Autor: admin
Datum objave: 17.05.2020
Share


Naličje pobjede - Bleiburg (zločin protiv čovječnosti),dokumentarni film 1990 / OPIS VIDEOZAPISA

Mnogi sudionici serije više nisu živi te su njihova svjedočanstva i komentari tim vredniji.

Naličje pobjede - Bleiburg (zločin protiv čovječnosti),dokumentarni film 1990 / OPIS VIDEOZAPISA

https://www.youtube.com/watch?v=hv5-W99My8U


Bleiburg je bio planiran. Sustavan. Organiziran. Dakle, ono što se dogodilo prije nije važno za odgovornost ratnih zločinaca koji su ga počinili. Zločini koje su počinili partizani organizirani su, sistematični i vršeni od strane službenih organa tijekom višemjesečnog napada koji je bio u mjeri najmanje 5-10 puta većoj od Srebrenice. Bleiburg je zločin protiv čovječnosti. Zločini protiv čovječnosti bili su dio Nirnberških i Tokijskih sudova. Ubistvo osoba koji su hors de combat, ako se izvrši u sklopu široko rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilnog stanovništva (uključujući osobe hors de combat)., predstavlja zločin protiv čovječnosti. Nesporno je da su partizanske snage ubijajale desetine tisuća ljudi koji su bili hors de combat (i neki civili) u široko rasprostranjenom i sustavnom napadu na civilno stanovništvo (što uključuje osobe hors de combat) na značajnom teritoriju tijekom više mjeseci. Taj zločin zadovoljava definiciju zločina protiv čovječnosti. Ratni zarobljenici/osobe hors de combat su "civilino stanovništvo" u međunarodnom humantiranom pravu i imaju zaštitu koju imaju civili pod IHLom.

Za sve koji opravdavaju zločin protiv čovječnosti. Bilo bi dobro da se upoznate s Konvencijom o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1929 g, dakle 16 godina prije Bleiburga. 👇 http://hrlibrary.umn.edu/instree/1929... Od trenutka kad su zarobljeni ili su se predali (savez antifaštičkih boraca nedavno je u priopćenju tvrdilo da se radi o “smaknućima” i “odmazdi,” što znači da se ne radi o stradalima u borbi), oni su ratni zarobljenici i zaštićeni su bili Konvencijom iz 1929 godine, čiji su potpisnici bili svi saveznici, plus YU, ali ne USSR. Likvidacije i maltretiranje bili su zabranjeni po međunarodnom pravu. Tito i partizani znali su da imaju obveze po Konvenciji, zato su izdali dekret da zarobljenicima neće dati status 'Ratnih zarobljenika' (Prisoners of War - POW) , nego status "bandita." No, države nemaju pravo mijenjati definiciju POW onako kako oni žele. POW je bilo definirano u Konvenciji, a dekret samo inkriminira jer dokazuje da su bili svjesni svojih obveza prema ratnim zarobljenicima. "I drugi su činili zločine" nije obrana niti opravdanje, ustvari dokazuje da za zločin nema opravdanje. Pokušaj opravdanja zločina protiv čovječnosti sa floskulama: "zaslužili su", "akcija - reakcija" je činjenično (i moralno) neutemeljen. Jesu li onda Hrvati pogrješili što nisu likvidirati 200 000 srpskih kvislinga umjesto da ih pustu da odu? Suludo. Nigdje u Europi nije poslije rata ubijeno toliko ratnih zarobljenika i civila kao u Jugoslaviji. U nijednoj zapadnoeuropskoj državi. To se događalo jedino u Nacističkoj Njemačkoj, Staljinovom Sovijetskom Savezu, i Titovoj Jugoslaviji.

Nećete naći masovne organizirane likvidacije od strane vlasti osim u staljinističkim armijama, koliko god se trudili. Titove zločine ne mogu se opravdati usporedbom s Francuskom nakon WWII. DeGaulle je sudio kolaboracionistima, nije likvidirao u masovnim grobnicama. Hiroshima i Nagasaki su u sklopu ratnih djelovanja. Bleiburg i Križni put nakon kapitulacije. Partizani su počinili masovni zločin protiv vlastitog naroda, Ameri ne. Niti jedan sud NIKAD nije uzeo u obzir osobnu krivnju ratnog zarobljenika za ratne zločine kao moguće opravdanje za njegovu vansudsku likvidaciju. 13% optuženika u Nuremburgu oslobođeno je svih optužbi. Za razliku od saveznika, partizani su činili zločine protiv čovječnosti ako ne i genocid. Treba napomenuti da, kada pojedinci koriste riječ "osveta," da se nije radilo o emotivnom pristupu, što se vidi iz AVNOJ-skih zakona iz 1944 o statusu njemačke manjine. Vidi se da je pristup prema "poraženima" bio hladnokrvan, ne emotivan: https://i.postimg.cc/2jw0RCNF/IMG-202... Razlika izmedju zemalja koji organiziraju masovne likvidacije i one koji "ne čine dovoljno" da ih spriječavaju je ogromna. Da je ICTY imao nadležnost za WWII, i da je Tito ostao živ nakon hladnog rata, bio bi optužen. Činjenica da takvi sudovi nisu postojali za vrijeme hladnog rata ne znači da nije odgovoran za likvidacije više od 25,000 ratnih zarobljenika, zločin koji je više od tri puta veći od Srebrenice. Kad mu ne bi sudili zbog “politike” morali bi zatvoriti sud.

Strukture od 1945 do danas u RH nisu procesuirale ni 1 osobu za masovne likvidacije i komunističke zločine. Zato će Tito ostati jedini odgovoran.Uz britanske časnike, koji iskreno otkrivaju kako im je to bio najteži zadatak koji su morali izvršiti, razgovarali smo s Tobyjem Lowom, kasnije lordom Aldingtonom, kojeg je Lord Tolstoj optužio da je izravno odgovoran za izručenja. Materijal je sniman u Austriji na Bleiburškom polju, u Klagenfurtu, u Londonu i Welsu, Sloveniji, Dravogradu, Kočevskom rogu, u Beogradu te na mnogim mjestima diljem Hrvatske gdje su prema svjedočanstvima prolazile kolone smrti. Mnogi sudionici serije više nisu živi te su njihova svjedočanstva i komentari tim vredniji.




Oko magazin: Blajburg, stvarnost, mit i zabrana

https://www.youtube.com/watch?v=GKCXa2ieoJA

Šta je Blajburg nekad i sad, šta predstavlja za Hrvate, šta za Srbe i zašto čelnici grada Blajburga žele da zabrane komemoraciju u ovom austrijskom gradiću. Maj 1945, značajan deo hrvatske javnosti smatra mesecom najvećeg stradanja Hrvata u istoriji. Simbol svega je Blajburg, gradić u Austriji u blizini Klagenfurta. Ustaše i domobrani godinama su iz emigracije dolazili u Blajburg a danas se komemoracija odvija pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Međutim, sada je grad Blajburg pokrenuo inicijativu o zabrani komemoracije. O Blajburgu 1945, ali i tome šta je Blajburg danas za Hrvate, za Austrijance ali i za Srbe govori priča koju smo snimali u Blajburgu, Zagrebu i Beogradu. Priča Stevana Kostića i Vladimira Banića. U Oko magazinu pogledajte i priču o 19. kongresu Komunističke partije Kine, koga smatraju prvim globalnim kineskim kongresom ali i priču o ulozi "Enigme" u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji. Prilog Nataše Đulić Banović.

48
Kategorije: Ostalo
Developed by LELOO. All rights reserved.