Rimski ugovori (1957.)

Rimski ugovori (1957.)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Rimski_ugovori_(1957.)

Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine u Rimu, osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom).

EEZ-om je ustanovljena carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka) te su postavljeni kriteriji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.

Euroatom je postavio ciljeve razvoja istraživanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe. Stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu (EZ), a Ugovor o EEZ-u postao je Ugovor o EZ-u.

Europska ekonomska zajednica

https://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_ekonomska_zajednica

Europska ekonomska zajednica (skraćeno EEZ) osnovana je 25. ožujka 1957. godine u Rimu od strane šest država članica Europske zajednica za ugljen i čelik, potpisivanjem ugovora o osnivanju EEZ-a i EURATOM-a.

EEZ je bio i ostao najvažnija organizacija među tri spomenute. Osnovni ciljevi te organizacije bili su izgradnja zajedničkog tržišta na osnovu carinske unije, to jest rješavanje svih privrednih prepreka, koordiniranje gospodarske politike i podizanje životnog standarda unutar Unije.

Stupanjem Maastrichtskog ugovora na snagu, Europska ekonomska zajednica je promijenila ime u Europska zajednica, te je zajedno sa Europskom zajednicom za ugljen i čelik i Euratomom postala jedan od „tri stupa“ na kojima se temelji Europska unija.

Ugovor iz Maastrichta

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ugovor_iz_Maastrichta

Ugovor o Europskoj uniji poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta potpisan je 1992., a stupio je na snagu 1. siječnja 1993. godine. Države članice uspostavile su Europsku uniju (EU) te time ujedno označile novu etapu u integriranju naroda Europe u sve čvršću uniju, u kojoj se odluke donose što je bliže moguće građanima. Ovim su Ugovorom postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, zajedničke obrambene politike, a zatim i obrane, uvođenja građanstva Unije, uske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima. Ugovorom u Europskoj uniji ovim je europska integracija iz pretežno gospodarske integracije prerasla u političku uniju.

Ugovor iz Maastrichta (1992.) vrlo je važan politički, jer je proširio suradnju država članica triju zajednica na nove oblasti. Uvedeni su novi oblici suradnje između vlada država članica–primjerice u području obrane te pravosuđa i unutarnjih poslova. Dodajući ovu međuvladinu suradnju postojećem sustavu „Zajednice“, Ugovor iz Maastrichta stvorio je Europsku uniju (EU). Gospodarska i politička integracija među državama članicama EU znači da te zemlje moraju donositi zajedničke odluke o mnogim pitanjima: tako su se razvile zajedničke politike. S vremenom neki ključni ciljevi politika su se promijenili. Tako cilj poljoprivredne politike više nije proizvoditi što je moguće više hrane što jeftinije, nego podupirati poljoprivredne metode koje proizvode zdravu hranu visoke kvalitete i koje štite okoliš. Potreba za zaštitom okoliša sada je važna sastavnica svih politika EU-a.

Od stupanja na snagu Ugovora iz Maastrichta, 1. srpnja 1993. godine, sve do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009. godine, struktura se EU često ilustrira prikazom „tri stupa“ od kojih je prvi stup obuhvaćao Europsku zajednicu, drugi stup zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a treći stup policijsku suradnju i pravosudbnu suradnju u kaznenim stvarima. Jedna od najvažnijih razlika između triju stupova bila je u tome što su se odluke u okviru prvog stupa donosile nadnacionalnom metodom (uglavnom su se donosile kvalificiranom većinom), a u okviru drugog i trećeg stupa na temelju jednoglasnosti. Ugovor iz Maastrichta je spojio prijašnja dva ugovora: Rimski ugovor i Samostalni europski akt. Nastao je novi ugovor – Ugovor o Europskoj uniji.

Tijekom 1990. godine, ukinute su provjere putovnica i carinske kontrole na većini unutarnjih granica EU-a što je povećalo pokretljivost državljana EU-a. Od 1987. više od milijun mladih Europljana otišlo je studirati u inozemstvo, uz potporu EU-a.

1992. EU je odlučila pokrenuti ekonomsku i monetarnu uniju (EMU), koja uključuje uvođenje jedinstvene europske valute kojom bi upravljala Europska središnja banka. Jedinstvena valuta – euro – postala je stvarnost 1. siječnja 2002., kada je euro zamijenio nacionalne valute u dvanaest država članica EU (Belgija, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska).

http://www.europarl.europa.eu/atyourservice/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_1.1.3.html

European Atomic Energy Community

https://en.wikipedia.org/wiki/European_Atomic_Energy_Community

The European Atomic Energy Community (EAEC or Euratom) is an international organisation founded in 1957 with the purpose of creating a specialist market for nuclear power in Europe, developing nuclear energy and distributing it to its member states while selling the surplus to non-member states. It is legally distinct from the European Union (EU), but has the same membership, and is governed by the EU's institutions. Since 2014, Switzerland has also participated in Euratom programmes as an associated state. Currently, its main focus is on the construction of the International Fusion Reactor ITER financed under the nuclear part of FP7. Euratom also provides a mechanism for providing loans to finance nuclear projects in the EU.

It was established by the Euratom Treaty on 25 March 1957 alongside the European Economic Community (EEC), being taken over by the executive institutions of the EEC in 1967. Although other communities were merged in 1993 and 2009, the nuclear program has maintained a legally distinct nature from the European Union.

The Common Assembly proposed extending the powers of the European Coal and Steel Community to cover other sources of energy. However, Jean Monnet, ECSC architect and President, wanted a separate community to cover nuclear power. Louis Armand was put in charge of a study into the prospects of nuclear energy use in Europe; his report concluded that further nuclear development was needed to fill the deficit left by the exhaustion of coal deposits and to reduce dependence on oil producers. However, the Benelux states and Germany were also keen on creating a general single market, although it was opposed by France due to its protectionism, and Jean Monnet thought it too large and difficult a task. In the end, Monnet proposed the creation of separate atomic energy and economic communities to reconcile both groups.

The Intergovernmental Conference on the Common Market and Euratom at Val Duchesse in 1956 drew up the essentials of the new treaties. Euratom would foster co-operation in the nuclear field, at the time a very popular area, and would, along with the EEC, share the Common Assembly and Court of Justice of the ECSC, but not its executives. Euratom would have its own Council and Commission, with fewer powers than the High Authority of the European Coal and Steel Community. On 25 March 1957, the Treaties of Rome (the Euratom Treaty and the EEC Treaty) were signed by the ECSC members and on 1 January 1958 they came into force.

To save on resources, these separate executives created by the Rome Treaties were merged in 1965 by the Merger Treaty. The institutions of the EEC would take over responsibilities for the running of the EEC and Euratom, with all three then becoming known as the European Communities even if each legally existed separately. In 1993, the Maastricht Treaty created the European Union, which absorbed the Communities into the European Community pillar, yet Euratom still maintained a distinct legal personality.

The European Constitution was intended to consolidate all previous treaties and increase democratic accountability in them. The Euratom treaty had not been amended as the other treaties had, so the European Parliament had been granted few powers over it. However, the reason it had gone unamended was the same reason the Constitution left it to remain separate from the rest of the EU: anti-nuclear sentiment among the European electorate, which may unnecessarily turn voters against the treaty. The Euratom treaty thus remains in force relatively unamended from its original signing.

As of 2016, EAEC had co-operation agreements of various scopes with eight countries: U.S., Japan, Canada, Australia, Kazakhstan, Ukraine, Uzbekistan and South Africa.

The United Kingdom announced its intention to withdraw from the EAEC on 26 January 2017, following on from its decision to withdraw from the European Union.

April 1, 1957, Konrad Adenauer, Walter Hallstein and Antonio Segni, signing the European customs union and Euratom in Rome