Nobelovac, književnik Dr Ivo
Andrić,
Nagradu prima na svečanosti,10.
prosinca,1961.u Stockholmu
Ivo Andrić, rodjen je u Travniku,
9. listopada, 1892.,nakon osnove škole, gimnaziju završava u Sarajevu i 14. listopada,
1912. postaje studentom Mudroslovnog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta “Franjo
Josip”.
U godini 1914.,lipnja mjeseca,
Društvo hrvatskih književnika objavljuje šest Andrićevih pjesama u prozi, u
knjizi Hrvatska mlada lirika, što je
zamjetnog odjeka u intelektualnoj javnosti.
Godine I.svjetskog rata ga
urušavaju na planu ritma rada, studiranja i osobito zdravlja. Godine, 1918.
Zbirkom Ex Ponto, Andrić ulazi u umjetničko književno stvaralaštvo.
Ivo Andrić je na liječenju,1919. u zagrebačkoj Bolnici Sestre
milosrdnice, na I. katu Interne klinike, stare zgrade, leži u sobi s
književnikom Ivom Vojnovićem koji je impresioniran svojim mladim imenjakom, i kolegom “po peru” O tome piše svojemu prijatelju, tadašnjem
ministru Tugomiru Alaupoviću, koji je bio i Andrićev gimnazijski profesor.
Pisma i komentari Ive Vojnovića o mladom Ivi Andriću imali su značenje pouzdane
preporuke, Ivo Andrić dolazi u
Ministarstvo vanjskih poslova, gdje započinje svojim razdobljem diplomatske
službe, postupono od službenika u Konzulatu, do III . II. i I. tajnika u
Ambasadi, u nizu europskih metropola, 1920. u Vatikanu, pri Svetoj Stolici, u
konzulatima u Bucharestu, Trieste,
Grazu, a u to vrijeme i ostvaruje svoj doktorat znanosti na Sveučilištu u
Grazu, 1924., nadalje radi u konzulatima u Parizu i Marseillesu, 1927. ambasadi
u Madridu, 1928. bio je predstavnik zemlje na 19.,21., 23. i 24. zasjedanju
Lige naroda u Genevei, (1930-1934.), a 19. travnja, 1939. Dr Ivo Andrić predaje
akreditive o svojem imenovanju ambasadorom Kraljevine Jugoslavije u Vladi
njemačkoga Trećega Reicha, pa se tom zgodom osobno susreće s Kancelarom Reicha
Adolfom Hitlerom, dan uoči Kancelarova 50.rodjendana.
Andrić nazoči i potpisivanju
Trojnoga pakta u bečkom dvorcu Hoffburg, 25. ožujka, 1941 .ali je tada već bio ambassador u ostavci, jer je
prethodno bio zamolio da bezuvjetno bude razriješen dužnosti ambasadora u Vladi
Raicha.
Nakon napada Hitlera na
Jugoslaviju, Ivo Andrić s osobljem Ambasade napušta Berlin
i uspijeva stići u Beograd, gdje se posve
povlači iz života, izabire dobrovoljni azil u stanu, iz kojega ne izlazi svih
godina II. svjetskog rata, do 1945.
To je razdoblje u kojemu su
nastali romani “Travnička kronika” i “Na Drini ćuprija”,objavljeni nakon II.
Svjetskog rata, 1945., kada i roman “Gospodjica, što mu donosi uvažavanje i
ponude da se pridruži strukovnim organizacijama književnika….
Dana, 27.rujnu,1958. Ivo Andrić
se ženi Milicom Babić, kazališnom kostimografkinjom i napokon stječe svoj prvi
stan u životu, na adresi - Proleterskih brigada (ranija i sadašnja Krunska ),2a
/I, a danas se taj dio ulice naziva
Andrićevim vijencem.
S jeseni 1961., 26. listopada, saznaje da mu je dodijeljena Nobelova nagrada
za književnost, za roman-kroniku Na Drini ćuprija. Sa suprugom Milicom Babić
odlazi u Stockholm
na svečanost uručivaja nagrade, koja je tradicionalno na Dan ljudskih prava 10. prosinca, 1961. u
18 sati, u svečanoj Koncertnoj dvorani švedske metropole.
Kasnije posjećuje
Švicarsku i vraća se 3. siječnja,1962..u zemlju.
Nailazećih godina Ivo Andrić
ravna Društvima književnika, sudjeluje u mnogim kulturno-umjetničkim
manifestacijama, a postupno narušeno zdravlje koje je naglo popustilo nakon naprasne smrti
supruge Milice Babić, ožujka, 1968. za jednoga
odmora u Herceg Novom, pridonosi
da se Andrić polako, isprva neosjetno, a potom sve jasnije, počinje “gasiti” i
13. ožujka 1975. umire na Klinici u Beogradu.
Slike iz života Ive Andrića
http://www.youtube.com/watch?v=zef1MdM66ek&feature=related
1
http://www.youtube.com/watch?v=smAxEcIgAjo&feature=related 2
http://www.youtube.com/watch?v=s1xdM2Kc_yY&feature=related
3
TV,Ivo Andrić osobno čita ulomak iz romana-kronike Na drini
ćuprija, 29.X.1961.
http://www.youtube.com/watch?v=4xYJ0vSJai0&feature=related
Najvažnija djela :
Hrvatska mlada lirika,šest
pjesama u prozi,1914.
Ex Ponto, pjesme u prozi, 1918.
Nemiri, pjesme u prozi, 1921.
Pripovjetke, I (1924.)
Pripovjetke, II (1936.)
Na Drini ćuprija (roman, 1945.)
Travnička hronika (roman, 1945.)
Gospođica (roman, 1945.)
Lica (pripovjetke, 1960.)
Zapisi o Goji (1961.)
O priči i pričanju - govor
prigodom dodjele Nobelove nagrade za književnost (1961.)
Sabrana djela, 1-10 (1963.)
Sabrana djela Ive Andrića, 1-17
(1976.)
Znakovi pored puta (u okviru
Sabranih djela, 1976.)