program gradnje i raspisan
natječaj na kojem je prva nagrada pripala mladom bečkom arhitektu Hermannu
Helmeru. Prema zahtjevima natječaja Helmer je južno od stare gradske jezgre
projektirao zgradu pod čijim će se krovom nalaziti različiti sadržaji: osim
kazališta, u zgradi će biti i koncertna dvorana, restoran i kavana, prostorije
za čitaonicu i nekoliko stanova.
Eksterijer je Helmer oblikovao po načelu „strukturalne
iskrenosti“: trodijelna kompozicija prostora (dvorana – komunikacije – dvorana)
jasno je vidljiva izvana; specifični sadržaji prostora nisu skriveni pod jednim
krovom i jednom fasadom. Sam fasadni plašt ukrašen je sasvim nepretenciozno
elementima iz neorenesansnoga vokabulara i to tako da se glavno pročelje ne ističe
osobito u odnosu na preostala tri. Dva su razloga takvomu tretmanu:
polifunkcionalnost zgrade i izvorna nakana da zbog kvalitetne, efektne vizure
okolina ostane neizgrađena. Uz manje izmjene, svi prostori Helmerova
varaždinskoga kazališta danas su još uvijek u svojoj izvornoj namjeni.
Kazalište u Varaždinu po mnogo čemu
je značajna zgrada: prvo je, k tomu vrlo uspjelo djelo tada 21-godišnjeg
arhitekta Hermanna Helmera. Upravo tijekom gradnje u Varaždinu i, vjerojatno,
zahvaljujući njoj, Helmer će stupiti u atelier Fellner u sklopu kojega će
projektirati sljedećih 47 kazališta u svojoj karijeri. Angažman u Varaždinu
označava i početak aktivnosti ateliera Fellner & Helmer u Hrvatskoj, u
kojoj će izgraditi još šest zgrada. Svaka od tih zgrada predstavljat će u
svojoj okolini pravi arhitektonski doživljaj.
_____________
Zanimljiva je i podudarnost
obljetnica: Austrijska akademija znanosti i umjetnosti ove godine trodnevnim
simpozijem obilježava stotu godišnjicu otvorenja bečke Konzerthaus. I tu je zgradu – kao posljednju u svojoj dugoj i
uspješnoj karijeri – projektirao Hermann Helmer, a velika sličnost
arhitektonskoga tipa varaždinskoga kazališta i Konzerthaus potaknula je organizatore bečkoga simpozija da u svoj
program uvrste i predstavljanje zgrade HNK Varaždin, zajedno s prezentacijama
zgrada Obecnog duma u Pragu, Carnegie Halla u New Yorku, Tonhalle u Zürichu,
Redoute u Budimpešti.