Zorom Zoru budim, da joj nježne grudi ljubim,
koža kao svila potkresa mi krila, pa sad miran kraj nje ležim,
od misli svojih više ne bježim, pripadam joj sav, a opet sam – sam!
U samoći tražeć nju,našao sam prašinu što prekriva knjige životvorne zbirke.
U sutonu ni krijesnica,ni zvijezda sjati, k’o što njene oči mogu ljubav dati.....
Sutonom je ljubim,da poljubac i u zoru pamti,
Sutonom se sjećam prošle zore,gdje zorom sam noć probio,
bez nje zaspati nisam mogao…..
Noć il’zora, ljeto, jesen, ja te, draga, isto volim,i od žudnje za tobom,se tresem….
Svaka riječ i misao,vezane za djelo, samo žilu pravu nadju i spontano izrazom jaču boju ljubavi nam kažu..
Pisati mogu o sjeni, životu, listu il’ vjetru, jer pojavom svojom nosim miris, nosim život, obojen ljubavnim žarom..
Kad okrenem se, oko sebe - nema mjesta,nema ni Planeta koji ljubavlju ne diše,….ljubavlju ne mre…..
Osjeti ljubav, osjetit ćeš sebe, dotaknut češ Nebo,uhvatiti zvijezde.
Sve što te nosi, sve što te čini, s ljubavlju se rađa, ljubavlju začini!
Otpuhni vjetar,izdahni uzdah,kreni korakom sporim,
Pogledaj - pa vidi i oči zatvori, da slika u tebi jače zbori.
Pusti je nek teče, nek se liju farbe, modre i plave,
prepoznaj, spoznaj što ti boja nudi, što si boji - ti!
Možda boje,u tvom danu nema, al’učini da je bude, bojom vladaš ti!
I kad noć prođe, a zora dođe, vidjet ćeš opet boje svoje, samo pamti gdje su, pa kad hoćeš ti ih uzmeš -slikaš, pišeš, crtaš,--- rišeš, bez straha i premca,
jer boje su tvoje…….a ti si – one!