Autor: Nada Far
Datum objave: 21.09.2011
Share
Komentari:


ŽUTI MAČAK

Kad sam nakon ljetovanja, od prijateljice dobila poruku sa slikom žutog mačka,sjedila ..

Kad sam nakon ljetovanja, od prijateljice dobila poruku sa slikom žutog mačka,sjedila sam na terasi ispod vinove loze, koja se od prošle godine dobrano raširila,štiteći me od sunca i promatrala panoramu grada.Uživala sam ljuljuškajući se u staroj bakinoj ljuljački,sanjareći.Kad sam vukla tu ogromnu ljuljačku na krovnu terasu,svi su mi se podsmjehivali.Morali smo skinuti rukohvate, da bi je iznijeli,ali zato sada svi hoće sjediti u „bakinoj ljuljački.“

Sunce je zapadalo, skupljajući  zrakastu lepezu, stremeći ka smiraju.Preko puta naše zgrade, skidali su skele i ja ugledam obnovljenu fasadu, oker žute boje, vrlo slične boji mačka.Krovovi, koji su  se nadvijali nad bukom grada,blještali su žućkastim odsjajem, na zalazećem suncu.Po oluku kočoperio se golub i gugukajući udvarao golubici.Perje ispod vrata presijavalo mu se u duginim bojama. Iza  jednog prozora ugledam sjenu  muškarca.S obližnje crkve odzvanjala su  zvona.

Gledala sam u žutog mačka,misleći kako su mu  zelenkaste oči usklađene s žućkasto-narančastim šarama, i prisjećala se zajedničkog ljetovanja.U ušima su mi odzvanjali udarci valova, o grubi kamen,stapajući se s šumom vjetra,koji mi je punio nosnice eteričnim mirisom borova.I ja pomislim, kako je lako živjeti ispunjen ljepotom,kad si ju dopustimo.

Puteljkom koji je vodio iz šumice do plaže,  nečujno  se došuljao, i provlačio  tik do njenih leđa, lagano ju dotičući i tiho, gotovo zapomažući, mijaukao.Ona  ga je iznenađeno gledala i pomilovala po leđima, a on se u polukrug istegnutog tijela  i uzdignutog repa , kao da je na paradi, provlačio kroz grmlje, ne bi li joj  prišao s druge strane i pogledao  je u oči.Dok je prolazio, jedva  se osvrnuo na mene. Elegantno je podizao žuto-bijele loptaste šape. Izgledalo je da je posve usredotočen na tu radnju. Sjeo je na pristojnoj udaljenosti,dok je ona iz ležećeg položaja pružila ruku,kao da mu želi nešto dati, a on polagano prišao.Kad je vidio,da u ruci nema ničega, ponovno se odmaknuo i dalje ju  ciljajući zelenim očima.Onda je ovlaš šapom prešao preko očiju, kao da  odmiče maglu,kroz koju  nije vidio da ona ima nešto za njega i glasno zijevnuo.Prepoznala je govor njegovog tijela, a kad je počela šuškati vrećicom slanih keksa,koje je izvadila iz torbe,  načulio je uši, uprtog pogleda u njene ruke.Sva njegova osjetila bila su napregnuta.Jeo je polako,kao da mu nije fino, kao da nije gladan.Kad je sve što mu je dala pojeo,obliznuo se i glasno mijauknuo. Opružen pored nje, dozvolio joj je da ga mazi..To je potrajalo kratko vrijeme,a onda je sjeo pred nju, ciljajući je oštrim pogledom, koji je govorio:“Jel sad dosta!Jesam li odradio?“Ona ga je i dalje pokušavala zadržati i ja primijetim da je boja njene kose posve usklađena s njegovom dlakom.

Polagano, gotovo otmjeno, okrenuo je glavu, gledajući za ženama, koje su prolazile.Ustao je , protegnuo, prvo jednu šapu, pa onda drugu, ogledavajući se i njušeći. Naglo se okrenuo i brzo potrčao prema mladim ženama koje su prolazile.Jedna se sagnula, da ga pomiluje, a on se oštro izmaknuo, gledajući u drugu, koja je jela sendvič.Sjele su na zidić i divile se žutom mačku.Obilazio je oko njih,neprestano ih gledajući. U jednom trenutku, glasno se obliznuo.Htjele su ga pomilovati, a on je teatralno uzdigao kičmu, i rep,uzmičući  i pokazujući se u svoj svojoj otmjenoj ljepoti.Kad ga je mlada žena ponovno pokušala pomilovati,začula sam prijateljicu:“Ma pogledaj, one bi ga samo gnjavile, a ne bi mu ništa dale!“

On se uvrijeđeno odmakne  gledajući ih, kao da im govori:“Ja sam se potrudio, a gdje je nagrada?“Žene se udalje, a on se okrene prema nama.

„Dođi, dođi,sutra ću ti donijeti nešto,što mačori vole!“dozivala ga je .Posve lagano,prilazio joj je gledajući je u oči. Mazila ga je, a on se nesigurno šepureći umiljavao, gledajući je, kao da očekuje prijekor.

Gledala sam ga i razmišljala, zašto je baš nju odabrao.Što sam ih više promatrala,sve sam jasnije vidjela,kako su na nekoj razini usklađeni.Poput starog para.Razdragano mu je tepala,trudeći se da mu se svidi, dok se on  uređivao.Oblizivao je prvo jednu šapu, pa drugu, onda si je popravljao brk, kao da se nekud sprema.Ona je vidjevši da će otići,tražila,neku posudicu u koju će mu usuti vode.Kad mu je pružala zdjelicu s vodom, malo vode prosulo se po šapi, koju je upravo uredio.Naglo se odmaknuo, otresao šapu, ljutito ju gledajući.Uvrijeđeno je gledao u vodu, ne dotičući ju.I dalje ga je nutkala, a on se nonšalantno, okretao za ljudima, koji su prolazili, ignorirajući je.Gledajući ih , razmišljala sam o tome, kako si i životinje odabiru one,kojima će prići.Kao da imaju ugrađene senzore.

Nekima prilazimo bez ograda, bez straha, da ćemo ispasti smiješni, da ćemo biti posramljeni, da ćemo biti odbijeni.Kao da smo vođeni.I nikad se ne  prevarimo, što smo ušli u nepoznato područje,posebno onda, kad ništa ne očekujemo.

Odlutao je,kad se ona otišla okupati.Vraćajući se primijetila sam joj tugu u očima,kad ga nije zatekla.Sjedila je odsutno, kao da ju je napustio netko najmiliji .Čitajući knjigu, pogledavala sam ju ispod oka,a ona je i dalje bila sjetna.Sjena na njenom licu odavala je kako se bori s demonima u svojoj duši.

Onda se naglo vratio.Oči su joj zasjale, kao da mu sve oprašta.On se umiljavao, dodirujući njene listove, predeći.U jednom sam trenutku osjetila, kako nečujno razgovaraju.

Cijelo poslijepodne, sjedio je pored nje, a kad se otišla okupati , ispružio se preko njenog ručnika.Zamijetila sam kako polagano, ali sigurno osvaja teritorij.I nije mi se svidio.Previše me je podsjećao na  nepozvanog osvajača.Posve sigurnog u ono što hoće, na brzinu dobiti.  Ni  ona mi se nije svidjela,padala je na  pažnju, koja se posve izgubila u ubrzanom svijetu,u kojem nitko ne mari za nikog.

Poput  usamljenog  ovisnika.

Sunce se polako udaljavalo, opraštajući se s nama,do nekog  novog  susreta, u kojem će nam popunjavati one praznine koje sami nismo znali popuniti, obasjavajući ih i čineći ih manje sumornim.Vjetar je njihao grane, a on se uzvrpoljio vidjevši da se spremamo otići.Nervozno je hodao oko nas.Videći da je rastanak neminovan, kad se sagnula, da ga pomiluje, obećavajući mu da će se sutra vratiti, snažno ju ogrebao  po  ruci, toliko jako da joj je potekla krv.Dok ju je zaustavljala, ja sam ga tjerala,misleći o oštrim kandžama, koje je lukavo skrivao ispod bijelo-žutih loptastih šapa,  a on drsko gledao u mene, ne odlazeći.Ni ja se njemu nisam sviđala.

„Joj, joj,ponaša se kao pravi divljak, sigurno nije cijepljen! Boli li te?“

Odmahnula je glavom, zagledana u more i rekla:“To mi se nije dogodilo prvi put!Što  sam bolja i što više dajem, manje dobivam!“

Kad mi je pukla vrećica i kad se sadržaj počeo koturati i kad  mi se  svjetlokosi muškarac približio, i počeo skupljati stvari, otmjeno se sagibajući i uvijajući široka leđa, prodorno me gledajući zelenkastim pogledom, pružajući mi stvari tako da mi je svaki put dodirnuo ruku, posve mirno i kao da se to samo po sebi podrazumijeva, prihvaćala sam pažnju.Mazio me je pogledom, u kojem sam pročitala, da je gladan.

Pričao je,polagano,naglašavajući zadnji slog i svaki put, me pogledavao u oči.Ispočetka mi se igra svidjela,pa sam s odobravanjem prihvaćala  poglede,kad su riječi gubile značenje, a zvukovi ometali strujanje zraka.Primijetila sam da  mi se svakom rečenicom primiče bliže, ugrožavajući moj životni prostor.Odmicala sam se,a on se još više primicao.U jednoj je ruci imao  knjige i ja pomislim,kako mu moram  parirati, ne bih li ga inteligentno odmaknula.Ma koliko evoluirali, muškarci se i dalje boje pametnih žena.Lukavo im pokazujemo  da uz našu intuiciju, njihovo znanje i nije nešto.Ne znaju da je to jedna od naših“ malih tajni“:pretvaramo se da znamo više no što znamo!

Upalilo je, kao i mnogo puta do sad.

Zadivljeno me je gledao ne trepčući, i ja primijetim,kako ima lijepo oblikovane , pune usne.Usporio je korak, kao da ne želi da se naš susret prebrzo završi.Gledala sam ga, osjećajući isto.Buka motora, koji je projurio,prekinula je naše poglede.

Kad smo se opraštali,  on  mi je pružio karticu, u isto vrijeme, kad sam mu ja pružila breskvu.Nasmijao se,unoseći mi se u lice.Imala sam osjećaj kao da me je dotaknuo vlažnim usnama.U trenu sam podigla ruku, da se zaštitim i ogrebla ga.Poput pravog gospodina, smiješeći mi se naklonio.Kroz glavu mi je prostrujala misao:“Što mi je?Ponašam se poput uplašene šiparice,kao da se bojim tog žutog mačka!“

„Nadam se da ćemo se brzo čuti!“odzvanjalo mi je u ušima,kad sam se udaljavala, a on mi pokazivao zaboravljenu vrećicu.

Snaga osjećaja, kojim me je ogrnuo, neodoljivo  je šikljala na sve strane, uznemirujući me. Gledala sam u karticu.Slova su mi pulsirala pred očima i nikako nisam mogla pročitati njegovo ime.Samo sam osjetila ,kako mi prsti lagano klize po glatkoj plastici. Ulazeći u stan, gurnula sam je u džep, kad sam čula da je Kec kod kuće.

„O pa ti si i stigla!Gdje si do sad?Gladan sam ko pas!“čula sam ga kako viče iz sobe.

„Evo me, uh što je vruće!“doviknula sam mu iz hodnika, dok sam odbacivala cipele  na pete, koje su stenjale pod mojim teretom .Izuvena, jedva sam ispružila stopalo, koliko je već naviklo na nepravilan položaj.Kec je došao u hodnik,glasno uzdišući i proučavajući me,poput lovačkog psa.  Prolazila sam pored njega,skrivajući pogled, natovarena vrećicama,a on je lagano  uvukao trbuh,da bih mogla proći.Uhvatio me je za ramena, i poput lutke na koncu zarotirao, gledajući  me u oči.Osjetila sam kako se lagano tresem, jer me čita i oborila pogled.Zapuhnuo me njegov topli dah,kad je otpuhnuo dim cigarete.

Odlažući vrećice,primijetila sam da je na šanku prazna boca od pive i kutija od kiki-rikija.Klimnula sam, smiješeći se.S klupice ispred kuhinjskog prozora,prepune procvalih fuksija, prhnuli su golubovi.Iz nečijeg stana,čuo se Bach.

„Znaš, danas sam bio kod šefa!“čula sam ga kako viče iz sobe.

„Da?“

„I znaš li što mi je rekao?Ma zamisli,najvjerojatnije će otići na bolje mjesto, čitam ga ko knjigu,rekao mi je da je u stisci , i da bih mogao preuzeti  dio njegovog posla!“

Bila sam u svom svijetu.Gurnula sam ruku u džep i napipala plastificiranu karticu,da se uvjerim da je stvarna.Pred očima mi je titrao plavokosi muškarac, kojem ni ime nisam znala.Na vratima sam ugledala Keca kako stoji i gleda  me.U pozadini se poput glazbene kulise i dalje čuo Bach.

„Kaj, pa ti me uopće ne slušaš!“uznemireno je uzviknuo.

„Slušam,ali moram se presvući,pusti me da prođem,“odgovorila sam mu, ne gledajući ga.Zagrlio me je stišćući me uza zid,a ja sam ga odguravala, osjećajući, kako mi se bluza lijepi na leđa.Sva zajapurena od susreta natopljenog pažnjom, i toplinom  koja je ulazila kroz otvoren kuhinjski prozor,opirala sam se tražeći prostor u kojem ću se moći sabrati, moći misliti i moći upijene emocije složiti u njihov pretinac.Gurao me je prema barskim stolicama, lagano me skidajući.Branila sam se, loveći ga za ruke ,a on se zavodnički smiješio,i sve radio  suprotno.

„Moram u kupaonu!“jedva sam izgovorila, a on me još jače prigrlio. Jednom rukom otkopčavao mi  je suknju,a drugom mazio,ljubeći me. Smješkao se, tražeći  u mojim očima,odobravanje Otimala sam se, a on me smirivao.Onda je sve preplavio val.I ja osjetim mirisni povjetarac i valove, kako udaraju o stijenje.

Posve omamljena,kad me je gurnuo u nestvarni svijet, preko njegovog ramena, na susjednom krovu, ugledala sam žutog mačka, kako oprezno korača i nasmiješila se.

Odlazeći ,kao iz dubine bunara, začula sam Kecov glas;“I dalje sam gladan!“

Zagreb,rujna,2011.                                                                                                   Nada Far 

1574
Kategorije: Književnost
Nek se čuje i Vaš glas
Vaše ime:
Vaša poruka:
Developed by LELOO. All rights reserved.