Zlatko Dalić: Shvatio sam da ne mogu biti šef nikome
https://miss7.24sata.hr/stars/veliki-intervju-sa-zlatkom-dalicem-moj-je-glavni-moto-u-svemu-sacuvati-dostojanstvo-i-drzati-ljude-zajedno-21076
S izbornikom nogometne reprezentacije razgovarali smo za magazin miss7 prije odlaska u Rusiju - donosimo najdojmljivije dijelove intervjua s čovjekom koji nas je učinio toliko ponosnima!
miss7 :Slušate li razum ili srce?
Zlatko Dalić: Uvijek su odluke donesene razumom pametnije, racionalnije i kvalitetnije. Katkada reagiramo srcem i emocijama, donosimo te brzinske odluke, ali smatram da ipak treba ohladiti glavu i pričekati prije nego što nešto napravimo. I danas se uhvatim da poželim reagirati eksplozivno, ali onda sam sebe iskontroliram, pričekam i saberem misli. Život me tome naučio.
miss7: Dakle, niste oduvijek bili takvi...
Zlatko Dalić: Nisam, to sam naučio postupno, s godinama. Na početku trenerske karijere bio sam eksplozivan, naglo reagirao, uvijek stajao na rubu neke litice, ali sedam godina u Aziji naučilo me da se odluke moraju donositi mirno i staloženo, hladne glave.
miss7: Kojih se moralnih postulata držite?
Zlatko Dalić: Moj je glavni moto u svemu sačuvati dostojanstvo i držati ljude zajedno, čuvati ih, okupiti, održati zajedništvo. Jer u današnjem vremenu dovoljna je tek sekunda da napravimo razdor u obitelji, poslu ili odnosu s prijateljima. Zato nastojim održavati zajedništvo, pokatkad čak i prijeđem preko nečega samo da bih uspio u tom naumu. Nastojim biti fer i korektan i nikad prvi ne potenciram sukob, ali ako s druge strane do njega dođe, znam se postaviti.
miss7: Kakav ste šef ?
Zlatko Dalić: Nisam ja šef... Shvatio sam da ne mogu biti šef nikome. Slažem se da se mora znati tko je glavni, tko odgovara i tko odlučuje, posebno u reprezentaciji u kojoj su ljudi s ozbiljnim karijerama, igraju u velikim klubovima i riješen im je cijeli život. Moja je vizija da nastupam s povjerenjem i prijateljski, istodobno zadržavajući autoritet. Konkretno, nastojim da moja momčad zna da me uvijek može pitati ono što želi, tražiti savjet, nastojim im pokazati da uz mene mogu nešto napraviti. Šefovati kroz galamu, viku i agresiju više nije moguće. Mora se znati tko je boss u svlačionici, ali isključivo na osnovi znanja i povjerenja.
miss7: Spomenuli ste zajedništvo. Danas živimo u nesigurnim vremenima kada se gube prave vrijednosti. Kako vi gledate na današnje društvo?
Zlatko Dalić: Sedam godina bio sam izvan Hrvatske i nisam mnogo obraćao pozornost na ono što se kod nas događa. Sada, kad sam se vratio, primjećujem mnogo toga što nije dobro, stvari koje čovjeka ne mogu ohrabriti. Primjerice, kad sam rekao da mi ugovor za ovaj položaj nije potreban, htio sam poslati poruku da se ne možemo sakrivati iza ugovora i menadžerskih plaća, ograđivati se i bježati kad nešto pođe po zlu. Želio sam prvo napraviti rezultat, a onda potpisati ugovor. Sve to o čemu pričam smeta ljudima, smeta i meni. Smeta mi jer živimo u vremenu kada se ne uspijeva zbog vlastitih rezultata nego uz pomoć veza, poznanstava, stranačkih pripadnosti. Zato sam htio nekako upozoriti na taj problem, poručiti cijelom društvu da moramo prvo nešto dati da bismo nešto dobili. Možda je to moja pogrešna percepcija ili krivo gledanje na stvari, ali stojim iza toga.
miss7: Imate li dojam da se ljudskost negdje putem izgubila?
Zlatko Dalić: Imam, ali na to utječe brzina života, silna opterećenja, stres svakodnevica... Sve je to ljude promijenilo. Vidljiva je ta borba za život i opstanak.
miss7: Kako vi u takvom okruženju odgajate svoju djecu? Kakav ste otac?
Zlatko Dalić: Mnogo sam propustio u odgoju svoje djece, time se bavila moja supruga jer mene nije bilo, ali uvijek sam nastojao da ih odgaja čestito i usmjerava da budu pošteni i korektni, da drže do katoličkog duha i da cijene prave vrijednosti. Sada slijedi razdoblje u kojem se sami moraju boriti za svoj položaj, svoje mjesto u društvu. Potičem ih da to postignu školovanjem, a ne uz pomoć toga što im je otac to što jest. Nastojimo ih usmjeravati da se ne izgube u nekom neželjenom smjeru.
miss7: Kako objašnjavate činjenicu da je institucija braka danas sve slabija, da brakovi traju sve kraće?
Zlatko Dalić: Nažalost, istina je da brakovi traju sve kraće. U velikom broju slučajeva problem je vjerojatno u materijalnoj situaciji jer ako ona nije stabilna, javlja se posebno nezadovoljstvo i tada ne prevagne ljubav... Možda do sukoba i razmirica dolazi i zbog toga što žene imaju sve jaču ulogu... miss7: Što vi mislite o tim jakim ženama? Zlatko Dalić: Nemam ništa protiv toga, dapače, ako žena ima svoju karijeru i zarađuje, ne vidim ništa sporno u tome. Iako, s druge strane morate biti svjesni da nama muškarcima to smeta, svaki od nas ima svoj ego, a onaj čiji je ego posebno jak jednostavno se ne zna nositi s time. Onda toj dominantnoj ženi smeta taj muškarac, a tom muškarcu smeta takva žena. To je katkada razlog za razlaz i odustajanje od braka, veze, odnosa.
miss7: A koja je tajna vašeg braka koji traje već 25 godina?
Zlatko Dalić: Da, prošlo je 25 godina. Čujte, bilo je tu i teških trenutaka i svakakvih situacija i izazova, ali uspjeli smo ga sačuvati. Krenuli smo od nule, kada smo bili cura i dečko koji žele nešto napraviti od života, nešto zajednički sagraditi i krenuli smo u tu avanturu zajedno. Bilo je uspona i padova, dolazaka pred zid, ali sve smo uspjeli prebroditi.
miss7: Koliko vam je vjera važna u životu?
Zlatko Dalić: Jako mi je važna. Mislim da mora postojati nešto što čovjeka gura naprijed, daje mu snagu i motiv, a u mom slučaju to je vjera. Svi mi ne pridajemo vjeri mnogo pozornosti sve dok se – ne daj Bože – nešto loše ne dogodi. Zato stalno nastojim zahvaliti Bogu, i za dan, i za mjesec, i za godinu. Za sve ono što sam dobio, a mislim da sam dobio mnogo. Čak i da ništa više u životu ne napravim, ne zaradim, moram biti zahvalan i sretan. Kažem, vjera mi mnogo znači, uvijek se u teškim trenucima preporučim, u sretnima zahvalim. Mislim da Bog za svakoga od nas ima neki put i da ga trebamo slijediti.
miss7: Što vam predstavlja novac?
Zlatko Dalić: Bez novca na žalost, ne možemo ništa. Novac je pokretač svega – i posla, i karijere, i ljubavi, i braka. Kad si bolestan, bez njega se ne možeš ni liječiti. Sve je otišlo u pogrešnom smjeru i bez novca ne možeš ništa. Naravno da nije sve u materijalnom. Recimo, napustio sam Emirate iako sam zarađivao dobar novac. Osjećao sam se teško, primijetio sam da nisam više onaj pravi pa sam pustio novac i vratio se kući.
miss7: Vratimo se malo u vaše djetinjstvo...
Zlatko Dalić: Napustio sam rodno Livno kao dječak, a djetinjstvo mi je prošlo u školi i nogometu. To je bila sva moja preokupacija. U obitelji sam bio najmlađi, brat je stariji deset, a sestra dvanaest godina. Iako sam bio mezimac, odrastao sam kao i sva druga djeca. Sve što sam naučio donio sam od kuće, prenijeli su mi roditelji, tako sam odgojen. Mislim da svatko od nas bit svega donosi iz svoje kuće.
miss7: Oduvijek ste znali da je nogomet vaš put?
Zlatko Dalić: Jesam. Cijeli život ganjao sam nogomet i to sam uvijek želio. Nekoliko važnih odluka u životu donio sam upravo zbog nogometa. Kad sam kao dijete otišao u Split zbog nogometa, sjećam se da sam si postavio tri zadatka: prvo da moram nešto napraviti u životu, drugo da se ne smijem vratiti kući – ne zato što mi tamo nije bilo lijepo nego jer će to značiti da nisam uspio – i treće da ne smijem osramotiti svoje roditelje. Realno, ja sam u Splitu mogao propasti jer sam došao iz malog mjesta u veliki grad. Dvije sam godine hodao po rubu kao i sva djeca jer sve je bilo novo. Sam si i možeš krenuti ili gore ili dolje. Tu se pokazala ta moja snaga i upornost. Druga i jednako važna stvar dogodila se kada sam već bio igrač. Istodobno sam upisao trenersku školu na fakultetu jer sam uvijek gledao što će biti sutra i razmišljao nekoliko koraka unaprijed. Sada, kad pomislim na taj period života, dolazim do zaključka da su upravo te odluke bile presudne za dolazak do mjesta gdje se nalazim.
miss7: Kako se nosite s razočarenjima, porazima, izdajama?
Zlatko Dalić: U mojem poslu najljepše su pobjede, najteži porazi. Poraz mi teško pada u svakom smislu, posebno u nogometu. Izjeda me. Jedan od razloga zašto sam rekao da nemam namjeru dugo ostati na mjestu trenera upravo su ti porazi s kojima se teško nosim. Jutra poslije poraza su mi najteža, to me jednostavno uništava. Kad sam, primjerice, odlazio raditi van Hrvatske, mislio sam da je to O.K., bit ću trener i uzeti lovu, ali nije to baš tako. Jer ako se tako postaviš, ne možeš ništa napraviti, moraš biti sto posto u nečemu da bi došao do rezultata. U protivnom, nemoj se time baviti.
miss7: Sjećate li se dana kad ste dobili poziv u reprezentaciju?
Zlatko Dalić: Kako se ne bih sjećao! Bio sam u Splitu i gledao utakmicu, sjećam se osjećaja kad smo primili taj gol, nešto me streslo. Vidio sam da se događa potop. Nakon sat, dva, uslijedio je poziv iz HNS-a. I pitanje zanima li me uopće posao izbornika. Pomislio sam – zašto ne? Sljedeće jutro me nazvao predsjednik saveza i pitao jesam li unutra. Rekao sam da jesam, sjeo sam u automobil i u pet sati poslije podne bio na zagrebačkom aerodromu. Nije bilo vremena za razmišljanje i vaganje. To je bila dobra odluka.
miss7: Bila je to dakle, odluka srca?
Zlatko Dalić: Apsolutno. Moja profesionalna ambicija bila je da jednom postanem trener reprezentacije svoje države. Iako se u počecima to činilo kao nedostižan san, u tom se trenu ostvario.
miss7: Kako su vas dočekali igrači?
Zlatko Dalić: Bili su iznenađeni, kao i ja na kraju krajeva. Tada im je bilo teško zbog poraza, ali ja sam pokazao samopouzdanje, sigurnost i vjeru. Bez toga ništa nije moguće.
miss7: Imate li velik ego? Znate li ga kontrolirati?
Zlatko Dalić: Svi ga imamo. Imam ego, ali ga nastojim ne pokazivati, nastojim biti jednostavan i normalan, a to je najteže. Biti nedodirljiv i hodati po oblacima za mene nije opcija, to me ne zanima. Želim ostati pristupačan. Imam visok prag tolerancije, ali kad netko taj prag prijeđe onda je gotovo, nema povratka.
miss7: Koji su vaši kratkoročni ciljevi?
Zlatko Dalić: Sve što me sada zanima jest prvenstvo i nakon toga odmor. Ovo je najljepši i najvažniji posao moje karijere. Poslije mogu biti trener Barcelone ili Brazila, ali ovo će za mene uvijek biti broj jedan. Uspio sam nešto napraviti u dosadašnjoj karijeri i osigurati se, tako da nisam pod pritiskom da nešto moram. Što će biti, vidjet ćemo. Nisam čovjek koji će činiti ono što mu drugi kažu da čini, radim ono što mislim da je najbolje. Je li to dobro ili nije – vrijeme će pokazati.
Dalićev san za bolju Hrvatsku: Hrabrost, stručnost, poniznost
https://www.24sata.hr/sport/dalicev-san-za-bolju-hrvatsku-hrabrost-strucnost-poniznost-581989
On ima hrabrost za napad. Političari nemaju hrabrosti ni za napad na uhljebe, parazite. Od početka upozorava da moramo biti ponizni. Nijedan naš političar nikad se nije tako pozivao na skromnost...
Recept za preokret: Ovo je 11 stvari koje ostavljaju Vatreni
https://www.24sata.hr/news/recept-za-preokret-ovo-je-11-stvari-koje-ostavljaju-vatreni-582773
1 Rad i stručnost
Cijenjenje rada i truda umjesto traženja političkih veza, što lagodnijih radnih mjesta, guranje stručnih i najboljih umjesto klijentelizma i nepotizma, vjerojatno je najvažnija ostavština Dalićeve ekipe. Oni su dali putokaz da se tako može uspjeti, a velika većina razočaranih građana odlazi kad vidi silne uhljebe. Politika se mora ugledati na njih u tome.
2.. Poniznost
Vrlinu koja je ismijana i izgubljena u silnom licemjerju Dalić je vratio na velika vrata. Poniznost podrazumijeva prvenstveno da razumijemo drugoga, da ne smatramo da smo najbolji, najpametniji i da nam svi drugi ispod nas. Samokritičnost je jedna od najvažnijih vrlina i dokaz zdravoga karaktera, ali i ona je bila isključena. Dovoljno je samo poslušati rasprave u Saboru ili vidjeti koliko se olako podcjenjuju svi i drukčijeg mišljenja na društvenim mrežama. Ne budi ohol, ne budi bahat, razumij drugoga, priznaj pogreške, to je Dalićev recept.
3. Vjera u sebe i hrabrost
Ako sve izanaliziramo, pošteno priznamo pogreške, izaberemo najbolje i najstručnije, onda se nemamo čega bojati. Može se i izgubiti utakmica, možda ne uspijemo odmah, ali taj recept dugoročno donosi korist. Kad znamo da nema mrlja, da radimo pošteno i trudimo se, možemo pobijediti i teške probleme. Treba imati viziju što se želi dugoročno i imati hrabrosti to provesti unatoč kratkoročnim otporima ili kritikama. Naravno, temelj za silno povjerenje i vjeru u sebe mora doći iz poštenja, rada i stručnosti. A nedostatak tih preduvjeta jedan je od razloga zbog kojih nemamo ključnih reformi i zbog kojih zaostajemo. Vlade se ne žele zamjeriti ni svojim članovima ni skupinama i ne razmišljaju dalje od mandata.
4. Rast gospodarstva
Povećana potrošnja u vrijeme Svjetskog prvenstva pridonijet će i jačem rastu gospodarstva, koje bi trebalo značiti i nova radna mjesta i ulaganja. I više novca u proračunu. Pitanje je sad hoće li politika to iskoristiti da se pohvali, a u biti nastaviti po starom. Ili će u dobrim trenucima misliti što će biti kad jednog dana dođu i lošije godine. I stvoriti preduvjete da nas nova kriza opet ne potopi.
5. Ulaganja u infrastrukturu
Kroz argumentiranu raspravu trebalo bi se odlučiti i napokon završiti “nacionalni” stadion. Bila to rekonstrukcija Maksimira, Poljuda ili novi - Plavi vulkan. Samo da se ovaj put odluka donese i provede. HNS mora dati i dio zarađenog za gradnju bolje nogometne infrastrukture i ulaganje u mlade nogometaše.
6. Optimizam
Ne radi se tu o euforiji koja će splasnuti. Zdravi optimizam je izuzetno važan i za društvo i svakog osobno. Ako ništa ne radimo jer kažemo da ne možemo, sigurno nećemo ni uspjeti. Hrvatska je upala u letargiju, nezadovoljstvo izbija iz svih pora društva, i to ne bez razloga. Ali repka je pridonijela da vidimo i pozitivne stvari i vrijednosti.
7. Promocija zemlje
Svojim ponašanjem i igrom stekli su simpatije cijelog svijeta. Hrvatska je bila traženi pojam jer su svi htjeli vidjeti iz koje zemlje dolaze ti sportaši koji tako lijepo igraju, ruše velikane i ne predaju se do zadnjeg trenutka. U sinergiji s navijačima, koji su poslali izuzetno pozitivnu sliku svojim imidžem i ponašanjem, Hrvatska je u predodžbi svijeta topla, srdačna i lijepa zemlja s veselim ljudima. Tome je, mora se priznati, pridonijela i predsjednica. Taj uspjeh nije samo važan zbog povećanog dolaska turista, koji sigurno možemo očekivati, nego i zato da vidimo da nas građani drugih zemalja cijene. To podiže duh.
8. Promjene u HNS-u
Uspjeh reprezentacije poklopio se s presudom Zdravku Mamiću i njegovu bijegu. Predsjednik HNS-a Davor Šuker bez Mamića više nije tako moćan i ne može raditi što želi. Poznato je da Šuker nije omiljen u javnosti, a između njega i Dalića su prije frcale iskre. Dalić i dečki su ovim uspjehom ojačali i mogu pokrenuti pozitivne promjene i u savezu: da postane transparentniji, da se politika makne iz njega umjesto da stranački dužnosnici vode glavnu riječ, da se nogometna Hrvatska ravnomjerno razvija, a da se nikad više ne ponovi da neki igrači ne igraju u mladoj reprezentaciji jer nisu htjeli igrati za Dinamo. Kao ni to da se u reprezentaciju stiže prema želji menadžera.
9. Ujedinjenje i zajedništvo
Unatoč za neke spornom pozivanju Thompsona u autobus i na Trg, reprezentacija je ipak jedina ovako ujedinila građane. Zatomljeno je i nezadovoljstvo dijela navijača koji su išli prekidati utakmice zbog nezadovoljstva radom HNS-a. To se ne smije izgubiti lošim i nepromišljenim odlukama nego raditi da i reprezentacija ostane bliska tribini te da i dalje generira pozitivni duh zajedništva.
10. Povratak u Split
Nastavno na prethodno, antagonizam koji je proključao između HNS-a i Dalmacije treba prekinuti. Zlatko Dalić je prvi rekao da nema nikakvog razloga da reprezentacija ne igra u Splitu, a i igrači koji su fenomenalno dočekani na rivi obećali su isto. Šuker se o tome još nije oglasio, ali moment treba iskoristiti za zakopavanje ratnih sjekira s Dalmacijom. A onda se više nikad ne bi trebala ponoviti niti svastika na poljudskoj travi niti pokušaji prekida utakmica i diskvalifikacija reprezentacije.
11. Demografija
Može se činiti kao iluzija, ali činjenica je da smo svi vidjeli zemlju u drukčijem, pozitivnom svjetlu. Ako se pokrenu prethodne promjene, svaki čovjek koji je ostao je važan. Primjer “vatrenih” djeluje i na one koji su otišli. Da se jednog dana vrate u domovinu sa sakupljenim iskustvom i znanjem. I na kraju, istraživanja pokazuju da navijanje i pobjede potiču libido, ali potvrda te teze bit će za devet mjeseci..
Evo što legendarni vatreni iz '98. kažu o uspjehu Modrićeve generacije
https://www.vecernji.hr/sport/evo-sto-legendarni-vatreni-iz-98-kazu-o-uspjehu-modriceve-generacije-1259166
Moja generacija napravila je bazu, veliki rezultat, moglo bi se reći da smo utrli put i pokazali smjernice kasnijim generacijama - istaknuo je Šimić